Jučer zahvaljujući dvjema neposlušnim razrednicama, koje su uspjele dozvati ljude za ranije održavanje svojih sjednica sve se savršeno poklopilo za mene, no danas je već sad dosta toga krenulo u krivo, tako da ću morati s besmislenim pauzama biti 13-20 u ustanovi, što nastava, što sjednice. Razbolila mi se i školska administratorica, koja mi je pomagala u djeljenju sindikalnih poklona, tako da ću se i time morati neplanirano baviti popodne. Drugarica pak samouka počela izrađivati super aranžmane, kreativno korištenje vremena, a izgleda da se da i dosta uštediti, groblja su npr. postala veliki biznis.
Jutros razrađujem pomalo i popodnevnu sjednicu svog razreda, uglavnom što smijem, a što ne reći kolegama, jer razrednik uvijek zna nešto više, a vremena su osjetljiva, zaštita podataka, prava pojedinaca i sve to. Jedna kolegica mojih godina se prisjetila kako su zbornice bile nekad zadimljena mjesta, te kako bi se petkom popodne zasjelo družeći se uz pijaču, zanimljivo, ja ne pamtim takve detalje, u vrijeme koje spominje sam radio u Opatiji, i istina, mi muški bismo se često krajem tjedna zaputili zajedno u birtiju, svakako sam bio među najmlađima, jer su ostali uglavnom mrtvi, odnosno nikog živog se ne mogu sjetiti iz tog doba.
Budući da svi razredi imaju e-dnevnike, mislim da će se mlađi kolege uskoro i dosjetiti, više uopće nije ni nužno odlaziti u zbornice.
Uskoro nitko neće ni vjerovati u ovakve priče starijih, možda je i bolje tako, sve je teže podnositi nužnu socijalizaciju u vremenu kad svako brine samo svoj interes..