Tom prigodom Klub mladih GDCK Dubrovnik održat će pokaznu vježbu pružanja prve pomoći na placi u Gružu u vremenu od 9 do 10 sati. Govorilo se da je skoro došlo do raspita među generalom i njegovom ženom, a do civilnoga braka medu njim i Melitom. To pitanje kao da ju je dovelo u nepriliku i, kao da nastoji dobiti na vremenu kako bi smislilaodgovor, privukla je duge, skladne noge uz prsa i ovila oko njih ruke, a zatim spustila braduna koljena i podigla sjajnomodre, nasmijane o č i ka njegovom licu. Bilo je uz to i finijih stvari, kao izvrsne vestfalske šunke, mrzle pečenke, sardina i drugih ukusnih zalogaja, no lovci su, ne izuzev ni gospođe, ovaj put davali prednost goveđoj jušadi i pečenicama.
Bez odlaganja, armija od hiljadu ljudi je bila spremna za pokret Sto- tinu ih je bilo na konjima, a ostatak na kamilama ili pjesice. Tema Tema ovog djela je odlazak na rad u razvijene zemlje mnogih muškaraca, a samim time je određen i život djevojaka koje moraju čekati svoje muževe i po deset godina. O jadna moja ruko, brže hvataj mač, privedi tužnom kraju tužnog žića tijek, i neću se kolebat, neću mislit sad koliko mi je težak bio porođaj i kako su mi dragi. Za Mollie bih rekao da je razmažena i ljena!!!
Josip Eugen Tomic - Melita - Zbor srednje Ekonomske i trgovačke škole učenice 1. Policija je rastjerala prosvjednike, a žene su dvije godine poslije osnovale svoj prvi sindikat kako bi se zaštitile i osigurale osnovna radna prava.
Stvarnost kao diskurs Postmodernizam od Kiša do danas, Slobodanka Vladiv-Glover Rođenjem Beograđanka, ugledni slavist iz Australije, univerzitetski profesor u Melburnu, Slobodanka Vladiv-Glover je naš autor i zato što knjizi o kojoj ide govor prethode dve, Lirska drama slovenskog modernizma 1997 i Romani Dostojevskog kao diskurs transgresije i požude 2001 , kod istog izdavača ovde objavljene. Njena nova studija sastavljena je od jedanaest po predmetu manje ili više autonomnih, a tematski čvrsto objedinjenih eseja sa iscrpnom naučnom aparaturom. Svojim znatnijim delom ona obrađuje pojave i dela ovdašnje postmoderne književnosti, a obuhvatnijem razumevanju pokreta doprinose tekstovi o pojavama i delima ruske i, manjim delom, ukrajinske nove proze. A to, opet, znači da je vrednost ovih tekstova mogućno meriti isključivo spram stvarnosti odabranog diskursa. Danilo Kiš je prvi pisac čija su dela Peščanik i Enciklopedija mrtvih izložena ovakvom kritičkom pristupu. Opis načina na koje Kiš u romanu oživotvorava svoju poetiku ide od njegove dekonstrukcije modernizma, a zatim uglavnom dvama smerovima sa mnoštvom grananja. A celokupnost sveta je, saglasno svojoj poetici, Kiš sažeo u virtuelnim objektima svojih priča. Proza Vide Ognjenović je drugo vrelo iz kog izlaze analitički tokovi ove studije. Na delu je, po mišljenju Slobodanke Vladiv-Glover, poetika gotovo podudarna Kišovoj, sa jednom izrazitom razlikom. Ona drži da, razlikama uprkos, nacionalni i kulturni identitet ovi pisci shvataju kao funkciju etike, a ne ideologije nacionalizma. Četiri eseja o primerima iz nove ruske i, znatno manjim delom, ukrajinske proze upotpunjuju naša saznanja o postmodernizmu kao globalnom i, posebno, kao kulturnom fenomenu postkomunizma u zemljama Istočne Evrope. Množina, za rusku književnost novih, modela diskursa naložila je autorki studije da svojim analizama obuhvati dela povelikog broja pisaca: Bitova, Jerofejeva, Galjbiševa, Sorokina, Lj. Tolstoj, Andruhoviča i drugih. U isti mah, rečenom množinom diskursa odbranjena je teza da je na delu nova kulturna paradigma — postmodernizam saglasan zapadnoj kritičkoj teoriji. Slobodanka Vladiv-Glover je negde pripomenula da je postmodernu poetiku nemoguće opisati sredstvima tradicionalne kritike. S neznatnim se preterivanjem može reći da su stoga, za standardno književno-teorijski obrazovanog čitaoca, neki njeni tekstovi prijemčivi koliko i oni iz sfere nuklearne fizike. Ma kako stručno bila pisana a jeste , ma koliko vredna bila a jeste , u našim okolnostima pogotovu , ova studija će od prave koristi biti prevashodno posvećenicima postmodernizma. Utoliko je neophodnije istaći impozantan napor prevodilaca ovih eseja — Mirjane Milosavljević, Milisava Savića, Jelene Stakić i Petra Banjca — zaslužnih za ostvarenje jezički kvalitetnog i terminološki ujednačenog štiva. >X0< 20@20@0 =0 ?@28 ?>3;54 =5<0 18B=C C;>3C C CG5ZC ;0B>=0 8 @8AB>B5;0, 0 X>H <0Z5 C 8AB>@8X8 D8;>A>D8X5 E5;5=A:>3 A25B0. 5RCB8<, C 45;8<0 25;8:8E D8;>A>D0 =5<0 =518B=8E B5<0, C A20:>< ?>X3;540 A5 F5;8=0 A<8A;0. >X<>28 %5;5=0 8 20@20@0 @5Y5D=> ?@54AB02Y0XC :0@0:B5@ 0=B8G:5 ?>;8B8G:5 D8;>A>D8X5, Z5= @072>X 8, 4>=5:;5, A=06=5 ?0@0483<5 :>X5 C >4@5R5=>X <5@8 45;CXC 8 40=0A. 07;8G8B0 AC AE20B0Z0 > ?@8@>48 @07;8:5 87<5RC %5;5=0 8 20@20@0. ;0B>= BC @07;8:C >410FCX5, 4>: A5 @8AB>B5;>2> AE20B0Z5 ?>;8B8G=>AB8 =0 B>X @07;8F8 70A=820. !8=B57C Z8E>28E CG5Z0 =0;078<> C 45;C 3@G:>3 35>3@0D0 8 D8;>A>D0 @0B>AB5=0 87 8@5=5 276-194. @0B>AB5= X5 ?@28 87@0GC=0> >18< 5<8HY0B>< 0=0;>38X><, 8 ?@28 4>25> C ?8B0Z5 B5>@8XA:8 C7@>: @07;8:5 87<5RC 20@20@0 8 CYCR5=8E. 0@20@8, B0:>R5, <>3C 4>AB8[8 >=> HB> A5 C 0=B8G:>X <8A;8 ?>4@07C<520 ?>4 ?>X<>< CYCR5=>AB8, ?>HB> AC 8 >=8 A?>A>1=8 40 873@045 70482YCXC[5 4@602=5 A8AB5<5. C 20@20@A:8< 4@602=8< A8AB5<8<0 @0B>AB5= ?@5?>7=0X5 CAB :>XC X5 8AB0:;0 E5;5=A:0 5B8:0 8 ?>;8B8:0. @0B>AB5=>20 <8A0> ?@54AB02Y0 B8?8G0= 87@07 E5;5=8AB8G:5 A8=B575, :>X0 ?>;8B8G:8< ?>X<>28<0 =0AB0;8< C D8;>A>D8X8 ;0B>=0 8 @8AB>B5;0 40X5 X54=> H8@5 7=0G5Z5, @0728X0XC[8 Z8E>2 A04@60X 8 A<8A0> ?@5:> ?@2>18B=8E 3@0=8F0. !0< =0AB0=0: D8;>A>D8X5 8H0> X5 =0@C:C CA?>AB02Y0ZC @07;8:5 87<5RC >=8E :>X8 AC 10HB8=8F8 <5@>402=>3 7=0Z0 8 >=8E :>X8 4> B>3 7=0Z0 =5 4>AB86C. @8AB>B5; B> 2848 =0 A;545[8 =0G8=. 0@20@8, :0:> 18 B> 873;540;> 87 @8AB>B5;>25 ?5@A?5:B825, =5 C6820XC C 4>:>;8F8 X5@ ?>7=0XC A0<> A@54AB20 70 =5:C A2@EC, 4>: CAB CYCR5=>AB8 ?>7=0X5 A0<>A2@E>28B>AB — CX ?@0:A8 4>10@ G8= X5 A0< A518 A2@E>< 8:><0E>20 5B8:0, 11391, 11401. >:>;8F0, >4=>A=> >=> GC4=> C Z>X, X5AB5 C?@02> ?@5AB0=0: 2065Z0 B5E=8G:>3 AE20B0Z0 A25B0, 0 A25B B5E=8:5 X5 8AB8 8 70 %5;5=5 8 70 20@20@5. !D5@0 ?@>872>4Z5, :0:> B> 2848 @8AB>B5;, 8<0 A2>XC A2@EC 20= A515, ?@>872>48 A5 @048 =5G530 HB> =5 ?@8?040 A0<>X 45;0B=>AB8. 45 2068 ?@>872>4Z0 :0> =0G5;> 682>B0, =5 2068 8 A0<>A2@E>28B>AB, ?@0:A0 ?040 C B5E=8:C. >HB> C 20@20@0 =5<0 4>:>;8F5 20@20@8 =0@02=> <>3C =5 @048B8, 0;8 =5@04 =8X5 4>:>;8F0, =53> =5HB> A;CG0X=> 8 =5C<=> , >=8 =8:040 =5 4>AB86C 4> A0<>A2@E>28B>AB8 YC4A:5 ?@0:A5. 0@20@8=, ?>A<0B@0= 87 ?5@A?5:B825 A0<>A2@E>28B>AB8 5B8:5 =0?@>AB> =8X5 A;>1>40= G>25:, 0 =8 G>25: C>?HB5. !;>1>4=8< =07820<> B5: G>25:0 :>X8 6828 @048 A0<>3 A515, 0 =5 @048 4@C3>3 5B0D878:0. 0@20@8 :0> B0:28 =5 4>AB86C 87 A2>X5 ?>25A=5 AC?AB0=F8X5 4> @02=8 5B8G:5 8 ?>;8B8G:5 @5D;5:A8X5, 0 >=8 :>X8 >2;040XC AD5@>< <8A;8, C 20@20@8<0 =5 <>3C ?@>=0[8 CAB :>X0 18 8E CG8=8;0 ?@54<5B>< <>@0;=>3 ?@>F5Z820Z0. !25 HB> X5 2570=> 70 20@20@5 3C18 <>@0;=C AC?AB0=F8XC, 0 B8<5 8 ?>4;>6=>AB 5B8G:>< ?@>ACR820ZC 8 45;>20ZC. 8HY5Z5 4@C3>3 :0> 20@20@0, >A;>10R0 A025AB G>25:0 0?040 5B8:>?>;8B8G:5 >43>2>@=>AB8, ?>HB> 20@20@8 =5 ?>AB>X5 C AD5@8 A0<>A25AB8 :>X0 A5 8A?>A@54>20;0 :0> ?>;8B8G=>AB. 5?@><8HY0Z5 ?>X<>2=>3 A:;>?0 20@20@AB20 ><>3C[020 >1>AB@0=> 8A?>Y020Z5 =5>A25HB5=8E A;>X520 ?A8E5 ?CB5< :>X5:F8X5. '>25:C 0?040 A5 A0 4@C35 AB@0=5 F828;870F8XA:5 3@0=8F5 F5@8 A>?AB25=0 A5=:0, C :>X>X AC A04@60=8 Z53>28 =5>A25HB5=8 =01>X8, CG5 !83X4 8 0@; CAB02 C=3, >A25HB020XC[8 ?A8E>;>H:C ?>4;>3C ?@0AB0@>3 03>=0. @>X5:F8X0, 25;8 C=3, ?@5>:@5[5 >:>;8=C C A>?AB25=> =5?>7=0B> ;8F5. 8A;5[8 > A518 :0> > >=><5 HB> =0H5 A25A=> 18[5 7=0, A:;>=8 A<> 40 =57=0Z5 ?@8?8H5<> 18[C 4@C3>30. ;C?>AB 8 =57=0Z5 A<5HB5=> C 18[5 4@C3>30 28H5 3>2>@8 > ?@8@>48 <8HY5Z0 >=>30 :> 4@C3>3 @07C<520 :0> 20@20@0, =53> > :0@0:B5@C >=>30 :> ?>4=>A8 8<5=>20Z5 20@20@8=><. 0 @07;8:C >4 AB0=>28HB0 =5>A25HB5=5 ?A8E5, B51@07>20=>AB8 8 =57=0Z0 ;0B>= A03;54020 C D>:CAC 7=0Z0, 4>: A5 @8AB>B5;>20 D8;>A>D8X0 4@C30G8X5 >4=>A8 ?@5<0 ?>X 1;868 AB0=>28HBC E5;5=A:5 >18G0X=>AB8, @8AB>B5; C >2>< <><5=BC =5 =0AB02Y0 AB@530 CG8B5Y0 1. ;0B>=>2> ?@52078;065Z5 @07;8:5 87<5RC %5;5=0 8 20@20@0 ?>B8G5 87 X54=5 A0A28< >4@5R5=5 A01@0=>AB8 YC4A:>3 7=0Z0, 7=0Z0 G8XC 3;02=C :0@0:B5@8AB8:C G8=5 420 :>X<>20, >4=>A=> 48X0;5:B8G:0 45>10 :>X0 87 =5E8?>B5B8G:>3 ?>G5B:0 872>48 845X5, 8 C7;07=0 48X0;5:B8:0 :>X0 >4 845X0 4>A?520 4> >1@0 8 54=>3. # B>< :@C65ZC <8HY5Z0 ?@28 B8? 48X0;5:B8:5 <>65 ?>A;C68B8 D8;>A>DC ?@8 A8;0A:C C ?5[8=C, @0A25BY020XC[8 8AB8=>< B03 A25B0, 4>: 4@C38 B8? 48X0;5:B8:5 87 ?>25A=5 AC?AB0=F8X5 @0A25BY020 <><5=B5 YC4A:>3 182AB2>20Z0 C ?@>AB>@C ?>25A=5 >4@5R5=>AB8. ;0B>= ?@8=F8? 45>15 ?>AB02Y0 70 >A=>2C ;>3>A0 48X0;5:B8G:>3 C<5[0, ?>3>B>2> >=40 :040 B@510 40 >4@548 ?>X<>25 87 AD5@5 5B8:5 8 ?>;8B8:5. >H C $54@C =0;078<> ?>@5R5Z5 48X0;5:B8G0@0 A0 <5A0@>< :>X8 X5 A?>A>10= 40 @0HG5@5G8 G>25:0 ?> Z53>28< ?@8@>4=8< A0AB>XF8<0 $540@, 265. 8X0@570 ?>X<>20, Z8E>20 @0A?>@5R5=>AB ?> 845X=8< 284>28<0 40:;5 48E>B><8XA:8 ?@54AB02Y0 48X0;5:B8G:C <5B>4C, :>X0 =5 70;075[8 C A25B 8A:CAB20 872>48 A;54 ?>X<>20-845X0 =0 >A=>2C Z8E>25 ;>38G:5 :>=AB8BC8A0=>AB8. "8? 48X0;5:B8:5 :>X0 =0 >A=>2C 45>15 87 =5E8?>B5B8G:>3 ?>G5B:0 872>48 A;54 ?>X<>20 =07820 A5 A8;07=><, 80:> X5 >=0 C AB20@8 =5>42>X820 >4 48X0;5:B8:5 :>X0 A5 >4 845X0 CA?8Z5 4> A2>3 =5E8?>B5B8G:>3 ?>G5B:0. 0A?>45;C 845X0 ><>3C[020 45XAB2> 845X=8E =0G5;0 54=>3 8 5>4@5R5=5 42>X8=5, ?>HB> >=8 ?@54AB02Y0XC A@F5 48X0;5:B8:5 845X0, >4=>A=> Z53>2C 48=0<8G:C ACHB8=C. '>25: X5 ?>AB0> C<=> 8 ?>;8B8G:> 18[5 B5: :040 X5 CA?5> 40 0@3C<5=BCX5 @07;>35 :>X8 30 87420X0XC 87 A25B0 ?@8@>45, ?@><8HY0XC[8 ?@8=F8?5 A>?AB25=>3 <8HY5Z0 8 182AB2>20Z0. @8=F8? 45>15 ?> 845X=8< =0G5;8<0 X5 48X0;5:B8G:> A@54AB2> ?CB5< :>30 ;0B>= CB5<5YCX5 G>25:>2C ?@8@>4C C <5B0D878G:>< :0@0:B5@C 8A:>=0 845X0. ;0B>= @>4>25 8 2@AB5 =07820 845X0<0, 0 ?CB5< 45>15 845X0 =0AB0XC ?>X<>28 :>X8 >15715RCXC G>25:>2> ?>AB>X0Z5 =0 >A=>2C @07;>30 C<0. 5B>40 :>XC 703>20@0 ;0B>= A0AB>X8 A5 C 48X0;5:B8G:>< A?0X0ZC 8 @07420X0ZC ?>X<>20. # @602=8:C ;0B>= 45<>=AB@8@0 =0G8= 45>15, 0;8 A5 ?>4X54=0:> 1028 8 ?@8=F8?8<0 45>15 A0<5. # =02545=>< 48X0;>3C A5 ?CB5< =870 45>10 >4@5RCX5 4@602=8G:> C<5[5: B5>@8XA:> 7=0Z5 A5 45;8 =0 C<5[5 ?@>ACR820Z0 8 =0@5R820Z0, 0 70B8< A5 C<5[5 =0@5R820Z0 45;8 =0 >=> :>X5 A5 B8G5 6828E 8 =56828E 18[0. >A;5 =870 ?>45;0 ;0B>= 4>A?520 4> C<5[0 30X5Z0 6828E 18[0 :>X0 =5<0XC @>3>25 873;540 40 8@>=8X0 ?>4X54=0:> F8Y0 8 =0 <5B>4A:C >3@0=8G5=>AB 45>15 8 =0 ?@8@>4C ?>;8B8G:8E AB20@8. >A;5, :0:> 25;8 ;0B>=, 28H5AB@C:>3 8A?@5?;8B0Z0 @5G8<0 8;8 4@C30G8X5 @5G5=>, :>=AB8BC8A0Z0 8 ?@><8HY0Z0 ?>X<>2=>3 A?;5B0 @>40 :>X8 ?>4;565 45>18, 45Y5Z5< @>40 42>=>60F0 ?@5>AB0XC YC48, ?0 A5 4@602=8G:> C<5[5 >4@5RCX5 :0> C<5[5 C?@02Y0Z0 YC48<0. '8=8 A5 40 4>18F8 >AB20@5=8 45>1>< =8AC >4 ?>A51=>3 7=0G0X0, B8< ?@5 HB> X5 ?@8=F8? 45>15 872545= 87 ?8B03>@5XA:8E =0G5;0 ?>@5:;0 182AB2CXC[53 :0> 182AB2CXC[53. ;8 ;0B>= >245 ?CB5< 54=>3 8 5>4@5R5=5 42>X8=5 45<>=AB@8@0 872>R5Z5 35=5@8A0Z5 845X0 8 B> 87 ;>3>A0 A0<5 845X5 :>X0 A5 =5 @07;065 =0 AC?@>BAB02Y5=0 =0G5;0 :0> HB> X5 B> :>4 ?8B03>@5X0F0 A;CG0X , 25[ =0 8=E5@5=B=C =0?5B>AB A0AB>X0:0 845X5 A0<5. "0:> A5 ?> 845X8 45>10 YC4A:>3 @>40 =5 2@H8 =0 %5;5=5 8 20@20@5 @602=8:, 2620, !54<> ?8A<>, 3354 , X5@ A0<> 8<5 =8X5 ?@5AC4=> C 35=5@8A0ZC @>40-845X5. > ?@8@>48 845X5 45>10 <>@0 18B8 872@H5=0 =0 >A=>2C B0G=5 <5@5. >X0< %5;5=0 =8X5 A0<5@Y82 A0 ?>X<>< 20@20@0, X5@ AC %5;5=8 =5HB> 8AC28H5 <0;>, 40:;5 =8X5 CA?>AB02Y5=0 A@07<5@=0 48E>B><8X0 :>X0 >4@06020 8AB8=8B>AB 45>15, ?0 45>10 G>25:>2>3 @>40 =0 %5;5=5 8 20@20@5 =8X5 8AB8=8B0, :0> HB> =5 ?>AB>X8 >42>X5=0 845X0 %5;5=0 8 20@20@0. C48 A5, A<0B@0 ;0B>=, =5 <>3C 45;8B8 =0 %5;5=5 8 20@20@5, ?>HB> =5 A<5<> >45;8B8 <0;8 45> :0> F5;8=C ?@5<0 <=>38< 25;8:8< 45;>28<0 8720= Z53>25 2@AB5. 5A@07<5@0 =0@02=> =8X5 =54>AB0B0: ?>X<>2=5 E0@<>=8X5, 25[ ?@5 7=0: ?@><0H0X0 =0G5;0 45>15 87 ?@8@>45 845X5. C48 AC ?> A2>X>X 845X8 X54=>, =5 ?>AB>X8 42>X8=0 YC4A:>3 @>40 87 :>X5 18 A5 8725;0 ?>45;0 =0 %5;5=5 8 20@20@5. 8A0> > 8AB>AB8 %5;5=0 8 20@20@0 70 @07C< >18G=>3 3@0R0=8=0 ?>;8A0 18;0 X5 B5H:> ?@8E20BY820, 0;8 =8 Z5=> ?>@5:;> =8X5 @07C, 25[ ;568 C X54=>< A?5F8D8G=>< 7=0ZC, 48X0;5:B8G:>X 45>18 :>X0 A5 B5<5Y8 =0 <5@8 87<5RC 54=>AB8 8 5>4@5R5=5 42>X8=5, :>X0 >AB20@5=0 8 ?>3>R5=0 <>65 40 ?@>872545 845XC. =0Z5 70EB520 C:>;8:> X5AB5 7=0Z5 <5@5 40 <5@0 4>: <5@8 <>@0 <5@8B8 8 A08725;0 A<5HB5=>AB C A@548=C :@0X=>AB8 @602=8:, 2845. AB8=8B0 <5@0 B0:>R5 >4@06020 8AB>AB 8;8 @07;8:C ?@54<5B0 <5@5Z0 A0 =>@<>< <5@5, 0 <5@0 A0<5 <5@5 >4<5@020 @07;8:C 8AB>AB8 8 8AB>AB @07;8:5, HB> A25 70X54=> A0G8Z020 ACHB8=A:8 ?@8=F8? 45>15. =0Z5 <5@5 ?> :>X>X A5 2@H8 45>10 >15;56020 ?>7=8 :0@0:B5@ C@8B>AB8 8 C<5@5=>AB8 A>D@>A8=5 , 2>45[5, 0:> =5 70 ;0B>=0 8 X548=5 2@;8=5. 0 ;8 ;0B>=>2 ?>X0< <5@5 ?>B?C=> >43>20@0 <>@D>;>38X8 2;0AB8-7=0Z0, X548=AB25=>< A8AB545;8 2;0AB8 =0 >A=>2C CA?5H=5 AB@0B538X5 4><8=0F8X5? >4 ;0B>=0, <5@0 A5 ?>X02YCX5 =0 B5<5YC =>A5[8E >4=>A0 A0AB>X0:0 182AB2>20Z0, >=0 =8X5 =0<5B=CB0 =8 =0 >A=>2C 8=AB@C<5=B0;=5 @0F8>=0;=>AB8, 0 =8X5 =8 454C:>20=0 87 E8?>AB078@0=>3 ?@8=F8?0 C<0, 25[ <5@0 <>@0 40 A5 ?>X028 =0 B5<5YC A03;54020Z0 A0AB>X0:0 A0<5 AB20@8, C A:;>?>28<0 CAB8 :>X8 =5 ?>4;56C =5?>A@54=> >1;8F8<0 2;0AB8-7=0Z0. 8X0@570 ?>X<>20 A5 B@C48 40 =0H5 :>=B0<8=8@0=> 8A:CAB2> AB028 C 703@045, HB> 3>2>@8 > A;>X528B>AB8 >=>30 HB> A5 8=0G5 8<5=CX5 :0> ?>;8B8G:8 :>=75@20B82870< ;0B>=>25 <8A;8. # ;0B>=>2>X D8;>A>D8X8 ?>X0< 20@20@0 8<0 C A518 =5G530 <8AB5@8XA:>3 8 =5?>X3. 845X=0 8AB>AB %5;5=0 8 20@20@0, 4> :>X5 ;0B>= 4>A?520 C7 ?><>[ C7>@8B>3 48X0;5:B8G:>3 <5B>40, C A518 A04@68 =5?>XAB0B0:. 5?>XAB 4@C35 2@AB5 ?>AB0X5 87@078B0 :040 A5 AC>G8<> A0 ;0B>=>28< <8A;8<0 :>X5 ?>B2@RCXC C>18G0X5=0 E5;5=A:0 AE20B0Z0 > ?@8@>48 20@20@0. =>35 ;0B>=>25 ?@>B82@5G=>AB8 70B> >AB0XC 48A:C@782=>< <8HY5ZC =5?>X< G8AB>< >1;8:C, 0 =5 A0<> C >1;8:C ?@82840 8 >1<0=5 >AB0X5 ?@8ACB=> C A0<>< 7=0ZC. >3>A 48X0;5:B8:5 >BC40 ?@8<0 A2>XC A=03C, ?>HB> A5 7=0Z5 =5?@5AB0=> ?@>4C1YCX5 45XAB2>< =57=0Z0. !>:@0B>2C 48X0;5:B8:C 7=0Z0 :0> 7=0Z0 8 =57=0Z0 ;0B>= =5 =0?CHB0 =8 C ?>7=8< A?8A8<0. 7 B8E X5 @07;>30 B5H:> 870[8 =0 :@0X A0 AD8=3>< ;0B>=>25 D8;>A>D8X5, ?0 8 A0 ?>X<>< 20@20@0. %535;>2> BC<0G5Z5 C;>35 20@20@0 C D>@<8@0ZC E5;5=A:>3 4CE0 708AB0 X5 8, 0 845 8 =0@C:C ;0B>=>2>< C?C[820ZC =0 20@20@5 :040 AC C ?8B0ZC ?>A;54Z5 B0X=5 182AB2>20Z0. =8 AC A5 C Z5A5[0;8 :0> A;>1>4=8 YC48, 8 B0:> AC A5 ?>=0H0;8. $>@<0 :>XC AC 40;8 BCR8=A:>X ?>4;>78 X5AB5 B0X 2;0AB8B8 4CE>2=8 40E, — 4CE A;>1>45 8 ;5?>B5 :>X8, A X54=5 AB@0=5, <>65 40 A5 C7<5 :0> D>@<0, 0 :>X8, A 4@C35 AB@0=5, X5AB5 C?@02> >=> HB> C AB20@8 ?@54AB02Y0 28HC AC?AB0=F8X0;=>AB. !0:@820Z5 A2>30 ?>@5:;0 >4 A515 8<0;> X5 CB8F0X0 8 =0 >1;8: 7=0Z0, 0 7=0Z5 A5 C25: AB20@0 C :>45;8 8 ?@8A20X0ZC, 40:;5 C H8@8< A045XAB28<0 ?>;8B8G:8E A:;>?>20. "CR8=A:0 ?>4;>30 8;8 E5;5=A:0 4@C3>AB 7=0Z0 70 ;0B>=0 X5 ?;>4>=>A=8 03>= 7=0Z0 8 =57=0Z0. ;0B>= A5 =5 2@0[0 20@20@8<0 ?@25=AB25=> @048 X548=AB25=>AB8 845X5 G>25:0, =53> <8HY5Z5 87 A2>3 8A:>=0 4> B5 845X5 X548=> <>65 8 4>?@5B8. >X0< 20@20@0 C @8AB>B5;>2>X D8;>A>D8X8 7=0B=> A5 @07;8:CX5 >4 ;0B>=>2>3. 0:> ;0B>= =0 <=>38< <5AB8<0 =5 :>@8AB8 D8;>A>DA:8 ?>X0< 20@20@0, =53> > 20@20@8<0 3>2>@8 A0 28A8=5 E5;5=A:>3 4CE0, =5 18 A5 <>3;> @5[8 40 @8AB>B5;>2> ?>BF5Z820Z5 CAB8 20@20@0 :>X5 8<0 ?>B?C=> B5>@8XA:> C>1;8G5Z5 =0;078 A2>X5 ?>@5:;> C ;0B>=>2>X D8;>A>D8X8. "5H:> X5 70<8A;8B8 40 18 @8AB>B5; C ;0B>=>2>X :045<8X8 C>?HB5 <>30> 40 >4@68 ?@54020Z0 =0 >A=>2C CG5Z0 :>X5 X5 ?>7=0B> ?@5:> A?8A0 >;8B8:0. 8X5 70 ?>BF5Z820Z5 =8 G8Z5=8F0 40 AC $54>= 8 ;0B>= 18;8 10G5=8 C @>?AB2>, 0 ?>;>60X @>10 18> X5 ?@54>4@5R5= 70 20@20@0, 0 =5 70 @:0. %5;5=A:0 >18G0X=>AB =0H;0 X5 A2>XC =0X28HC B5>@8XA:C 0?>B5>7C C @8AB>B5;>2>X D8;>A>D8X8, HB> <>65 8 40 70GC48, C:>;8:> ?@87=0<> 40 AC @8AB>B5;>25 ?>;8B8G:5 =045 18;5 2570=5 70 ;5:A0=4@0 0:54>=A:>3, 0 >= X5 18> 20@20@A:>3 ?>@5:;0. 07;>78 ;565 4@C30G8X8< =0G5;8<0 Z53>25 D8;>A>D8X5 :>X8 =5?>A@54=> >4@5RCXC 8 28R5Z5 =0G8=0 5<0=F8?0F8X5 20@20@0. >;8B8G:0 5<0=F8?0F8X0 20@20@0 28H5 A5 =5 A0AB>X8 C 873@0R820ZC X54=>3 >4@5R5=>3 B8?0 7=0Z0, =53> C ?@8E20B0ZC ?>X<0 E5;5=A:5 ?>;8B8G=>AB8. #:>;8:> ?>;8B8G:C D8;>A>D8XC ;0B>=0 8 @8AB>B5;0 A03;54020<> 87 ?5@A?5:B825 ?>X<0 20@20@0, @52>;CF8>=0@0= <8A;8;0F X5 ;0B>=, 8 B> 157 B@C=:5 Z5 ?@8?8A820=>3 ?>;8B8G:>3 :>=75@20B8287<0. 84 @07;8:5 87<5RC %5;5=0 8 20@20@0 :>X8 A5 AB20@0 =0 >A=>2C :>=B5:AB0 @8AB>B5;>25 D8;>A>D8X5, 70A=820 A5 C >4=>AC =0 7=0G0X ?>X<0 ?>;8B8G=>AB8, 0 A0<8 @07;>78 ?>;8B8G:>3 ;565 C G>25:C AE20[5=>< :0> 18[C @07C<0 :>X8 A2>X5 :@0XZ5 ?@8=F8?5 =0;078 C CAB8 <8HY5Z0. '>25: X5 ?>;8B8G:> 18[5 ?>HB> X5 C A2>X>X >A=>28 18[5 3>2>@0 8 <8HY5Z0. A>:@0B>2> C25@5Z5 40 A5 A0<> =0 %5;5=5 <>3;> CB8F0B8 87=>H5Z5< @07;>30, 0 =0 20@20@5 C3;02=>< A8;>< A>:@. §16 , 8<0 A2>X5 <5AB> 8 C @8AB>B5;>2>X D8;>A>D8X8. # @8AB>B5;>2>X D8;>A>D8X8 8A:@8AB0;8A0> A5 ?>X0< 20@20@0, :0> ?>X0< >=8E :>X8 6825 3>B>2> 682>B8ZA:8< 682>B><, =5 4>AB86C[8 C ?>AB>X0Z5. 0 ?>G5B:C 8:><0E>25 5B8:5 @8AB>B5; :@8B8:CX5 C>18G0X5=5 =07>@5 > AB20@8<0 ?>;8B8:5 8 :>=AB8BC8H5 <5B>4C :>X0 <>65 <5@>402=> >43>2>@8B8 =0 ?>AB02Y5=0 ?8B0Z0. @C3>, =0CG=> ?@><0B@0Z5 70EB520 A07=0Z5 AB20@8 87 Z8E>2>3 ?>G5B:0 8 @072>X0 >;8B8:0, 12520 24. 07;030Z5 A;>65=>3 =0 Z53>25 ?@>AB5 A0AB>X:5 ?@54AB02Y0 ?@8=F8? :>30 A5, ?> @8AB>B5;C, 20Y0 4@60B8 C A28< AD5@0<0 A07=0Z0 D8;>A>DA:5 =0C:5. 54=>AB02=8 A0AB>XF8 ?>;8A0 =8AC =5HB> 4>18X5=> @07;030Z5< 28H8E ?>X<>20 =0 =865, 345 18 ?>;8B8G:8 ?>X<>28 18;8 ?> A2>< A<8A;C X54=> B5 8AB>, @07;8:CXC[8 A5 A0<> ?> AB5?5=C >?HB>AB8 :0> HB> X5 B> A;CG0X C =0@>4=>< AE20B0ZC > 3>A?>40@C =510, 3@040, A5;0 8 4><0 , =53> ?@54AB02Y0XC @57C;B0B 8AB@06820Z0 > 5;5<5=B0@=8< =0G5;8<0 ?>;8B8G:5 70X54=8F5, A?@0< :>X8E AC A0>4@54828 ?>X<>28 ?>;8B8G:>3 182AB2>20Z0 G>25:0. 54=>AB02=8 A0AB>X0: 8;8 5;5<5=B0@=8 ?@8=F8? ?>;8B8G=>AB8 X5 70 @8AB>B5;0 ?>X0< ?>;8A0. > 5;5<5=B0@=8< =0G5;8<0 ?>;8B8G:>3 <>65 A5 8 =5?>A@54=> A03;540B8 ?> G5;8A @07;8:CX5 >4 4@C38E >1;8:0 YC4A:>3 70X54=8HB20. =0;870 B0:> =8X5 <5E0=8G:> @07;030Z5 45;>20 =53> 8AB@06820Z5 <8HY5Z0 C :>=0G=8< >1;8F8<0 ?>;8B8G:5 ?@54<5B=>AB8 A?@0< A2>X8E ?@28E =0G5;0. >X<>28 ?>;8B8:5 A0>1@07=8 AC <5B0D878G:8< C7@>F8<0 182AB2>20Z0. @5B0Z5 8 @072>X ?>X<>20 ?>;8B8:5 ><>3C[5=> X5 @0A;>X020Z5< 182AB2>20Z0 =0 <>3C[=>AB 8 718Y=>AB, 0 ?@8@>40 718YA:>3 X5 CX54=> 8 =0X28H0 A2@E0 182AB2>20Z0. @5>1@0[0Z5 <>3C[=>AB8 C 718Y=>AB, X5AB5 @072>X G8X8 A<8A0> D8;>A>D8X0 65;8 40 C?>7=0. 7>HB@020Z5 718YA:>3 C A2>X>X CX ?@8@>48, <>65 70?0AB8 C 70<:C :040 A5 CAB ?>;8B8G:5 718Y5 ?@>BC<0G8 C CA?5H=>AB 8 ?@>18B0G=>AB 4><8=0F8X5 =0 >A=>2C @07;>30 C<0. 0 B0X ?@>1;5<, @07C<5 A5, C:07CX5, >4=>A=> <>65 C:070B8 B5: A02@5<5=0 D8;>A>D8X0. !?><5=CB0 @8AB>B5;>20 =0G5;0 =5 4>?CHB0XC 40 8AB@06820Z5 70?>G=5 A0 3@0R0=8=>< :0> 5;5<5=B0@=8< =0G5;>< ?>;8B8G:>3. 0:> A5 ?>;8A A0AB>X8 >4 <=>HB20 3@0R0=0 :>X8 <>3C CG5AB2>20B8 C AC4A:>X 8 A025B>402=>X 2;0AB8, 4>: X5 4@6020 <=>HB2> B0:28E A?>A>1=8E 70 A0<>4>2>Y0= 682>B >;8B8:0, 12751 20 , 3@0R0=8= =8X5 >A=>2=> ?>;8B8G:> =0G5;>. @0R0=8= =5 <>65 ?>AB>X0B8 157 ?>;8A0 =8 4><0[8=AB20 C :>< X5 ?>=8:0>. >;8A X5 =5HB> ACHB0AB25=8X5 >4 3@0R0=8=0, 0 87 <5B0D878G:5 @02=8 ?>;8A ?@5<0 ?@8@>48 8 A2><5 ?>XAB>X8 ?@5 =53> 4><0[8=AB2> 8 3@0R0=8=. > @8AB>B5;C, >4=>A8 C 4><0[8=AB2C =8AC ?>;8B8G:8 =53> 45A?>BA:8, 4>: C AD5@8 ?>;8A0 2;040 =0G5;> X54=0:>AB8 A;>1>4=8E 3@0R0=0 >;8B8:0, 1328. # A:;04C A0 ?>AB02Y5=8< =0G5;8<0, 70X54=8F0 => =0XX54=>AB02=8X5, 0 >4@5R5=0 X5 ?@28< ?>X<>28<0 8 =0G5;8<0 >?AB0=:0. >;8B8G=>AB B0:> =0AB0X5 87 4><0[8=AB20, 0;8 A0<> 4><0[8=AB2> X>H =5 ?@8?040 AD5@8 ?>;8B8G:>3. 0:;5, @8AB>B5; 70 >=> ?@2> @048 >?AB0=:0 ?>AB02Y0 42>X5 :>X8 X54=> 157 4@C3>30 =5 <>3C 18B8, =08<5 8 65=A:> >;8B8:0, 12520 25. > :0@0:B5@C A2@E5 @07;8:CXC A5 65=A:> 8 @>1, 0;8 :>4 20@20@0 B0 @07;8:0 =5 ?>AB>X8. >4 20@20@0, A<0B@0 @8AB>B5;, =5 ?>AB>X8 =5HB> ?> ?@8@>48 2;040XC[5, :0> 2;040XC[5 :>X5 A2>XC <>[ F@?8 87 @07;>30 C<0, ?0 A5 70X54=8F0 20@20@0 A0AB>X8 >4 @>18Z5 8 @>10. 82>B 20@20@0 A5 =5 >428X0 C A:;04C A0 A2@E0<0 182AB2>20Z0 ?>;8B8G:>3 18[0, B5 ?> ?@8@>48 AB20@8 <>65 A0<> ?0A82=> 40 ?>4;565 ?>;8B8G:>< >1;8:>20ZC CAB8. 8X5 ?>3@5H=> =8 A<0B@0B8 40 @8AB>B5;>20 ?>;8B8G:0 D8;>A>D8X0 @0728X0 ?>A51=C 2@ABC CAB8 :>X0 >?@024020 A>?AB25=C 2>YC 70 3>A?>4AB2><. CH:0@0F C 4><0[8=AB2C 2;040 =0 >A=>2C A=035 C<0, 0 B5;5A=>AB 65=5 X5 A@54AB2> :>X5 8<0 A2@EC 20= A515, 0 B8<5 8 =86C <5@C 182AB2>20Z0. >A?>4AB2> :>4 20@20@0 =5 ?>AB>X8, >=8 ?> ?@8@>48 =8AC >=> 2;040XC[5 8 =8X54=0 C48 B><5. 7 B8E @07;>30 X5 70X54=8F0 20@20@0 <>3C[0 A0<> :0> 70X54=8F0 @>1>20. 1>3 B>30 A5, A<0B@0 @8AB>B5;, ?@2>18B=> :@0Y520;> 3@04>28<0, 0 X>H X5 B0:> C 20@20@A:8E =0@>40, ?>HB> AC A5 A0:C?8;8 >=8 =04 :>X8<0 A5 :@0Y520;> =0 B5<5YC A@>4=8HB20. 7 28H5 A5;0 A0AB02Y5=> A02@H5=> 70X54=8HB2> X5 ?>;8A, 8 >= X5 ?> @8AB>B5;C 4>A530> 3@0=8FC ?>B?C=5 A0<>4>2>Y=>AB8. @20 70X54=8F0 4><0[8=AB2> X5 C 8725A=>< A<8A;C ?@5B?>;8B8G:0, ?>HB> =8X5 =0AB0;0 ?@25=AB25=> @048 4>1@0 8 2@;8=5. "0:> AC 8 70X54=8F5 20@20@0 ?@5B?>;8B8G:5, Z8E =5 >4@5RCX5 >1@> :0> =0X28H0 A2@E0. ><0[8=AB2> X5 87@07 682>B=5 =C645, ?@5682Y020Z0 ?>X548=F0 8 ?@>4C65Z5 2@AB5. 0A5>18=0 >4 28H5 4><>20 8<0 25[ ?>;8B8G:5 F@B5. !2@E0 =0A5>18=5 ?@52078;078 F8Y 4=52=8E ?>B@510 18>;>H:>3 >?AB0=:0, 0;8 X5 ?@8@>40 =0A5>18=5 8 40Y5 A@>4=8G:0. >;8A X5 A?>X ?@5B?>;8B8G:8E A2@E0 ?@5682Y020Z0 8 ?>;8B8G:8E A2@E0 :>X5 ?@54AB02Y0XC 4>10@ 682>B C A:;04C A0 2@;8=><. 5AB> =0AB0=:0 4>1@0 8 2@;8=5 X5 ?>;8A, 0 =5 4><0[8=AB2> 8;8 =0A5>18=0. >;8A ?@54AB02Y0 A2@EC 8 @07;>3 ?>AB>X0Z0 ?@2>18B=8E 70X54=8F0, 4><0[8=AB20 8 G>25:0 C>?HB5, X5@ 87@06020 ?@8@>4C G>25:0. @8@>40 =5:5 AB20@8 X5 70 @8AB>B5;0 8 Z5=0 A2@E0. !B>30 3@04 1820 ?> ?@8@>48, :0> HB> ?> ?@8@>48 1820XC 8 ?@2>18B=5 70X54=8F5. #7 B>, ‘@048 G530 X5 HB0‘ 8 A2@E0 >=> AC =0X1>Y5. A0<>4>2>Y=>AB X5 8 A2@E0 8 >=> =0X1>Y5. 0 @8AB>B5;0 ?@8@>40 =5:5 AB20@8 ?@54AB02Y0 ACHB8=C 182AB2CXC[53 8 C7@>: =0 >A=>2C :>30 >= ?>?@8<0 A2>X >1;8: 8 4>18X0 A2@EC. !2@E0 ?@54AB02Y0 8 =0X28H5 4>1@> 182AB2CXC[53, Z53>2> A02@H5=AB2>, 0;8 A0<0 A2@E0 X>H =8X5 AB20@=0. 0 B0X =0G8= @8AB>B5; 70>:@C6CX5 <5B0D878G:8 A:;>? ?>;8B8:5. >;8A X5 A0>1@070= 45XAB2C C7@>:0, 8 B> B0:> 40 A5 87 A0<5 A2@E5 872>48 ?@28 C7@>:, :0> HB> X5 8 ?@28 @07;>3 A2@A8. >HB> ?>;8A ?@54AB02Y0 ?@8@>4C 8 ACHB8=C G>25:0, >= X5 8 ?@2>B=8X8 >4 3@0R0=8=0 80:> B5: <=>HB2> 3@0R0=0 G8=8 ?>;8A. >;8A X5 :>=AB8BC8A0= 87 A2>X5 <5B0D878G:5 ?@8@>45, :>X0 >1X548Z020 @07;>35 682>B=>3 >?AB0=:0, 0;8 8 682>B0 C A:;04C A0 2@;8=><, =0X1>Y53 8 1;065=>3. @830 > <5B0D878G:>< B5<5YC ?>;8B8G=>AB8 =03;0H020 C4C G>25:>2>3 18[0. 0B> [5 @8AB>B5; =0X?@5 C:070B8 =0 ?@8@>4C G>25:0 157 ?>;8A0. >=0H0Z5 20@20@8=0 =8X5 A0>1@07=> C< @54C AB20@8, HB028H5, >= =8X5 A;>1>40= =8 C A<8A;C A2>X5 ?>;8B8G:5 A;>1>45, 0 X>H <0Z5 A;>1>45 :>X0 B@51=0 70 B5>@8XA:> <8HY5Z5. 0 X5 3>2>@ 20@20@0 1@1Y0Z5 8;8 =5@07C<=0 28:0 ?@54 C1>X=8< AB@5;0<0 :>;>=870B>@0, =8X5 <8A0> :>X0 18 A5 <>3;0 ?@8?8A0B8 @8AB>B5;C, ?>HB> >= C X54=>< AB@0=>< 2;040@C 2848 <>3C[=>AB ?>B?C=>3 >AB20@5Z0 ?@8@>45 E5;5=A:>3 18[0. !0 4@C35 AB@0=5, 87 4CE0 Z53>25 D8;>A>D8X5 ?@>878;078 40 20@20@8= =8X5 ?@8X535 4CE0 8 C<0. >;8B8G=>AB :>X0 C ?>@5BF8<0 CAB8 8<0 A2>X5 >?@0240Z5 8 :0> A@54AB2> 4><8=0F8X5 =04 @>1>< 8 20@20@><, =8X5 :>4 @8AB>B5;0 ?>4 7=0:>< ?8B0Z0. 048 A5 > =5G52><. CE E5;5=A:5 >18G0X=>AB8, :>X8 X5 0D8@<8A0;0 @8AB>B5;>20 D8;>A>D8X0, <>65 ?>=>2> ?>AB0B8 682 70A;C3>< X54=>3 ?> ?>@5:;C ?>;C-20@20@A:>3 2;040@0 8 Z53>2>3 @0B=8G:>3 =0@>40. @8AB>B5; A5 =8X5 :0> ;0B>= 70=5> 845X>< 8450;=5 4@6025, =53> X5 ?@54 >G8<0 8<0> 4@C38 F8Y. 0@20@8 A5 <>3C ?>:>@8B8 C78<0 8 B8<5 >A;>1>48B8 20@20@AB20, C:>;8:> 1C4C ?>@>1Y5=8 >4 AB@0=5 X54=5 A8;5 :>X0 X5 2>R5=0 @07;>78<0 C<0. @8AB>B5; 1;865 >4@5RCX5 <5B0D878G:C ?@8@>4C 3@0R0=0 ?>;8A0, =0 >A=>2C <5@5 A@548=5 :>X0 G8=8 4>ABC?=8< ?>;8B8G:8 682>B C A:;04C A0 2@;8=><. =0 X5 A@548=0 87<5RC >10 ?>@>:0, >=>30 ?@5<0 28H:C 8 >=>30 ?@5<0 <0Z:C; 0 8 71>3 B>30 HB> ?>@>F8 8;8 =5 4>AB86C 8;8 ?@5<0HCXC ?>B@51=C <5@C C >A5[0Z8<0 8 45;0B=>AB8<0, 4>: 2@;8=0 8 =0;078 8 18@0 A@548=C. !0<> %5;5=8 45;CXC @0F8>=0;=>, C A:;04C A0 CAB20@CXC[8 A@548=C :>X0 X5 C A:;04C A0 2;0AB8B>< ?@8@>4>< 8 C1;8:>< 2@;8=5. @52;0AB >4206=>AB8 8 A@G0=>AB8 20@20@5 G8=8 :04@8< 40 871>@5 8 704@65 A;>1>4C, 0;8 8< B> A0 4@C35 AB@0=5, >=5<>3C[020 AB20@0Z5 4@6025, B5 AB>30 =8AC C <>3C[=>AB8 40 >2;040XC A2>X8< ACA548<0, =8B8 40 @0728XC C<5[0 8 >43>20@0XC[5 2@;8=5. %5;5=A:0 @0A0 A5 ?> A2>X>X ?@8@>48 =0;078 =0 A@548=8 87<5RC B8E =0@>40, B0:> 40 CG5AB2CX5 ?>4X54=0:> 8 C A@G0=>AB8 8 @07C<520ZC. %5;5=8 CAB@0X020XC C A;>1>48 A2>3 4@602=>3 ?>@5B:0, ?>HB> AC @07C<520Z5 8 A@G0=>AB C ?@8@>48 >=8E :>X5 70:>=>4020F ?@82>48 :0 2@;8=8 >;8B8:0, 13271 37. %5;5=8 X5AC %5;5=8 ?> 718Y=>AB8 2@;8=5. 0 ;8 70A=820Z5 4@6025 =0 @07;>78<0 C<0 >?@024020 ?>:>@020Z5 =5C<=8E ACA540? "0:> @8AB>B5; ?@><8HY0 > ?@8@>48 3@0R0=0 C 4@6028, 872>45[8 87 B>30 40;5:>A56=5 ?>A;548F5. @8AB>B5; X5 ?@28 >4@548> ?>X<>2=8 A<8A0> ?>;8A0, 8 >4 B040 X5 ?>;8A B5<5Y=8 ?>X0< ?>;8B8:5, :0> HB> X5 B> 70 <5B0D878:C ?>X0< ACHB8=5. >HB> X5 ?>;8A 70X54=8HB2>, 0 A20:> X5 70X54=8HB2> @048 =5:>3 4>1@0 X5@ @048 >=>30 HB> 8< A5 G8=8 4>1@> A28 G8=5 A25 , X0A=> X5 40 A20 70X54=8HB20 B565 4>1@C, 0 =0X28H5 =0X?>3;028B8X5< 4>1@C :>X5 C A518 A04@68 A20 >AB0;0. 0X28H5 4>1@> :>X5 A04@68 A20 >AB0;0 X5AB5 ?> @8AB>B5;C 4@6020 8 4@602=> 70X54=8HB2> >;. # ?>;8B8F8 @07;8G8B5 2@AB5 70X54=8HB20 4>18X0XC A2@EC >4 70X54=8HB20 :>X5 A04@68 =0X28H5 4>1@>. 0X28H5 4>1@> X5 =0X28H0 A2@E0 :>X5 =5 <>65 18B8 A@54AB2> 70 =5HB> 4@C3>. @0:A8A ?@8?040 5B8:>?>;8B8G:>X AD5@8, ?>HB> 4>1@> 7028A8 >4 =0X28H53 4>1@0 — 4@602=>3 70X54=8HB20. #A;54 >4;CG=5 C;>35 =0X28H53 4>1@0 C 70A=820ZC ?>;8A0, 87 ?>;8B8G:>3 ?@0:A8A0 1820XC 8A:YCG5=8 >=8 :>X8 C A2>< 682>BC =5 <>3C 4>AB8[8 2@;8=C. 0@20@8 C>?HB5 =5 <>3C CG5AB2>20B8 C 2@;8=0<0 ?>;8A0, =8 C A;CG0XC :040 30 >?A:@1YCXC ?>Y>?@82@54=8< ?@>872>48<0, =8 :040 :0> @>1>28 C @048>=8F0<0 25;8:8E <0XAB>@0 3@G:5 A:C;?BC@5 AB20@0XC 25;8G0=AB25=0 45;0. >;8B8G:C CAB 4>AB83;8 AC 20@20@8, 8 B> >=40 :040 X5 3@G:8 ?>;8A =5?>2@0B=> 70H0> 70 E>@87>=B 8AB>@8X5. 0@20@8 AC ?>AB0;8 10HB8=8F8 E5;5=A:5 ?>;8B8G:5 CAB8, 871@8A02H8 15;53 :>X8 8< X5 8AB0 CAB C40@8;0. 0 ;8 :@0X <5B0D878:5, =0 :><5 8=A8AB8@0XC <=>35 AB@CX5 A02@5<5=5 D8;>A>D8X5, >17=0ZCX5 8 :@0X 0@8AB>B5;>2A:5 ?>;8B8:5 :>X0 =0 >A=>2C A=035 C<0 F@?8 ;538B8<8B5B 70 A2>X5 AB@0B538X5 4><8=0F8X5? 0?CHB0Z5< <5B0D878:5 ;530;87CX5 A5 @0AF5? 5B8:5 8 ?>;8B8:5, :>X8 X5 25[ ?@8E20[5= D02>@87>20Z5< @07;8G8B8E 5;5<5=0B0 =5?>A@54=>AB8 =0 @0GC= @5D;5:A8X5. 0:> X5 8 A0<0 5B8:0 87@07 2>Y5 70 <>[, A@54AB20 4><8=0F8X5 A5 A0<>>3@0=8G020XC C >1;8:5 ?@8E20BY825 <5@8 2@5<5=0, 0 =0?CHB0Z5< <5B0D878:5 4>?CHB0 A5 =5>3@0=8G5=8 ?@03<0B870< 8 8=AB@C<5=B0;870< AC1X5:B82=>3 C<0, :>X8 <8HY5Z5 A2>48 =0 A@54AB20 70 A2@E5 B72. 0@20@AB2> 20@20@0 8A?CHB0 <5@C A;>1>45 8 <5@>402=>3 ?>;8B8G:>3 A:;>?0 2@5<5=0, 4>: 20@20@AB2> F828;87>20=8E 8=AB@C<5=B0;87CX5 8 D>@<0;87CX5 4>AB83=CBC CAB, G8<5 >=0 >?5B 8HG57020. 0@20@AB2> B0:> 3C18 :0@0:B5@ =5?>A@54=>AB8, 0 ?@>AB0 @07;8:0 %5;5=0 8 20@20@0 =5?>2@0B=> =5AB0X5 C AC:>18<0 =5>20@20@AB20. 5B@>28[, @0B:0 0@E5>3@0D8X0 !@10, >28 !04, 1997. Zvonimir Milčec - Zvižduk s Bukovca Pisac Zvonimir Milčec rođen je 1938. Po zanimanju je novinar. Dosad je objavio knjige: Piti ili ne piti, Zadnja pošta Zagreb, Pozdravi doma, U Zagrebu prije podne, Posljednji zvižduk, Priča o novinama i Zagreb je Zagreb. Sadržaj Knjiga Zvižduk s Bukovca govori o nemirnom djetinjstvu provedenom na tom zagrebačkom brijegu. Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo su dječaci s Bukovca. Svi oni pohađaju peti razred. Giza je ban, Truli nije bio dobar u sportovima, ali je umjetnik u zviždanju, Dugi je visok i mršav dječak, Bimbo je nizak i debeo, Rolo nizak i mršav dječak kao i Kanta, samo što Rolo stalno muca. Dječaci su se uvijek sastajali kod križanja Gornjeg Bukovca. Tako im je, jednom kada su igrali nogomet, pristupio trgovac Špoljarić, debeo čovjek koji je imao trgovinu, i objašnjavao dječacima kako se puca lopta. Rekao je kako će im pokazati kako se puca lopta, uzeo je zalet i u trenutku kada je zamahnuo nogom netko je kamenčićem pogodio loptu, trgovac promašio loptu pao na pod. To je bila osveta dječaka za krađu novca u trgovini kada je on povećao račun za svoj džep. Dječaci su imali još mnoge okršaje s trgovcem. Gizovu obitelj čine Giza, njegov otac i majka te njegove sestre Ivka i Branka. Otac i majka su se često svađali, ali je jednom svađu prekinuo trgovac koji se došao žaliti da je Giza ukrao bombone iz njegovog dućana. Otac je ispravno zaključio i rekao mu neka ide drugdje tražiti krivca jer Giza ne krade. Giza je imao starog razrednika Vjekoslava Deščaka, koji ih je u svemu mudro poučavao i rekao je kako sve treba znati, pa tako i zviždati te je i on sam jednoga dana odvratio umjetničkim zviždukom zvižduku koji se začuo iz školskog dvorišta. Radnja Radnja se odvija u vrijeme kraja školske godine, poslije drugog svjetskog rata u zagrebačkoj četvrti Bukovcu. Dojam Knjiga je zanimljiva jer opisuje djetinjstvo jedne grupe dječaka. August Šenoa - Zlatarevo zlato 1. U roditeljsom domu u ponjemšenoj obitelji Češkoga podrijekla stekao je ljubav prema umjetnosti: Otac mu je rado polazio koncerte i kazalište, a mati je voljela književost. Poslje smrti majke 1848. Vraća se u Zagreeb gdje maturira 1857. Od početka listopada 1859. Tu ostaje do 1865. Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. Njegov prvi roman Zlatarovo zlato izlazi 1871. Bilješke o prostoru i vremenu: - Zagreb 16 stoljeće - popodne četvrti dan po svetoj trojici 1574. Dore Krupičeve i Pavle Gregorjanca. Povjesni: Kralj Maks II, Biskup Đuro Drašković, Stjepan Gregorijanac Građani: Magda, Dora, Brijač, Starac Mio, Antun Vramec Feudalci: Petar Krupić, Stjepko, Pavle, Marta, Klara 9. Lik Dore Krupićeve je idealan lik. Zdrav ću biti i živ, ako od vas melema bude, jer -skoči strastveno mladić- moj život si ti, moje zdravlje si ti. Od onog dana, kadno te smrtvu iznjeh... Lik Dore Krupićeve je idealan , a Grge karikiran. Deminutiv je brijačića - njegova je uloga da nam kaže da je on nitko i ništa tj. Glava: debela, obla Obrve: guste, svedene Oči: male, crne, bodljive Nos: tup, širok, uzvinut, crven Lice: okruglo Tim pridjevima se ističu ružna obilježja. Glava: obla kao glava od kupusa Oči: bodljive kad ih nije vinska magla zastirala Nos: da se bojiš primaći na puščana praha 16. Kratak sadržaj: Radnj se odvija u 16 st. Plemić Pavao Gregorijanec spašava Doru Krupićevu prilikom jedne gužve u gradu i dovodi je zlataru Petru Krupiću. Prilikom iste nevoljeu gradu smili mu se nijemi prosijak Jerko i zamoli svoje sluge da ga odnesu na njegove dvore da se izlječi. Dora je slovila kao lijepa, vrijedna, skrušena i vjerna bogu i domu, iako je rano ostala bez majke pa ju je uz oca odgajala kuma Magda. Brijač Grga Čokolin nije uspio isprositi Doru za ženu pa se zakleo da će Krupićevoj obitelji nanjeti sva zla. Pokušao je djevojku u gradu oklevetati zbog čega ju je otac otjerao kod rođaka van grada. Putem su ju presreli plaćenici Stjepka Gregorijanca s namjerom da ju otmu i osramote, ne bi li tako onemogućili da se Pavao njome vjenča. Kao što je brijač Grga bio doušnik Stjepku, tako se prosjak Jerko zajedno sa plemićem Pavlom urotio protiv Grge i oca Gregorijanca. Dodatnu nevolju čini barunica Klara koja je rano ostala Samoborska udovica i smrtno se zaljubila u ljepog Pavla. Jerko je objasno Pavlu da nije nijem, da imaju zajedničkog oca, da mu je majka bila služavka na očevom dvoru, da ju je Stjpko napastovao i kad je vidio da je trudna protjerao ju je sa dvora. Umrla je u teškoj bjedi, a on joj se zakleo da će cijeli život šutjeti, kako nitko nebi saznao ništa o njemu. Do sada mu je pomagao rođak fratar u samostanu. Kad su nastale svađe između vlastele i građana, u vrijeme kad je Petar bio na ratištu protiv Turaka, Klara je unajmila jednog zlobnika koji se pojavio u Dorinoj kući, za vrijeme dok je bila sama. Prethodno je taj zlobnik ranio Janka koji je čuvao Dorina ulazna vrata. Dori se predstavio kao čovjek koji traži zaštitu, u nevolji je i bježi. Smilio se Dori, donijela mu je vode i dok je gledala kroz prozor zlobnk joj je podmetnuo otrov. Kratko nakon što je probala navodno gorku vodu preminula je. U taj čaš došao je nesretni Pavao koji nje ništa mogao napraviti protiv toga. Idućeg dana Dora je bila sahranjena. Za vrijeme dok je ležala na odru u crkvi Pavao se sreo sa Klarom i obećao joj najljuće nevolje za sve što je učinla. Pavao je otišao na ratište sa Turcima. Vratio se tek na očevu samrt, prilikom koje ispovijeda Stjepka svećenik Jerko. Otac se na samrti ispovjeda svećeniku i kaje se za vanbrčnog sina. Svećenik otkriva da je on taj sn. Iza obitelji Gregorijanec u kojoj su bila tri sina nije ostao niti jedan nasljednik. Pavao se nije ženio i pognuo je na ratištu. Niko je mao samo jednu kćerku, a Jerko je bio svećenik. Grga Čokolin je negativan lik u romanu, njegove akcije stavraju podvale među likovima. On na loš način pokušava dobiti ono što želi. Uhoda i doušnik, osvećuje se Dori zbog neuzvraćene ljubavi. U duši je velika kukavica, što se vidi prilikom njegove pogibije. Njezina uloga je da razbija skladan i normalan tok radnje. Grga Čokolin se osvetio Magdi, Stjepko je htio oteti Doru, Klara je dala otrovati Doru. Ljubavna - Pavle je zaprosio doru Povjesna - Njegov tata je poslao Pavla van Zagreba Ljubavna - Pavle je spasio Doru od Grge Povjesna - Smrt Pavloe mame Ljubavna - Pavle i Dora se hoće ženiti Povjesna - Dorina smrt 21. Grga, Stjepko, Antun Vramec Zato jer je latinski jezik u to vrijeme bio važan. U eksterjerima prevladava opis Zagreba, okoline, opisani su najvažniji djelovi Zagreba. Južni mu zid, tj. Pisac hoće da obratimo više pažnje tom događaju. Vrisnula - da bi bolje dočarao situaciju. U jednom trenutku nastala je gužva. Od lomače, kresnulo je gori, pao na Alapićeva konja. Jer nije potreban, točno je predočeno ono što se dogodilo. Zato jer govori o istinitom događaju iz povijesti. Mogla se preuzeli ljubavna tema. Prema njegovim riječima, čovjek je negriješeno biće, pakosno biće, nezahvalno biće, stvaralačka životinja, lakosmisleno biće,nedolično biće te biće koje u svemu ima cilj i teži ka ostvarenju tog cilja. Osim svih ovih osobina jedna se osobina posebno ističe a to je samostalnost, čiju veliku učestalost možemo vidjeti i u samom glavnom liku. Naime, glavni lik ne slaže se dobro s društvom i prezire ljude u njemu, no ipak želi ući u društvo i osjetiti tu posebnu atmosferu. Usprkos toj velikoj želji, biva odbačen i postaje željan osvete za neuspjehom. Sve mu u životu propada a nesreća mu je uvijek za petama. Prema svemu ovome možemo zaključiti i da zapravo podzemlje za glavnog lika možda i predstavlja ovaj bijedan i nesretan život, a ponajviše izolaciju od društva, od cijelog svijeta. Ova se novela sastoji od dva dijela, gdje bi prvi dio mogli nazvati filozofskom raspravom o čovjeku, a drugi dio dokaz za sve ono što je rečeno u prvom dijelu. Kako se prava radnja javlja tek u drugom dijelu ove novele,mogli bismo reći da radnja teče kronološki, a jedna od zanimljivosti vezana upravo za radnju je da je radnja izmišljena kao i sami zapisi. U ovoj se noveli spominje nekoliko likova: glavni lik, njegov sluga -Apolon, Liza, Ferfičkin, Simonov i Zverkov. Ipak, posebnu pažnju mogli bismo dati upravo glavnom liku jer on sa svim svojim osobinama predstavlja ljude tadašnjeg vremena. O njegovoj karakterizaciji možemo ponajviše saznati u prvom dijelu ove novele, gdje odmah na samom početku možemo uočiti pakosnost, koja se uočavala i u njegovom poslu. No, pored toga što je pakostan, on je dosta i radoznao a možemo reći i da voli sanjariti, fantazirati a ponajviše filozofirati. U njegovoj filozofiji možemo kao glavnu ličnost uočiti čovjeka i njegove probleme u društvu. Sve te probleme možemo pronaći i u glavnom liku, jer je totalno izoliran od društva i velika je individua. Ipak, za razliku od drugih ljudi koji su nezadovoljni onime što imaju, on je zadovoljan svojim načinom života. Na samom kraju novele možemo uočiti da nikoga ne voli, nikoga ne poštuje, no ono što je najgore, ne voli ni samog sebe. Sve je to uzrok njegovog bijednog života, kojeg je on silno želio popraviti. No, nedovoljna upornost dovela je do toga da je uvijek bio odbačen. Glavnu je riječ u njegovom životu vodila povučenost od društva, a sudeći po svemu ovome, možemo zaključiti da on u biti i nije shvatio svijet, život, već je sve to promatrao sa svog stajališta, sa svoje strane, dok drugu stranu svijeta nikad nije uspio vidjeti ni shvatiti. Tokom cijele novele činio se nervoznim, nesigurnim, izbezumljenim, neodlučnim a pomalo i strašljivim. Neke od ovih osobina mogu se uočiti i u današnjem svijetu, u današnjem čovjeku,no ima nešto što odskače od svega, a to je nezadovoljstvo čovjeka s onim što ima, jer čovjeku uvijek treba nešto više. Osim glavnog lika, u radnji novele sudjeluju i ostali likovi s kojima se naš glavni lik i nije baš previše slagao. Jedan od tih likova je i lik Ferfičkina. Prema riječima glavnog lika, bio je to čovjek kojeg je glavni lik ponajviše mrzio, i za kojeg je tvrdio da je glup i velika kukavica. Veoma podao i drzak razmetljivac koji je hinio najosjetljiviju ambicioznost, budio je sve negativne osobine u očima glavnog junaka. Bio je jedan od onih ljudi koji nije podnosio glavnog lika,koji ga nije prihvaćao i niti to nije ni pokušavao. Kao i svima, najvažniji mu je bio novac te iz pojedinih njegovih situacija vidimo kako je bio uistinu velik podlac, gotovo zao čovjek koji je s zadovoljstvom zadirkivao druge i ismijavao ih. Gotovo sve možemo reći i za preostala dva neprijatelja glavnog lika-Trudoljubova i Zverkova. Pakosni, zli likovi, kojima je jedini cilj u životu bio novac, često su omaložavali glavnog lika,koji je sve to trpio i čak im se u jednom trenutku htio i ispričati. Svi oni isticali su se jednom velikom negativnom osobinom-iskorištavanjem, kojom bi samo gledali da sebi ugode, da sebi učine život boljim, ne misleći na posljedice. No, u cijelom društvu bila je i osoba koja je u glavnom liku pobudila posebne osjećaje. To je bila djevojka Liza, izgledom veoma lijepa i dobra u duši i srcu. U početku je upoznajemo kao povučenu, šutljivu i zbunjenu djevojku. Ipak, bila je osoba s kojom se moglo smireno i bez diskusija popričati i izmjeniti mišljenja o životu, budućnosti i ljubavi. Za razliku od drugih likova, pakost, zlo i egoizam se u toj djevojci nije mogao uočiti već je imala sve dobre osobine. Bila je veoma draga glavnom liku koji ju je volio no ta je ljubav brzo nestala zbog nespremnosti lika na takav način života. Već nam je poznato da su stil i jezik Dostojevskog veoma jednostavni, gdje se autor često koristi jednostavnim i jasnim rečenicama koje nisu toliko bogate stilskim sredstvima. Jesi li već dugo ovdje? Naime, uopće i nije glup, ali je tako nezahvalan da nema nezahvalnijeg stvorenja od njega. Mislim da me boli jetra. Uostalom,nemam pojma o svojoj bolesti i ne znam pouzdano što me boli. Znate šta, strpao bih ja vas na četrdeset godina u podzemlje, bez ikakva posla, pa bih nakon četrdeset godina došao k vama da se raspitam do čega ste došli. Napisao sam je,misleći da će ispasti veoma duhovito; a sada, kad sam i sam uvidio da sam se želio samo napraviti odurno važan- namjerno je neću prekrižiti! Realističnost je izražena već putem same socijalne teme koja sa sobom nosi razne probleme. Ti se problemi očituju na posebnim realističkim likovima — likovima iz svakodnevnog života koji se kreću na svakodnevnim, običnim mjestima gostionica, malena sobica. I kao i svako dijelo, i ova novela ima nekoliko ideja: 1. Čovjek nije nikada sretan onime što ima. Svaki je čovjek kukavica. Čovjek nije savršeno biće. Društvo čini čovjeka čovjekom. Pošto su mu roditelji posvađani, on ih pomiruje i oni se sele u Zagreb da počnu ispočetka. On se tamo zaljubljuje u Lanu i misli da je ona zaljubljena u drugoga. Da bi privukao pažnju počinje namjerno dobivati jedinice. Nakon kazne on pomišlja da su svi okrenuti protiv njega i da ga nitko ne razumije. Zato bježi baki u Novu Gradišku i ostavlja Lani oproštajno pismo u kojem joj objašnjava da je voli i govori joj gdje je otišao i zašto. Roditelji ga traže te ga nalaze pomoću njegovog pisma. Ona mu šalje pismo po ocu u kojemu govori da ga je voljela od prvoga dana otkad je došao u njen razred i da će ga opet voljeti ako ispravi sve jedinice. On se vraća s ocem u Zagreb te ispravlja sve jedinice u rekordnom roku. Nakon što je sve ispravio Lana i on odlaze poslije škole u Botanički vrt te se tamo i poljube. Opis likova: -Mario Mario je pametan, bistar I mudar učenik a nije štreber jer razumije ono što uče. Dobar je pred nastavnicima ali nije ulizica. Njegov domaći rad može prepisati tko god želi , kada se piše kontrolni iz njegove klupe polaze papirići spasa. Ne raduje se ničijoj jedinici nego suosjeća. Voli šport I bavi se rukometom. U početku je mislio da se samo slabići I kukavice zaljubljuju, a onda se I on zaljubio snažnije od života, snažnije od sreće te je zbog toga bio nesretan I neshvaćen od okoline. Začudio se kako zna lagati kada je baki govorio zašto je došao. Na kraju knjige bio je najsretnije biće na svijetu zato jer se bio poljubio sa Lanom tj. Ima kratku crnu kosu ispod koje se smjestio par crnih očiju I prćasti nosić. Ona je savršena I odlična učenica a nije štreberica. Normalno se ponaša mada je bogata, lijepa I draga. Voljela je Marija od prvog dana kada je došao u njen razred ali on to nažalost nije znao. Moje mišljenje o djelu: U ovoj knjizi najsmješnije mi je bilo kada je Mariova sestra Anita kuhala ručak I način na koji je to opisano. Najtužniji dio knjige bio mi je kada je Mario napisao oproštajno pismo Lani zbog neuzvraćene ljubavi I neshvaćanja okoline. Najdirljivije mi je bilo kada je Mario uspio pomiriti svoje roditelje, a najsretniji sam bio kada Lana u svom pismu priznaje da ga voli te kada su se poljubili u botaničkom vrtu. Pouka: Budi kakav jesi. Kada si zaljubljen reci to. Eugen Kumićić - Začudjeni svatovi Beleške o piscu: Eugen Kumičić rođen je 11. Studirao je filozofiju u Beču. Više puta je bio zastupnik u Hrvatskom saboru. Njegovi romani dijele su u tri skupine. Prvu skupinu sačinjavaju istarsko-primorski romani Jelkin bosiljak, Začuđeni svatovi i drugi u kojima na romantičan način opisuje istarske ljude, u prvom redu ribare, pomorce i seljake. Drugoj skupini pripadaju gradski romani u kojima je pokušao kritički prikazati zagrebačko građansko društvo Olga i Lina, Gospođa Sabina i drugi. Trećoj skupini pripadaju povijesni romani Urota Zrinsko-Frankopanska i Kraljica Lepa. Ostala djela su romani i pripovijetke: Neobični ljudi, Primorci, Sirota, Preko mora, Teodora, Pobijeljeni grobovi te drame Sestre, Obiteljska tajna i Petar Zrinski. Dojam o delu: Djelo je zanimljivo. Iz njega se može mnogo toga naučiti o poštenju i borbi za život dostojan čovjeka.. Kompozicija: Uvod: Brodolom kod Lučice Zaplet: Alfredo Saletti i Mato Bartolić se zaljubljuju u Mariju Vrhunac: Antonio ubija Alfreda Rasplet: Mato i Marija se vjenčaju Završetak: Antonio ubija Marina Salettija i sam umire Sažeto prepričavanje: Lučica je bio miran primorski gradić sve dok se nije desio brodolom u Sadrišću. Tad je udarcem u glavu ozlijeđen Mato. Odnijeli su ga u kuću ribara Šabarića. Njegova kći Marija njegovala je Matu. Mato se oporavio i zaljubio u Mariju. Nakon nekog vremena zaprosio je Mariju, a ona je pristala. Mato nije znao da je bogatašev sin Alfredo Salleti također zaljubljen u Mariju i da je stalno salijeće i napastuje. Nakon što je Antonio osramotio Alfreda i spasio Mariju, Alfredo naručuje njegovo ubojstvo. Antonio ubija Alfreda u samoobrani, a kasnije saznaje da su zapravo bili braća. Marijin brat Marko tajno se sastaje s Elvirom, Alfredovom sestrom. Njezin otac Marino ne zna za tu vezu. Antonio prenosi njihova pisma. Jednom, dok je tako nosio pismo Elviri, nalazi ga njezin otac i Antonio ubija i njega u samoobrani. Nakon Marijinog i Matinog vjenčanja Antonio se, želeći pobjeći od samoga sebe, skriva kod groblja, gdje i umire znajući da je ubio svoga brata i oca. Prepričana epizoda: Dok je trajao tajni sastanak Elvire i Marka, Antonio je čuvao stražu. Alfredo idući kući nailazi na Antonija i napada ga. Antonio ga ubija nožem i bježi. U strahu odlazi kod prijatelja Jose i njegovog oca Martina i povjeri im što se dogodilo. Od njih saznaje da nije nahod već da mu je Alfredo Saletti brat po ocu. Opis glavnog lika: Antonio Marola je mladić oniska stasa. Imao je jake ruke i široka prsa. Povučen je i čudan. Bilo bi dana da ništa ne kaže ili da ode i ne vrati se nekoliko dana. Na njega je pazila obitelj Šabarić primivši ga kao člana obitelji. Najviše je volio Mariju i Marka, za njih bi skočio i u pakao. Marku je pomagao prenoseći njegova pisma Elviri. Mariju je više puta spasio od napasnika Alfreda Salletija. Alfredo ga je zbog toga mrzio. Antonio kasnije ubija Alfreda u samoobrani. Cijela Lučica je za njega mislila da je nahod. Kasnije se saznaje da mu je otac Marino Salleti, a majka Marica Kozulić. Marino Salleti ga napada i Antonio ubija i njega. Skrivajući se na groblju umro je od hladnoće. Opis sporednog lika: Marija Šabarić je mlada djevojka vitkog i punog tijela. Bila je snježne puti. Njezina vrana i glatko počešljana kosa podavaše čednu i nježnu dražest smrknutom joj čelu. Duboke i crne obrve krasile su joj lice. Imala je male, bjeloputne i oble noge. Njezino rascvjetano, gipko i slikovito tijelo, blijesak sreće na prekrasnom joj licu, snježna put i sjajna kosa, bujne joj grudi i sav onaj nježni sklad čarobnih uda, sve to bijaše tako milo, tako zdravo i tako puno života i tako dražesno. Kasnije se on zaljubio u Mariju. Alfredo je također bio zaljubljen u Mariju. Na putu do nje uvijek bi mu se ispriječio Antonio što je jednoga dana završilo Alfredovom pogibijom Antonio bi za Mariju skočio u pakao. Kad su prošle Marijine nevolje a Alfredom, ona se udala za Matu Bartolića. Mesto radnje: Lučica - crkva, Sadrišće, Šabarićeva kuća, načelnikova kuća,Stupovi, carska cesta, Stipina kuća, Salletijev posjed, groblje, Martinova kuća Vreme radnje: Prošlost dok je Istra bila pod talijanskom vlašću. Tema: Sukobi između bogatih stranaca koji moralno i materijalno upropašćuju selo i siromašne istarske ribare koji se bore za svoje poštenje i opstanak. Osnovna misao: Djelo govori o otimanju hrvatske obale i tlačenju hrvatskog puka u prošlosti. Bogati stranci uzimali su sve siromašnim seljacima i ribarima. Na kraju oni kobno završavaju shvaćajući da nitko ne može dugo držati Hrvate u šaci. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Svakoj sili dođe kraj. Problematika: Odnos tuđinaca koji su na vlasti i domaćeg stanovništva koje je potlačeno i njihovi stalni sukobi. Jože Horvat - Waitapu Opći dojam Knjiga mi je posebno zanimljiva zbog neobičnih i nestvarnih događaja i lijepog završetka. Problemske situacije - znatiželja dječaka Itea - otkrivanje novog i nepoznatog svijeta - odlučnost da pobijedi sve opasnosti Opis krajolika Iteovo selo bilo je malo ribarsko selo. Smješteno na obali oceana. Selo je imalo nekoliko koliba između zelenih kokosovih palmi. More je zapljuskivalo obalu, a jata galebova dopratila su svaki brodić u luku. Jutra u tom selu bila su vrlo lijepa, a obzorje se rumenilo. Opis likova Iteo - živio je u malenom ribarskom mještašcu, imao je stari jedrenjak i bio je vrijedan ribar. Bio je izuzetno znatiželjan i radoznao. Želio je ostvariti sve svoje snove, otkriti nepoznate i daleke svijetove. Iako je bio razborit bio je pun strasti i želje da otkrije nepoznati slijed. Suprostavio se svim zabranama i hrabro i odvažno krenuo ispuniti svoju životnu želju. Hina - bila je lijepa djevojka koja je nastala od velike biserne školjke. Koža joj je bila nježna i bijela, kosa tamna, oči plave, a usta rumena kao crveni koralj. Njezinom ljepotom bio je zaljubljen ocean i uzme ju za kćer. Hina je bila vesela, nestašna i razigrana. Voljela je slobodu i željela je upoznati cijeli svijet. Poruka knjige Svaki čovjek koji ima svojih životnih želja i snova i uspije ih ispuniti postoje potpuno zadovoljan svojim životom. Milutin Cihlar Nehajev - Vuci Bilješka o piscu: Milutin Cihlar Nehajev rodio se 1880. Bio je veliki poznavatelj europske književnosti. To je prvi hrvatski roman koji govori o bujnoj hrvatskoj prošlosti. Mjesto radnje: Hrvatska, Ugarska, Venecija, Njemačka Vrijeme radnje: XVI. Glavna misao: Ljubav prema rodu, i domu nema granica, za domovinu vriejdi i umrijeti Likovi: Knez Krsto Frankopan, knez Bernardin Frankopan, kardinal Matej Lang, grofica Apolonija, knez Ivan Karlović, nadvojvoda Ferdinand, biskup Jožefić , Zuan Antonio Donaldo, ban Ivan Zapolja, grofica Katarina, Marino Lamudo, Evanjelist, ban Petar Bersilavić, kralj Ljudevit II. Sadržaj priče: Šesnaesto stoljeće bilo je vrijeme burnih povijesnih zbivanja na tlu Europe. Njemačka je ratovala s Venecijom, zbog Jadrana i pograničnog dijela između te dvije države. Ugarska i Hrvatska bile su na strani Njemačke i Karla V. Austrijski nadvojvoda, Franjo Ferdinand I. Francuska i njen kralj Franjo I. Na čelu turske vojske bio je sultan Selim I. Zbog svih tih događaja, u Ljubljanu ej 1514. Tri dana prije u Ljubljanu je došao cesarov doglavnik, kardinal Matej Lang. Za večerom je saznao da je jedan od cesarovih vojskovođa hrvatski knez Krsto Frankopan, zarobljen i odvezen u Veneciju. To mu je poslije potanko opisala njegova sestra i Frankopanova žena, grofica Apolonija. Kad je došao cesar, grofica je od njega zatražila pomoć. Za to je vrijeme knez Frankopan došao u Veneciju. Zatvoren je u Venecijanskom zatvoru Torreselli, a za čuvara mu je dodjeljen njegov rođak, Zuan Antonijo Dandalo. Torresella zapravo i nije bio zatvor. Frankopan je zatvoren s još dva sužnija, Jakobom Rainerom i Bernardom Ričanom. Otac Krste Frankopana , Bernandin, na sve ga je načine pokušao izbaviti iz zatvora , ali bezuspješno. Krsti su zatvoreničke dane nastojali olakšati i hercegovački ban Ivan Košača, kojega su Turci otjerali s ognjišta, Bernardinov pomoćnik Evanjelist i sam Dandolo. Polako je došla i godina 1516. Krsto je još bio zarobljen , a Rainer i Ričan su, uz jemčevinu, bili pušteni na uvjetnu slobodu. Bez pravog vojskovođe, cesar nije imao vojnih uspjeha,ali nije se ni potrudio izbaviti Krstu iz zatvora. Stari i lukavi Bernardin čak je i razmišljao o savezu s Venecijom da bi oslobodio sina. Venecija je željela savez s Frankopanima zbog opasnosti od Turaka , a Frankopani su očekivali od Venecije da im pomogne vratiti grad Senj, koji je bio u posjedu Frankopana, kao i drugi djelovi neosvojene Hrvatske od strane Turaka. Za to vrijeme grofica Apolonija nije znala što da učini za muža. Tamo se poklonila duždu, a zatim se pridružila Krsti u tamnici. Odbijala je izaći ako ne puste Krstu. Saznavši za te događaje, Franjo I, zatražio je oslobađanje Krste. Mletačko viječe desetorice na čelu sa starim Marinom Saudom je to odbilom ali je pristalo premjestiti Krstu u francuski zatvor u Milanu. Apolonija zbog bolesti nije mogla poći s njim. Čim je došao u Milano, Krsto je dobio obavjest da je cesar Maksimilijan umro. Još dok je bio u Veneciji sklopljeno je primirje , a Maksimilijan ga nije htio izvuči. Tri mjeseca po dolasku u Milano, Krsto je pobjegao. U Oriveniku se sastao s fratrom Jožefićem i svojim ljudima. Nekoliko dana poslije za Krstom je stigao lijes s Apolonijinim posmrtnim ostacima. U međuvremenu fratar Jožefić je postao senjski biskup, ali u Senju su vladali protivnici Frankopoana, te je Jožefić postao biskup bez biskupije. Jednog dana na Trsatu su se sastali ban Petar Berislavić, koji je došao iz Budima, knez Ivan Karlović, Ivan Kožulić, knez Bernardin i knez Ivan Mrsinjski. Njihov sastanak prekinula je vijest da je grupica Turaka, prošavši straže kod Modruša, Senja i Otočca, zapalila grad Bribir. Mjesec dana kasnije, ban Petar Berislavić poginuo je u turskoj zasjedi. U teškom položaju i opasnosti od Turaka, 1524. Krsto je boravio u Rimu, kod pape Hadrijana VI. Ondije je podnio izvještaj o obrani od Turaka, problemima koje ima Hrvatska i o stanju kršćanstva u Hrvatskoj. Papa je obećao da će slati vojnike i novce u Hrvatsku, jer je i njemu, kao i razumnom dijelu Europe postajalo jasno da će, ako padne Hrvatska, pasti i Europa. Zadovoljan Krsto je pošao u Hrvatsku. Na saboru su bili svi plemići osim Ivana Tahija. Sastanku je prisustvovao i papin izaslanik barun Burgio. Papa više nije bio Hadrijan VI. Burgijeva zadaća bila je pomiriti hrvatske knezove i ujediniti ih u borbi protiv Turaka, koji su sada imali novog sultana, Sulejmana II. Za pomirbu se zalagao i ban Ivan Karlović, knez Krbavski. Ban je bio u teškoj situaciji. Izgubio je svoj poslijednji grad Oštrovicu. Zbog toga je Ivan Tahi tražio od ugarskog kralja Ljudevita II. Na kraju sabora odlučeno je da Ivan Karlović ostane hrvatski ban dok to želi. Krsto Frankopan poslao je Jožefića da izvidi stanje u Budimu. U Budimu se živjelo jako rastrošno, a kralj Ludevit II. Pod pritiskom knezova Stjepana Vrbecija i Ivana Zapolje, imenovao je Krstu Frankopana hrvatskim banom, a Ivan Karlović je na to pristao. Krsto nije zbog toga otišao u Budim, več je otišao u Senj. Tamo je susreo Stjepana Brodarića, i na njegov zahtjev je otišao s njim u Budim , nakon što je saznao da je Jajce pod opsadom. Nekoliko dana poslije, Dandolo je u Veneciji presretan govorio Ivanu Kosači o blistavoj bitci kod Jajca. Knez Frankopan je sa šest tisuća vojnika oslobodio Jajce. Svima je postalo jasno da je ban Krsto Frankopan najveći vojskovođa svoga vremena. Ugarska je Krsti obećala Senj ako oslobodi Jajce. No, kad je došao u Budim, Kancelar Salkaj, postolarski sin odbio mu je dati zasluženu nagradu ž. Ljut Krsto je fizički napao ugarskog kancelara i zbog toga je bio zatvoren. Nakon što je oslobođen prestao je tražiti pomoć ugarske u borbi protiv Turaka i okrenuo se Veneciji, pa i Njemcima. Stoga je otišao u Augsburg , na sastanak s austrijskim nadvojvodom Ferdinandom, bratom ugarske kraljice Marije. Na sastanku se raspravljalo o vojnoj pomoći njemačke Hrvatskoj, jer se znalo da je Sulejman II. Nakon toga Krsto je otišao u Zagreb i tamo poćeo okupljati vojsku. Kad ju je skupio, poveo je vojsku prema Sisku. Na putu je saznao da je Hrvatsko-ugarska vojska katastrofalno uništena na Mohačkom polju. Kralj Ludevit utopio se u rijeci, a kraljica marija pobjegla je nadvojvodi Ferdinandu. Sada je Hrvatsko-ugarska država bila bez vlasti, a Krsto je bio na čelu svoje, hrvatske i frankopanske vojske. Nakon Ljudovitove smrti u Hrvatskoj sus e stvorile dvije stranke. Jedna je bila njemačka u kojoj su bili Ivan Karlović, Petar Zrinski i mnogi drugi, koji su htijeli nadvojvodu Ferdinanda za kralja ugarske. I s druge strane, Krsto Frankopan, Ivan Banić, Ivan tahi i drugi knezovi i gospoda, željeli su češkog kralja Ivana za Hrvatsko-ugarskog kralja. Postalo je jasno da će između te dvije stranke doći do sukoba. U međuvremenu, Krsto se u Velikoj oženio za Katarinu, u koju je bio zaljubljen. Kratko su bili zajedno. Krsto je morao poći u bitku. Ferdinanove čete čekale su ga kod Varaždina. Bitka je započela jednog jutra. Krsto je imao vojsku sastavljenu od seljaka i kmetova. Junački se borio, ali nije preživio. Topovska kugla pogodila ga je u trbuh i jedan od najvećih vojskovođa koje je Hrvatska imala, knez Krsto Frankopan, poginuo je, onako kao je to želio, u boju. Knez Krsto pokopan je, ostavljen od svih, osim od Katarine u blizini Koprivnice. Prošle su dvije godine. Ferdinand se okrenuo Budimu i Hrvatska je pala pod vlast Hasburgovaca. Knezu Bernardinu se pomutio um. Morao je s Katarinom pobjeći iz Modruša i otići u Grobnik. August Šenoa - Čuvaj se senjske ruke O piscu: August Šenoa rodio se 1838. Intenzivno se bavio književnom djelatnošću. Šenoa je s najviše uspjeha obrađiva povijesne motive. Takva djela su: Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke i dr. Velik dio svoje djelatnosti posvetio je kazalištu. Pisao je pjesme lirske i epske , pripovjetke iz suvremenog života Prosjak Luka i Prijan Lovro te kritike i rasprave. Vrijeme njegova djelovanja neki povjesničari književnosti zovu Šenoino doba. Dojam o pročitanom delu: Uzbudljiv povijesni roman koji govori o volji snazi našeg naroda da se brani i čuva rodnu grudu. Djelo je u meni pobudilo osjećaj ponosa. Kompozicija fabule: Uvod: Uskok Juriša Orlović spašava Dumu iz ruku Mletka Vittoria Zaplet: Mletački biskup de Dominis sprema propast Senju i uskocima Vrhunac: Uskoci vođeni Jurišom Orlovićem provaljuju u Senj i ubijaju Rabatu i Capogrossa Rasplet: Rabata je ubijen i Mlečani su svladani Završetak: Uskoci su opet slobodni, a Senjom je zavladao mir Sažeto prepričavanje: Senjski uskoci stalni su trn u oku Mlečana. Oni služe austrijskome caru i brane more od Mlečana i kopno od Turaka. Ponosni su, hrabri i odani svome gradu i kraju. Austrijski general Rabata, koji služi i Veneciji, sprema uskocima smrt, a građanima Senja izgon. U tome mu pomaže izdajnički biskup de Dominis. Redovnik Cipriano javlja uskocima o dolazećoj nesreći, pa oni bježe na Orlovo Gnijezdo. Rabata ulazi s vojskom u grad i naređuje smaknuće kneza Posedarića. Uskoci pod vodstvom vojvode Juriše Orlovića upadaju u grad i oslobađaju ga. Sluge Mletačke Republike Rabata i Antonijo Capogrosso stigla je pravedna kazna. Senjom je opet zavladao mir, a Klara Posedarić i mladi uskočki vojvoda Đure Daničić sklapaju brak. Ona se tomu protivi i po buri bježi. On je sa svojom četom lovi do rta. Duma skače junaku Juriši Orloviću u ruke, a on počne veslati prema pučini. Ljutiti Vittorio počne viče za njima, ali uzalud. To je moja majka, moja sestra i moje sestre i — vaše dijete, tri žrtve vašeg nemilosrđa. Evo ja vam poklanjam te tri žrtve, ja se odričem osvete, ali ostavite ovaj bijedni narod na miru. Bori se protiv Turaka i bježi iz njihova ropstva. Poručnik Antonio Capogrosso je sluga Mletačke Republike, desna ruka Rabate, uskoci ga ubijaju zbog svega zla što je nanio Senju. Mesto radnje: Vrbnik na otoku Krku — Dumina kuća, obala mora Venecija Senj — krčma Crnog Nike, Posedarićeva kuća, franjevački samostan, kaštel, Orlovićeva kuća, trg pred kaštelom. Orlovo Gnijezdo — spilja Gradec Grac — dvor nadvojvode Ferdinanda Vreme radnje: 1600 — 1601. Narod koji je mek, pokoran i poslušan čeka ropstvo i tuđinska vlast. Narod koji je ponosan, hrabar i prkosan, izborit će i dočekati svoju slobodu. Problematika: Povijesna zbivanja s početka 17. U to vrijeme uskoci su branili Jadransko more od Mlečana, dok su na kopnu branili austrijsku carevinu od Turaka. Bili su trn u oku Mlečana koji su ih pokušali na prijevaru otjerati iz grada. Šenoa veliča borbu svog naroda za slobodu. Knjiga poručuje da se od tuđinske vlasti može osloboditi samo onaj narod koji se za to sam izbori. Aleksandar Sergejevič Puškin - Bajka o ribaru i ribici Bilješka o piscu Aleksandar Sergejevič Puškin rodio se u moskvi 1799. Pohađao je elitnu školu za plemićku djecu, gdje je već pokazao pjesnički dar. Umro je u 38. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin, Kapetanova kći, Bajke, Boris Godunov i Belkinove pripovijesti. Bilješke tijekom čitanja -stari ribar i njegova žena -zlatna ribica koja ispunjava želje -pohlepna i zločesta starica koja od ribice traži korito, kuću, želi biti vlastelinka, svijetla carica i na kraju vladarica mora -žao mi je starog ribara, a ne sviđa mi se njegova pohlepna žena -smatram da je na kraju starica zaslužila da bude opet siromašna u staroj kolibi Doživljaj djela Ova kratka bajka mi se dosta svidjela jer je u njoj opisana zlatna ribica koja ispunjava želje. Ja bih isto htjela imati takvu ribicu koja bi mi ispunjavala sve moje želje. Kratak sadržaj Na obali mora živjeli su starac i starica. Starac je lovio ribe, a njegova žena je prela pređu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. Ribica je molila starca da je ne ubije, već je pusti natrag u more, a ona će njemu ispuniti njegove želje. Starac ju je pustio u more, ali nije ništa tražio od ribice. Kad je to ribar ispričao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostačinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito. Kad je to dobila, tražila je novu kuću, željela je biti moćna vlastelinka, a zatim i svijetla carica. Živjela je u dvorcu, imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi. Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila, a kada je ribar došao kući, našao je opet svoju kolibu, ženu i prepuklo korito. Mjesto i vrijeme radnje Obala i more. Ribar i njegova žena stanovali su u kolibi na obali mora, a zlatna ribica je živjela u moru. Tema: zlatna ribica Ideja djela Čovjek ne smije biti pohlepan. Analiza likova Stari ribar - dobar i pošten starac Starica - zla, pohlepna i nikad zadovoljna Zlatna ribica - dobra ribica koja održava svoje obećanje 2. Bajka o ribaru i ribici Dojam : Ova bajka mi se svidjela zato što je starac našao zlatnu ribicu, a nije mi se svidjelo što je baka bila tako okrutna i sebićna Vrijeme radnje : Ljeto Mjesto radnje : More, dvori, Glavni likovi : Starac — bio je pošten i dobar Baka — okrutna i sebična Zlatna ribica — ribica koja je ispunila sve želje satrcu koje ih je zadala baka, ali ne i zadnju Sporedni likovi : Sluge, lude Sadržaj : Živjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. Starac se je bavio ribolovom, a starica je prela. Jednoga dana starac je bacio mrežu u more i izvukao punu mulja, tako nekolio puta. Kada je izvukao treći put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. Riba ga je zamolila da ju pusti i da će joj tada ispuniti želje. Starac ju je pustio. Vratio se kući i to rekao starici. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo korito. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kući. On je pred kolibom našao novo korito. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatraži kuću. On je otišao i ribica mu je to ispunila. Zatim je baka kazala da želi biti bogata vlastelinka. Starac je otišao na more i zamolio ribu. Ona mu je to ispunila. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. U njemu je bila baka. Tukla je i derala se na sluge. Tako je prošlo nekoliko nedjelja. Tada je došao starac i baka mu je naredila da želi biti carica. Starac se je protivio ali je kasnije otičao. Nakon nekog vremena se vratio, a pred sobom je vidio još veči i raskošniji dvorac. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala stražare da ga odnesu. Baki je već postalo dosadno i rekla je starcu neka zaželi od ribice daona bude carica mora i da zlatna ribica pliva oko nje i da joj ispunjava želje koje se njoj prohtije. Starac je otišao i zamoloi rabicu. Ona ga je slušala i zatim zaronila. Starac je dugo čekao odgovor. Zatim se je vrato. Vido da nema više dvorca nego open ona stara koliba. Poučnost o djelu : Nikada ne smijemo biti oholi i sebični kao baka Bilješke o piscu : Aleksandar Sergejević Puškin rodio se u Moskvi 1799. Zbog slobodumlja koje u njma koje u njma izražava često je napadan, pa i izazvan na dvoboj, te od posljedica ranjavanja umire godine 1837. Miroslav Krleža - Baraka 5b Dnevnik čitanja: Od 1. Okupali su ga u blatnom i krvavom paklu , te su ga onda unijeli u baraku pet be , koja je bila podijeljena u 3 grupe. Kada je tamo ušao , i kada je vidio kako to izgleda , imao se ispovraćati. On je bio broj osam , te su mu se ostali bolesnici rugali. Dok su oni jedne večeri pili i ludovali , Vidovića je mučila strašna bol. Ležao je i bespomoćno slušao kako se svađaju. Kada je broj devet počeo krvariti , zvao je sestru , no sve su bile pijane i nisu ga čule. Želio je pomoći , ali nije mogao , te je broj devet umro. Iz toga zaključujem da je bio dobar. U baraci je doživio veliko razočarenje. Sadržaj: Opisuje se život u jednoj baraci koja zbrinjava ranjenika. Na mjesto broj 8 u baraku dolazi ranjenik Vidović za kojeg je prognoza smrt u roku od jednog dana. Ipak doživljava jutro i inspekciju grofa Axelrode-a koji obilazi ranjenike. Te noći, Vidović je i dalje živ, Nijemci i Mađari provode grupno pijančevanje u baraci, iako je to strogo zabranjeno. Front je probijen radi se o II. Kad je ipak fronta odbačena dalje od barake grof priređuje mimohod u čast pobjede. Svi, baš svi, moraju obići oko barake jedan krug: ranjeni; napola mrtvi; bez udova; medicinsko osoblje. Broj devet, koji je boravio do Vidovića, umire, a tada se Vidović diže iz postelje i zove doktora da pomogne njegovu susjedu, ali i on tada umre. Ključevi: Krleža želi pokazati besmislenost rata, kako u njemu plaćaju samo mali ljudi svoj danak u krvi, dok se oni glavni, koji su ga i prouzrokovali često ostaju u foteljama. Milan Begović — Bez trećega O piscu: Milan Begović rođen je 1876. Srednju školu je završio u Splitu, studij slavistike i romanistike u Beču i Zagrebu. Službovao je kao profesor u Splitu, a kasnije je radio kao dramaturg i režiser u Hamburgu i Beču. Poslije je bio na mjestu ravnatelja Drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Radio je kao profesor književnosti u Glumačkoj školi. On je dramski pisac, novelist i romanopisac. Zbirkom pjesama predstavio se kao pjesnik erotskih motiva i hedonističkog shvaćanja života. Begović je dramski pisac i bavi se ljubavnim i bračnim temama. Dobar je poznavalac teorije drame i svoja je dramska djela oblikovao izgrađenom dramskom tehnikom. Begović je romanopisac i ostavio je nekoliko romana, od kojih je najpoznatiji Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca, koji je dramatiziran pod naslovom Bez trećega. Pisao je i novele, od kojih je najpoznatija Dva bijela hljeba. Tema: Psihološka razmatranja na ljubomoru. Problematika koja se obrađuje: -Opis prilika i života ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema društvenim i političkim zbivanjima. Za ljubomoru između dvoje ljudi ne treba da postoji onaj treći, nego mogućnost — a to postoji uvijek u mislima onoga koji strepi za nekoga koga voli — da bi mogao stupiti u akciju bilo tko, tko bi mogao biti onaj treći. Ljubomora je kao i ljubav, tu ne treba trećega, dvoje je dosta. Drama unatoč minucioznoj obradi pojedinih prizora i senzibilnoj razradi lika Gige, djeluje kao konstrukcija u kojoj nije ostvarena idealna harmonija između pojedinih rješenja i dramaturške cjeline. Mogućnost nevjere je kao teza prikazana kroz uzrok ljubomore s time što je akcentiran prethodnim upoznavanjem Gige i njenog života, koji u drami predstavlja samo pretpostavljanu ali ne i stvarno poznatu ekspoziciju. Begovićev smisao za humor koji nije pršav i glasan već dobrodušan, istančan i raznolik, katkada u uslovnoj povezanosti o piščevom imaginacijom. Njegova naklonost prema humoru je izražena u komediografskim tekstovima. Dok je u Krležinoj Agoniji postignuta maksimalna povezanost i uslovnost lica i prilika u kojima oni žive, pa je ta povezanost izražena u dramaturškim finesama u samoj zamisli i razradi drame, dok je u Begovićevoj drami čak i dramski intenzitet postignut artističkim putem kao što je psihološko nijansiranje dosta nategnuto i djelomično podložno čisto erotskim elementima. Tu se primjećuje da progovara pravi umjetnik koji osjeća i estetski vrednuje riječ. Pisani jezik lagano teče i ima svoj osebujni ritam i ponekad se dobiva utisak da u tom jeziku postoji nešto iracionalno i neuhvatljivo. Inspiracija iz sličnog djela: U svojim djelima lutao je bez prave orijentacije i kontinuiteta kao i mnogi drugi hrvatski dramatičari njegovog doba, ali je ipak uspio iskazati jedan svoj lični odnos prema dramskom. On se može predočiti pomoću paralele s Krležom i njegovim shvaćanjem dramskog. Dok je Krleža sav u jednom povišenom, ekstatičkom stanju, zaokupljen unutrašnjim lomovima pojedinca koji se dramaturški transformiraju u direktne sukobe s okolinom i društvom. Kod Begovića nema pravih i direktnih konflikata, već se nižu događaji koji pospješuju dramatsku radnju. U djelu Gospođa Walewska se osjeća utjecaj Ive Vojnovića, koji je vidljiv i u nekim drugim dramama koje su izrasle na kozmopolitskim ili čak pseudokozmopolitskom shvaćanju. Giga po svojim reakcijama podsjeća na Lauru i daje zavisnost o Krležinoj Agoniji. Vrijeme radnje: krajem veljače 1926. Mjesto radnje: Radnja se događa u Zagrebu, u jednoj jedinoj noći, u jednoj prostoriji male barokne jednokatnice sa visokim parterom i mansardom, u Kuševićevoj ulici u Gornjem gradu. Likovi: Marko Barić bio je nekoliko godina u zarobljeništvu u Sovjetskoj Rusiji i nakon lutanja vraća se kući. U suštini one je zapravo ljubomoran pri pomisli da ga je za to vrijeme izbivanja Giga iznevjerila. On živi i kida se od ljubomore zasnovane na indicijama koje pohranjuje svojom bolesnom fantazijom. Giga Barićeva njegova žena, koja po pojedinim svojim reakcijama podsjeća na Lauru. U njenom liku se afirmira specifičnost kompozicije koja nije realizirana naročito sretno i uvjerljivo. Kratka bilješka o djelu: Gigin suprug Marko uvojačen je i zarobljen. Bio je nekoliko godina u zarobljeništvu u Sovjetskoj Rusiji. Njegova ga supruga vjerno čeka, ali Markov povratak izaziva veliki sukob koji proizlazi iz ljubomorne sumnje. Begovićeva pažnja je koncentrirana na dosta namještenih detalja i zapleta, na Markovu ljubomoru, koja nema direktnog povoda. Marko je u suštini ljubomoran na mogućnost da ga je njegova žena iznevjerila dok je on izbivao od kuće. On živi i kida se u toj zasnovanoj ljubomori na indicijama koje pothranjuje svojom bolesnom fantazijom. Ponašanje Gige po svojim reakcijama podsjeća na Lauru. Sadržaj: I Čin Na vratima kuće Gige Barićeve stajao je krupan, visok, muškarac u kabanici i šeširom na glavi, a u svakoj ruci držao je kovčeg. Bio je to Marko Barić. Ušao je u salon, ogledao se, kao da ne vjeruje sam sebi da je tu, gdje sada stoji. Sjedne u fotelju i reče: «Harašo! » Pod svjetlom lustera jasno se vidi njegovo naborano lice s velikom brazgotinom na čelu. Obrastao bradom, dugih kosa u svojoj ruskoj bluzi daje dojam ruskog čovjeka. Dolazo Giga, iznenađena i radosna. Kada ga je ugledala ostane zapanjena, kao da ga ne prepoznaje: «Jesi li to ti Marko? » - prepoznavši ga poleti k njemu raširenih ruku. A on reče hladno: «Jest, ja sam Marko! A vi gospođo, tko ste vi, ako smijem pitati? » «Kakove su to šale? » - pita Giga. Marko će: «Ja se ne šalim, i nije mi do šale, ali sada nisi više ona. Jest potpuno si druga. » I tako započne svađa. Spočitnuo joj je što je odrezala kosu, te zbog telefonskog poziva dra. Ali ne treba bogzna kakove pameti da se odgonetne taj tvoj nedužni razgovor. I dala si razumjeti, da sam ja tu i da slušam kako se razgovarate. » Giga: «I ti dakle misliš da je konte moj ljubavnik? » Marko: «Pa vidim, čujem, znam, njušim do vraga! Sva mi čula to potvrđuju, sva u jedan glas! » Nije ga mogla razuvjeriti, govorila mu je koliko je patila. Imala je i svjedoke i dokaza kako je sve to drugačije, nego što on sada misli. Povede ga do vrata, otključa ih i reče: «Pogledaj. To je moja i tvoja bračna soba. Osam godina svake večeri otkrivaju se obje postelje, osam godina svako jutro se pokrivaju. Spremne ako se ti vratiš, a ja spavam na divanu. » Htjela ga je poljubiti, ali se on nije dao: «Misliš da sam idiot! Misliš da ne opažam što se sve događa od našeg posljednjeg poljupca i ovog današnjeg? A kakva su to usta danas? Tako ljube sve kokote od Amura do Volge i od Volge do Save. I ja sam prošao svoju školu. » I svađa se nastavlja! Goga je bila zapanjena njegovom brutalnosti. Da bi ublažila tu napetost upita: «Pa kaži mi gdje si bio, što si sve podnio? » - odgovori on — «lijepo je tebi bilo ovdje! Čak luksuz da spavaš na širokom divanu, a dvije čiste postelje čekaju tamo kad dođe netko da može leći uza nj. » «Ti kada dođeš! » - odgovori Giga i ona dobije odgovor: «Ja ili tko drugi svejedno! U jednom sam paklu bio, u drugi došao! » «Ni sa kim ja nisam ništa imala. U meni si uvijek bio živ i sve sam ih odbila. » II Čin Marko je nakon večere i pića izgledao zadovoljan. No, ne zadugo, opet ga je počela mučiti ljubomora: «Sve ostale patnje mogu se izdržati i sve bih mogao još jednom doživjeti i pregurati, ali samo da mi je bilo: «z n a t i» Iz ruskog logora ga je samo vukla želja da dozna: «što radi, kako živi i koliko je ona još njegova. » «Isto kao i ja! » - reče mu ona. To je Marko htio da čuje i kod večere je on njoj obećao da se neće više vraćati na ono što je nekada bilo, da će pokušati zaboraviti. Giga je već bila premorena i iznervirana, a on ju je ipak još mučio pitanjima. Iz ormarića je izvadila snop pisama: «čitaj ih, čitaj ta vatrena pisma! » Nije ih htio čitati jer on nije policijski činovnik i ne njuška po tuđim papirima. Razočarana, dala mu je do znanja da bi lakše odgovarala pred zakonom za bilo kakav zločin, nego njemu da prizna nešto što je on sam sebi iskonstruirao: «Znaš li što govoriš? Gdje su ti dokazi? Svagdje gdje god pogledaš! » - i on počne prevrtati po pismima. Iznenada opazi veliku kovertu i veliki složeni komad papira. Ispravi se i podigne zapečaćenu kovertu, iznenađen što je adresirana na njega. Bilo je to pismo od njezinog oca. Tada je počeo rastvarati onaj veliki papir, iako se ona protivila i tako sazna Marko da je to «Uvjerenje kojim je on Marko Barić proglašen mrtvim, nakon sveopće dugogodišnje potrage. » Bio je zaprepašten: «Taj akt ne smijem izgubiti. To je moja putovnica za ovaj svijet. Da se jedan mrtvac prošeta po asfaltu, koji je samo za žive rezerviran. Vanredan je to osjećaj! » Priznala je da ga je dala proglasiti mrtvim, ali ga nije zakopala. Za nju je uvijek bio živ: «Marko ničija nisam, nisam ni sada, ni ikada prije, nego samo tvoja! » No on se samo protegne i reče: «Sad će jedan sat. Vrijeme kada se mrtvi što se skitaju po svijetu vraćaju na svoj konak. » - i izađe i polako zatvori vrata za sobom, kao da zatvara jednu grobnicu. III Čin Giga ne leži, nego skupljena sjedi na divanu koji je pretvoren u krevet. Odjednom začuje kako je Marko zove glasom punim srdačnosti. Brzo ugasi lampu i ispruži se kao da spava. Bilo je već dva sata iza ponoći. Ona primijeti da se u vrijeme dok je bio u drugoj sobi u njemu nešto promijenilo, nekakav preokret, nije bilo više ni traga onoj njegovoj sumnjičavosti. Bila je tužna, nije ga gotovo ni slušala dok je govorio, bojala se da ponovo ne započne sa svojim uvredama. No, Marko je bio sretan: «Sve je prošlo. Znaš, moći reći i biti uvjeren da govoriš nešto što je uistinu tako, ni san, ni nada, nego stvarnost, široka stvarnost, onda mi dođe da poludim od veselja! » I on počne da je miluje i nastavlja: «Imati te pod svojim rukama i osjećati da si tu, pored mene, onakva, kakovu sam te nekad izgubio, uistinu dođe čovjeku da rastvori prozore i da se razviče od sreće! » - zgrabi harmoniku, zasvira i zapjeva rusku pjesmu, te zapleše na ruski način. Gledala ga je zabezeknuta od te njegove razdraganosti i najzad reče: «Harašo! » A on i dalje pleše, pjeva i poskakujući. Iznenada skoči k njoj kličući: «Imam te! Mislit ćeš da sam lud. » «Samo budi sretan, dragi» - odgovori Giga — «hoću da me imaš dulje nego jedan dan». «Kao da si čitala ono pismo što mi ga je pisao tvoj otac. I on veli isto» - reče Marko — «On mi piše nešto što mi je potpuno otvorilo oči, što me je izliječilo. I nisam više ljubomoran! » Kako njoj nije bilo jasno, što je njen otac mogao njemu napisati, što mu ona nije mogla reći, to joj Marko s frivolnim akcentom prošapne nekoliko riječi. Ona se naglo digne s njegovih koljena, bez riječi, uvrijeđena i pođe prema divanu tiho plačući. Marko je bio iznenađen, jer je to bilo u pismu njezinoga oca — njemu. «Da, ali on nije znao da ću ja tebi vrijediti tek kada budeš imao u ruci nekakav dokaz, da sam ja onakva kakovu si me ostavio. » Njegovo frivolno i obijesno držanje otkada je izašao iz sobe bilo je odraz njegovih misli. Trebao joj je vjerovati, a ne tražiti dokaze: «Zašto tražite od nas da budemo ono što vi niste? » «Tvoj otac je tako precizno istaknuo sve momente tvojega života i tako jasno prikazao tvoj karakter, da se ne može sumnjati u ono što je napisao» - govorio joj je Marko. I on ju pozove da pođe s njim. No ona nije htjela, on joj zakrči put podigne ju u naručje i ponese u spavaću sobu. Ona se otimala: «Ja se ne dam! » Izleti iz sobe sva usplahirena i bez daha: «Još se ne dam! Živa se ne dam! » Marko stane pred nju i onako bijesan reče: «Sad te ne puštam! Ja sam ti muž, ja imam pravo ne te! Tko ima pravo na me? Nitko nema pravo na me, dok mu ja ne dam» - reče Giga. Marko: «Kako to govoriš? Kao da je već netko imao to pravo? » Giga: «Oh da, bilo ih je više! Zacijelo si pogodio da je i onaj advokat Mika moj ljubavnik. Još kao djevojčica bila sam luda za njim i kakove me je perverzitete naučio. » - vikao je Marko — «uistinu si kolosalna glumica! To je tvoja taktika! Zašto bi se onda baš meni otimala? » «Jer mi se gadiš! » - bila je Giga iskreno brutalna. Kako se on njoj približavao, ona je odmicala i hitro dohvati revolver te ga uperi u njega: «Ne približuj mi se! « «Ah što, ne bojim se ja toga. Ja te hoću i imati ću te! » međutim plane revolver i on se sruši udarivši se u fotelju. Giga je nekoliko trenutaka stajala, a onda dođe do telefona i nazove : Dr. Ubila sam svoga muža! » Milutin Cihlar Nehajev - Bijeg O piscu: Milutin Cihlar Nehajev rođen je 1880. Njegov otac kao učitelj, došao je u Kraljevicu i oženio se Ludmilom Polić iz ugledne kraljevičke obitelji. Gimnaziju je pohađao u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije završio u Beču, gdje je stekao doktorat znanosti. Bio je gimnazijski profesor u Zadru. U Zagrebu radi kao novinar i književnik. Izabran je za predsjednika Društva hrvatskih književnika. Umro je u Zagrebu 7. On je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatičar, književnik i kazališni kritičar, prevoditelj, publicist, svestrano obrazovan intelektualac poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti, poznavatelj prirodnih znanosti. U trideset godina književnog rada stvorio je pozamašan broj djela novela, dva romana, drame, kritike i veliki broj članaka. Zanimao se i za hrvatsku političku prošlost. Nehajev pripada čelnicima hrvatske moderne, osobito svojim esejističko-kritičkim tekstovima i romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u Hrvatskoj književnosti u kojemu dolazi do značajne defabularizacije, pri čemu se pisac poslužio modernom tehnikom pisanja, pokušajem zatvaranja interesnog kruga na bitne probleme čovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu, a posebno nacionalna i socijalna motivacija. Tema: Bijeg od svakodnevnog života i odluka o smrti. Problematika koja se obrađuje: Opis prilika i života ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema društvenim zbivanjima. Retrospekcija događaja glavnog lika iz dana školovanja. Opis unutrašnjeg života glavnog lika koji je bio bujan i raznolik, bez silnih događaja sa mladenačkim dobom jakih kriza koje su udarile biljeg njegovom kasnijem naziranju na svijet. Rađanje sumnje da je književnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti života. Opis Nietzsche sa svojom anarhističkom mišlju o ubijanju samoga sebe nadčovjek sam sebe žrtvuje, odričući se čovještva. Opis nastupa inferiornosti prema životu koja se dade izvrsno složiti u «apsolutno istinite» ideje. Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rješenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve, trza iz ružne sadašnjosti. Smiješna istina o potiskivanim frazama o materijalnosti duševnih funkcija. Sjećanje na posljedica duševne klonulosti, nemoći živaca nakon jedne krize. Napola rezignirani čovjek prisjeća se svoje ljubavi i zbivanja, koji su se isprepletali sa dojmovima sadašnjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog života i beznadni položaj u kojem je sada. Prevladava moderna pripovjedačka tehnika autoanaliza. Psihološka razmatranja i priželjkivanje kraja života i smrti. Struktura djela: Roman kao pripovjedačko sredstvo, kojim se lik predstavlja u prvome licu i služi se pismom i dnevnikom u oblikovanju romana. Roman našeg vijeka, psihološki, realistički, socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i nove književne forme — defabulativni roman. Inspiracija iz sličnog djela: U svojim djelima se osjeća utjecaj Turgenjeva i njegovo opisivanje filozofije utučenih ljudi u malograđanskom životu, sa vječno istim brigama i nikakvim nadama, te praznim razgovorima o idealima i neizvjesnoj budućnosti. Netko za sve životne probleme pronalazi svoje gotove formule, no jedino je istina da se život ne da strpati u formule. Nadahnjivale su ga pjesme Nordsee od Heina u hrvatskom prijevodu, te Homerova djela. Veoma su mu se dojmila djela Tolstoja čiju je formu pisanja i on koristio. Mjesto i vrijeme radnje: U Trstu krajem siječnja 1909. Likovi: Đuro Andrijašević je mladi daroviti intelektualac koji studira u Beču da postane doktor. Njegov lik odražava raspoloženje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko obrazovana i puna snova, nije mogla potpuno snaći u konkretnim društvenim prilikama, već je naginjala skepsi i depresiji. Kroz njegov lik se izražava tragični nemir modernog čovjeka. Propast talentiranog čovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u kojem živi, već je samo tragičan finale uslijedio nešto brže. On u svojoj duši nosi klicu sloma svojom jako razvijenom prevlašću misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja prosječnu ličnost, zamišljen je kao izraz tragičnih nemira modernog čovjeka, nervoznog, tjeskobnog i umornog, koji je ovu baštinu primio u nasljeđe, pa nije imao dovoljno snage, ni bioloških uvjeta, da aktivnošću ispuni život. Bartol Andrijašević je Đurin otac i pomorski kapetan koji je plovio godinama po morima i na kraju je dobio službu lučkog kapetana u Kraljevici. Toma njegov stric bivši trgovac drvima iz Like koji je bio bez obitelji i zavolio je Đuru kao svoje dijete i pomagao mu u školovanju koliko je mogao. Teta Klara je ukazivala da će od Đure postati veličina i da se od majčine strane sva obitelj sastojala od duševno silno razvijenih ljudi, koji su više ili manje pustolovno završili život. Rekla je da će od dječaka biti ili nešto ili ništa. Zora Marakova bila je kći doseljenog Čeha, ravnatelja tvornice u D. Stasita i koštunjava djevojka s licem opaljenim od sunca i zvonkim smijehom. Nije bila baš lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u društvu i svojim otvorenim načinom općenja začarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno nešto novo i osobito. Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporučali Đuri, darovita, završila gimnaziju, naučila govoriti tri strana jezika, svirala glasovir, a u društvu znala besprijekorno voditi konverzaciju. Bila je visoka, suha djevojka sa zlatnom kosom i mirnim zelenim očima. Tošo njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek razumio u teškoćama. Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane kose i plav, oštar brk činili su crvenu, dosta ćelavu glavu karakterističnom. Bijele, vodene oči i podbuhli obrazi govorili su da se ne bavi puno ozbiljnim poslovima, nego veći dio svog vremena provodi u krčmi. Tu je bilo njegovo carstvo. Po ulici se vukao tromo, pospano, gotovo plašljivo, kao da se stidi svog odrpanog odijela. A u krčmi, što je bila prostija, jače ga je dojmila. Bio je uman čovjek, nego što se na prvi pogled moglo zaključiti. Sa pregršt duhovitih paradoksa znao je braniti svoje mišljenje oštrom poraznom dijalektikom. Bio je kruta pijanica i navikao na neuredan život. Jeo je vrlo malo i to najprostija jela, a odijevao se više nego siromašno. Za prijatelja dao bi sve, pod uvjetom da se taj slaže s njegovim običajima kada se nazdravljalo. Kratka bilješka o djelu: Roman o mladom darovitom intelektualcu Đuri Andrijaševiću, koji piše pismo prijatelju Toši i u tom oproštajnom pismu sažima temeljne odrednice njegova života i koji se u sudaru sa životnom zbiljom slama, predaje se piću i završava samoubojstvom. Sadržaj: Mladi daroviti intelektualac Đuro Andrijašević je iz mjesta studiranja putovao kući, pa se tako prisjećao prohujalih godina i zbivanja. Toliko se naputovao u svom životu da je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja. Prisjećao se mirnih dana i đačkih običaja kada se kretao između mjesta stanovanja, sveučilišnih zgrada i kavane. Bilo mu je lijepo studirati u Beču i kada bi zapao u tromost, ne brinući se ni na što i ne odgovarajući na materina pisma, sam sebi je govorio da treba svršiti studiranje za doktora i vratiti se u svoj rodni kraj. U Beču se govorilo da je svaki đak doktor za gazdaricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi ga promaknu u profesora. Svaki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio bolesno nervozan zbog dolaska u neku nesigurnu i strašnu neizmjernost, o beskućništvu i vječnom nespokoju. Prisjetio se kako su ga posljednji puta ispraćali Hrabarovi na put u Beč. Dok je čekao da vlak krene, njega je svaka minuta tako uzrujavala, da je bio prema svojoj zaručnici Veri upravo nepristojno hladan, što mu je ona u pismu prigovorila. Đuro je odgovorio i mučio se da joj objasni to svoje nesretno raspoloženje, ali ni sam nije mogao da nađe pravih riječi. Njemu se pričinjalo da u svakom odlaženju ima nešto užasno i tajnovito, kao da iza njega ostaje komad života koji nikada neće moći dostići. Hvata ga strah da će u onom drugom svijetu naći nešto nepoznato i novo na što se neće moći priviknuti. To je možda još iz djetinjstva, kada je svoga oca slabo viđao, koji je na kratko dolazio kući i uvijek neprestano odlazio, jer je tako zahtijevala služba pomorskog kapetana. Nakon dvadeset i pet godina potucanja po morima kapetan Bartol Andrijašević je dobio službu lučkog kapetana u Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao službene formalnosti. Čim je sin dorastao do pučke škole dao mu je ispisivati liste o svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se preselila u Rijeku gdje je iznajmljivala sobe đacima. Dalje je u pismu nanizao nekoliko isprika koje je Vera rado primila, no gospođa Nina Hrabarova nije još dugo vremena mogla da razumije Andrijaševićevo ponašanje. Putujući dalje bio je svjestan da ne radi lijepo što putuje u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su sigurno računali da će kao doktor doći i službeno zaprositi Veru. Uistinu je da će oni pomisliti da on bježi od njih, a osobito stara će imati pravo. Bojao se da još nije spreman za taj trenutak, jer bi ga stara zapitala za zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i prijaviti profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni stric Toma i ostavio zaduženu kuću, a svi su mislili da će iza njega ostati imetak. Andriješević je sve svoje misli izražavao riječima, tako je i sada misli gotovo glasno završio razgovor sa samim sobom. U dnu duše je znao da to nije rješenje, da sa Verom samo odgađa stvar i da o tome ovisi njena sreća. Prisjetio se da je u trećoj godini sveučilišta upoznao Veru i zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu dopisivanja, inače pred ljudima sve mora ostati tajno. Predočio si je kao rješenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju Veru za nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokušavao otjerati. Ako bi se uzeli morao bi imati zaposlenje i nekakvu plaću i da li bi im ona bila dovoljna za život, jer profesorske plaće su male. Sve je to lijepo rekao svojoj budućoj punici, no ona je i dalje bila jako nepovjerljiva. Bilo bi najbolje sve prepustiti vremenu, kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo za njihovog vremena u školi. Još jače se raširilo to uvjerenje kada su u omladinskim listovima počeli izlaziti neki Đurini književni pokušaji i pokazivao se kao sigurna buduća veličina. U Vijencu je izašao njegov prvi veći rad i svi su se čudili formalnoj savršenosti koju je imao taj početnik. Opčinila ga je želja za slavom i prvi književnički uspjesi dali su njegovom mišljenju novi pravac. Praznike nakon sjajno položene mature proveo je u Kraljevici u kući strica Tome, koji je preko ljeta iznajmljivao sobe kupališnim gostima. Tamo je upoznao gospođicu Zoru Marakovu i njenog brata Marka. Mladići ubrzo postadoše vjerni drugovi na izletima i zabavama. Njihovim izletima se pridružila gospođica Zora i poslije par susreta Đuro je osjetio da njena blizina na njega djeluje neobično. Njegov pojam o ženi kretao se između dva kontrasta. Jedno je bila umilna djevojčica, vrijedna ljubavi, a drugo kao majka, požrtvovna i brižna. Nije bila baš lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u društvu i svojim otvorenim načinom općenja začarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno nešto novo i osobito. Đuro je iz početka osjećao neku antipatiju prema njoj i nije mu se sviđalo što ona tako muškarački govori i radi. Instinktivno je osjećao da mu se ona ne uklapa niti u jedan njegov razred koji si je on stvorio u svojoj fantaziji. Zorina iskrenost razbila je brzo nepouzdanje i plahost i sve su se više družili. Đuro je Zori čitao pjesme i druga književna djela i nakon raspredanja sve se svršilo u ljubavi. Kao san bijaše ta ljubav. Đuro je pratio Zoru do usamljenih morskih rtova, gdje su mogli nesmetano usisavati sav čar naglo rođene ljubavi. Nakon par dana su otišli Zora i njen brat i Đuro je osjetio grižnju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Beč da se upiše na sveučilište. Osjećao se slabo da razmišlja o tome kako je postupio prema njoj i pokušao se izjadati u pjesmi u kojoj je htio opisati svoju slabost i tako je prvi puta osjetio da nema vjere u pisanu riječ. Prvi puta rodila se u njemu sumnja da je književnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti života. Napisao joj je pismo proklinjući je i u isti mah strašno i samilosno žaleći. U velegradu se Andrijašević preobrazio u drugog čovjeka i nakon prve navale boli radi jadnog završetka ove druge ljubavi dođe pokajanje. Čekao je danima neće li od Zore doći nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako mogao završiti. Osjećao se vezanim za tu djevojku i nije znao kako da popravi što je skrivio pismom, poslanim u omaglici prvog razočaranja. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir, da ga ona drži kukavicom, slabićem, koji je uzmakao kada je došao čas ozbiljnih obaveza. Izmučivši živce, izgubio je interes za nauku i stane tražiti načine da sam sebe ponizi još gore, misleći da više nije vrijedan života. Osjećao se i sam star, propao, nesposoban za bilo kakvu odluku, ranjen u duši i tijelu, kretao se u najgorim đačkim društvima i došao na glas pokvarenog čovjeka. Nije se javljao kući bojeći se da su i do njih doprli glasovi o njegovom životu. Ružna su bila ta vremena i došle su materijalne brige, neplaćeni računi, dugovi. Uloga očajnika postala mu je drugom naravi i stane se opijati iz noći u noć, da svoj nemir utopi u alkoholu. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao. Ipak je otišao kući i majka i stric Toma su očekivali da će im objasniti u što je protratio dvije godine boravka u Beču. Napisao je pismo drugu Toši iz gimnazije da ga ovaj pod bilo kojim izgovorom pozove u goste. Otišao je kod prijatelja Toše i nakon nekog vremena se okanio svojih loših navika. Postepeno se oslobodio jadi i povjerio se prijatelju što ga je mučilo. On mu je rekao da je proživio normalno razočaranje u prvoj ljubavi i da je loše što je zapustio svoj književnički rad. Đuro je poslušao savjet i treću godinu studija upisao u Zagrebu. Počeo je objavljivati u novinama kritike i novele. Upisao se u glazbenu školu na nagovor gazdarice kod koje je stanovao, udovice majora R. Bio je uveden u kuću višeg činovnika Hrabara, bolje rečeno u kuću njegove žene. Kod prvih susreta nije mogao da prodre u Verinu dušu. Novi osjećaj ga je odveo dalje od očajanja zbog prijeloma sa Zorom, koji mu je postao daleka uspomena. Vera je bila lijepa pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevičanstva i netaknutosti koju bijaše zamislio. Sve snažnije je primjećivao da mu se Verina duša približava. Nevidljiva veza između njih dvoje sve se više stezala i Đurino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jače i hrliti njoj u susret. Ipak je Đuro uvjeravao sebe da je odviše star i grešan za tu novu, veliku ljubav i da se ne može izbrisati prošlost koja ga čini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima. Povukao se u sobu i par dana si je ponavljao isu frazu: «Što se ti pokvareni, izmoždeni čovječe usuđuješ kao zločinac ulaziti u njen svijet! Tko ti daje pravo da djevici mutiš spokojnost duše? » Napisao je i objavio pjesmu u čijim stihovima je ispričao cijelu svoju ispovijest i plašio se pri pomisli da će Vera razumjeti njegovu pjesmu. Otišao je u svoj stan da je više ne vidi i napisao joj pismo, kako je ovo sve ludost i zločin što radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi, te da je njegov život sagrađena na ogromnom razočaranju. Stiglo je pismo na brzinu napisano: «Ako vjerujete u me da mogu biti tješiteljica Vaših boli, ja sam spremna. » Tako je Đuro otputovao prijatelju Toši i u prilikama odmora pisao dnevnik događanja. Slučajno je u novinama pročitao o imenovanjima i premještajima da je Zora Marak, učiteljica više pučke škole premještena na višu djevojačku školu u V. Tako je saznao gdje je završila Zora kao učiteljica, odgajajući djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom. Teško je pomislio, kako je proživjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadržala uspomenu na našu ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to muči. Ružno je misliti na to, ali se ništa više ne da popraviti. Sjetio se kako je bio očajan nakon događaja sa Zorom i bio mu je jasan Nietzsche sa svojom anarhističkom mišlju o ubijanju samoga sebe nadčovjek sam sebe žrtvuje, odričući se čovještva , a kod Shopenhauera ga je smetao njegov smisao za umjetnost, jer je gledao sve crno i nemilo. Tošo mu je rekao kako ga otac želi nagovoriti da se oženi za Diklićevu kćer, jer bi se onda dva susjedna imanja složila u jednu cjelinu. No on se zaljubio u njegovu Anku, koja nije ocu u računici. Tošo je učitelj sa stalnom plaćom i živi u obiteljskom životu sa Ankom. Kako malo treba da se ostvari ta sreća, ako se ima hrabrosti. Došlo je pismo kojim Đuru pozivaju Hrabarovi da dođe. No gospođa Hrabar zna da Đuro treba položiti profesorski ispit, a za prijavu nema novaca. Tako će proteći godine, a Vera će biti u dvadeset osmoj i nema više čekanja za njenu udaju. Smislili su da razvrgnu zaruke i da ju udaju za nekoga drugoga. Premda gospođa mama nije znala da je Đuro upravo Veri za volju napustio pravni fakultet, u koji je bio upisan već četiri semestra i pošao na filozofiju samo da brže završi. No razmišljali su ako i završi studije treba se zaposliti. No imala je Vera i drugih prosaca, koji su svi bili besprijekorno odjeveni, u društvu duhoviti, muzikalni. Svi su muškarci živjeli u atmosferi odmjerene etiketnosti, govorili o kazalištu, literaturi. Andrijašević nije bio čovjek iz toga svijeta, nije mnogo govorio i ozbiljnije od ostalih je shvaćao svoje riječi. Kod Vere riječ «ljubav» joj nije dolazila na um. Svoje osjećaje tumačila je kao simpatiju, a kako je bila puna reminiscencija iz literarne povijesti o prijateljstvu duhovitih žena i genijalnih muževa, njeno poznanstvo s Đurom, umnikom i književnikom, dobivalo je za nju posebnu aureolu. Đurine pjesme, jasne i bolne ispovijesti ljubavi, doimale su se kod nje kao prava oluja. Nina je zadovoljno gledala kako njena kćerka pomalo dobiva navike gospođice koja više nije mlada. Mati je htjela svoju kćer vidjeti kao sretnu mladu gospođu, udatu za muža koji joj može dati bar ono na što je kod kuće naučena, no sve je više vidjela kako se udaljava od te budućnosti. Gospođa Nina je odlučila da ne popusti i svoju kćer oslobodi od upliva Andrijaševića. Majka se sjetila kako se obećala đaku iz škole, klonila društva, a on nema nikakvih obaveza. Nije završio studij, pripovijedao je o imetku od kojega nema ništa. Može reći da ga nije briga i onda će draga kćerka ostati neopskrbljena i biti velika žalost roditeljima pod stare dane. Andrijašević je stigao u kuću Hrabarovih gdje mu je gospođa govorila da je njena kćer za udaju a on nema osiguranu egzistenciju i dok ne završi ne smije se dopisivati s Verom. Bilo mu je jako neugodno i postalo jasno da je u njihovoj kući suvišan, te da ga tjeraju zbog njegove nesigurne budućnosti. Pomislio je da što prije negdje pobjegne i preda se alkoholu kao jedinome rješenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve. Njemu ne odolijeva ništa, nisu potrebne fantazije ni osjećaji, pretvara te u drugog čovjeka, trgne iz ružne sadašnjosti. Sa užitkom alkohola raste i ironija. Sav rad proteklih godina mu je bio besmislen, otopio je i piljio u dim od cigarete, gledajući sebe kao uboga prosjaka koji je bio lud i nadao se milosti od dobrih ljudi. Spopao ga bijes na samoga sebe, srdžba, očaj, lakovjernost, sulude snove. Stigao mu je odgovor na molbenicu, da je namješten za suplanta u Senj. Nije javiti Veri, nego da ona vijest pročita iz novina. U školi je mnogo ljepše nego je očekivao, ima mnogo dosadnih i suvišnih stvari koje su spojene sa pedagoškim dužnostima filozof sa šibom! Bio je previše fino odjeven prema ostalim kolegama i u malom gradu ljudi slabo paze na toaletu. Prvih dana je rješavao statistike i popise, a kasnije je imao vremena da se bavi u laboratoriju. Ljudi oko njega nisu zli niti odvratni, ali su užasno prazni i jednaki. Svi gledaju jedan na drugoga, imaju jednake navike i sjetio se kada je i on živio tako mrtvo, bez osjećaja i monotono. Ali ono je bila posljedica duševne klonulosti, nemoći živaca nakon jedne krize. Svi ovi ljudi sasvim su normalni i nisu niti nezadovoljni. Ljudi se osjećaju mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo malograđanski život. Preporučili su mu da ne predaje u razredima previše pametno, nego da treba raditi samo toliko da ga ne mogu otjerati s posla. Teško je vjerovati u vrijednosti onoga što sam stvaraš, a radiš za druge. Od plaće koju dobije nije se moglo živjeti, pa je posudio od matere još novaca. I kako sada da se oženi, tj. Mladi ljudi zaljube se i ožene, dođu brige i oskudijevanja i gotov glad. Čežnja za Verom morila ga je jače nego ikada. Sve je više osjećao težinu obaveze što ju je preuzeo na sebe obećavši da joj se neće približiti dotle dok ne položi ispite. Uviđao je da će do tada proći više vremena nego je mislio. Svako dan donosio mu je nova razočaranja, jer je u školi bivalo sve dosadnije, otkada je morao napustiti svoj slobodni razgovor sa djecom i držati se suhe šablone zadavanja i ispitivanje lekcija. Materijalne brige su ga tištale svaki dan sve jače. Pomisao da će Vera biti njegova svakim danom se sve više udaljavala od njega. Gledao je oženjene drugove, njihovu bijedu, njihove navike, uviđao da ne može sada, a neće ni kasnije moći držati se na površini sa plaćom koju dobiva. Vera je polako za njega postajala nedohvatljivo biće, lagodan život u njenoj obitelji, navike ljudi koji imaju dosta da si priušte luksuza, te je uzaludno tražio izlaz. Pozajmljivao je novac od majke koja je sve teže shvaćala njegove potrebe, jer je on sad konačno stao na svoje noge. Odlazila je sve više u crkvu i udaljavala se od svijeta, te je svaki dan slabije shvaćala potrebe života. Stiglo mu je pismo od matere u kojem ga obavještava, da misli da je on završio nauke i da mu više ne treba slati novaca, niti više računati na ičiju pomoć, jer ima svoje zaposlenje i prima plaću. Zato je odlučila Tominu kuću sa nešto gotovine pokloniti opatičkom samostanu, za čeka će je opatice hraniti do smrti, a poslije smrti čitati vječnu misu za spas njene duše. Počeo je prekoravati sebe za taj događaj, jer je slabo obilazio mater osim kada je trebao novaca. To je nju sigurno boljelo i zato je tražila utjehu u crkvi. «Ako je kuća poklonjena, ne može tražiti gostoprimstvo kod matere. Baš je fatalno sve to. » Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da dođe. Pomislio je da ga se poželjela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoći. Slabost, gotovo očaj, zahvati mu čitavu dušu. Andrijašević se u svojim osjećajima približavao njenoj boli i utapao se u tu bol, zajedno s Verom. Napola rezignirani čovjek prisjećao se njihove ljubavi, koji su se prepletali sa dojmovima sadašnjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog života i beznadni položaj u kojem je sada. Đuro nije otputovao ni sutradan ni prekosutra. Bila su dva dana takve uzrujanosti, da mu se činilo da to neće moći izdržati i da će poludjeti. Tražio je kod svojih kolega novaca na posudbu, ali svi su također u teškoj situaciji sa već založenim mjenicama.
zvuci zivotinja za decu (60 životinja domace i divlje zivotinje) Ela je dapače znala po nekoliko dana ostati kod svoje prijateljice i nudila joj se da će je naučiti voziti se na biciklu. Nakon oslikavanja zidova saditi ćemo cvijeće I ljekovito bilje poviše dječijih igrališta Maslačak I Dub. Kad god bi nesto dobro skuhali, slao bi dio toga svojim komsi- jama. Ubrzo se njene sise nadjose u mojim rukama,poceo sam vrsljati rukama svuda po njenom telu. Nadaju ć i se da je to zamka i da on ne zna stvarno da je ona ondje, Brenna se zavukla dublje usvoju rupu.
