Marketing
Dopisivanje sa starijom susjedom - Brzog datiranja
POP IZDAJE (vojvoda Momčilo Đujić), autor Jovo Popović
Click here: Dopisivanje sa starijom susjedom
Pisac i po starim knjigama i po pridanju historiis antiquis ac a senioribus civibus legisset et audiuisset starijih. Tako je mladi celjski knez driao u Hrvatskoj neka frankapanska imanja, dok je otac Herman ustupio opet mladomu paru na uiivanje gradove Stenidnjak Samobor u Slavoniji, a KrSko, Kostanjevicu, Novomjesto i Mehovo u Kranjskoj. Ja uvijek strepim da ne u svršiti svoj rje nik...
Ovo je moja sestrična Claudia. Još je vjetar šumio u crnoj no i. Bilo je i sooi- jalnih nemira, ali to su bili tek zamori pored francuske revo- ' 3 lucije na kraj osamnaestog stoljeca i ruske 1917.
SophieBerg-S Interneta Do Bracnog Kreveta - Bila je zaista uredna. Beč će ove godine biti domaćin međunarodnog kongresa stomatologa koji se održavao jednom godišnje.
Sophie Berg H S Interneta do bračnog kreveta Sophie Berg S Interneta do bračnog kreveta Roman S njemačkoga prevela Martina Glažar biblioteka Homantn naslov izvornika: Sophie Berg: Vom Internet ins Ehebett Copyright © 2005 by Moments in der area verlag gmbh, Erftstadt nakladnik: Harfa d. Svaka sličnost osobama koje žive ili su živjele uključujući i autoricu© potpunosti je slučajna i posve nenamjerna. Kada dobro promislim, večer kada se moj život drastično počeo mijenjati bila je upravo ova: Donijela sam odluku i gorjela od želje da je objavim svojim dvjema prijateljicama. No morala sam se strpjeti još neko vrijeme. Na sebi je imala ogrtač s prorezom do bedara koji je, kao i uvijek, bio crne boje. Oko vrata joj je lepršalo mnoštvo šarenih vlastoručno obojenih1. Ovoga su puta svi bili u crvenom tonu, koji je naglašavao njezinu kratko ošišanu kosu boje mrkve učvršćenu velikom količinom gela. Užurbani je konobar u prolazu odnio ogrtač. Carla nije voljela glasne nastupe. Pogotovo Beine glasne nastupe. Tek kada je naša prijateljica stala tik do našega stola, pojavio se neupadljiv lik koji se skrivao iza njezinih širokih leđa. Ovo je moja sestrična Claudia. Odmah se vidi da smo u rodu, zar ne? Ne, nemojte ništa reći. Claudia je u najboljem slučaju kao pola mene. Mi smo je pak predobro poznavale da bismo se dale zavarati. Njezina joj je bujna figura bila bolna točka. Privukla je posljednju slobodnu stolicu, objesila svoju pozamašnu crvenosmeđu torbicu na naslonjač, sjela i promatrala nas puna iščekivanja. Konobar je došao po narudžbe. Izvukla je cigaretu iz Carlinog paketića ne sačekavši odgovor. Pročešljale smo svu okolicu u potrazi za tim glupim kipovima s fontana. Jeste li znale koliko ih ima u našem okrugu? Ja samo, takoreći, slikam. Claudia već tjednima putuje Njemačkom. U vodičima se fontane rijetko spominju. Prepuštena sam, takoreći, slučaju i uputama stanovnika. Ne biste vjerovale na kakva se remek-djela može naići. Različiti oblici prikazivanja žene na njemačkom govornom području, takoreći. Pocrvenjela je i smetenim pokretom odmakla mišjesmeđu kosu s uskoga lica. Austrija je također zanimljiva za Vašu knjigu, ili se fontane smiju nalaziti samo u Njemačkoj? Austrija također dolazi u obzir. Pa to i jest njemačko govorno područje, takoreći. Ako se ne varam, voda teče ravno iz njihovih grudi. Oči su joj počele sjati, a njena pojava odjednom više nije djelovala tako neugledno. Iz velike je torbice izvukla raskupusani notes. Vrijedno je na papir švrljala bilješku. Zbog čega imam toliko prijatelja? Morate znati da je Claudijin bivši nekoliko godina mlađi od nje. A zbog njenih čestih putovanja... Nekoliko smo minuta jele u tišini, a potom je Bea opet progovorila. Već sam ti mnogo pričala o njima. One su gotovo moja druga obitelj. Ta poznajemo se još iz studentskih dana. Još otkad sam se prije gotovo dvadeset godina doselila s mrskoga područja. Carla ne voli kada se govori o njoj. Ipak je ona moja posljednja živa rođakinja. Ovo je, dakle, Carla Martens. No to si sigurno i sama zaključila zbog njenog strogoga klasičnog outfita. Jesi li čula za Moosburger? Tvornica strojeva na rubu grada. Europa je dovoljno velika. Ukratko, Carla bi trebala postati član rukovodstva. Možeš joj već čestitati. Njega pak sigurno znaš. No, ma znaš, poznat i na jet-set sceni omiljen estetski kirurg. Onaj koji je Sibylli Segler povećao grudi. Sibylle Segler, plavi topmodel. Ma to se vuklo po svim časopisima. Njih dvoje imaju osmogodišnju kćer. Zove se Marie i jako je zgodna. Nažalost, ima tu staromodnu podignutu frizuru. Mogu govoriti koliko hoću, ali je nikako ne mogu nagovoriti na šišanje. Slobodno mogu štedjeti riječi. Partnerica je u zajedničkoj ordinaciji koja jako dobro posluje. Iako joj nije uvijek bilo lako. Mora odgajati dvoje djece. Njen je muž Peter bio odvjetnik. Car-lin kolega sa studija. Jesam li ti već ispričala da je Peter poginuo pred gotovo tri godine u prometnoj nesreći? Nakratko je podigla pogled sa svog tanjura i uputila mi sažalan pogled. Takvih se pogleda rado odričem. Bea je ponekad bila stvarno nepodnošljiva. Kad bi Carla sad izgubila živce i naredila joj da šuti, ne bih imala ništa protiv. Pogledala sam je tražeći pomoć, ali ona se šutke posvetila posljednjem zalogaju. Sigurno sam ti već spomenula da Roli ima blizance? Jednojajčani blizanci gotovo u dlaku jednaki. Claudia, koja, koliko znam, nema djecu, očito nije mogla zamisliti te probleme. Ipak je kimnula hrabro se smješkajući. Njega svakako moraš upoznati. Možda može sponzorirati jedno od tvojih predavanja. On je velika zvijer u banci... Carla je smatrala da je sad dobar trenutak da zaboravi damske manire i da snažno šutne Beu u cjevanicu. To već stvarno nije bilo normalno. Sto li je bilo Bei? Glupača je lako mogla spomenuti Konradovo ime. I odjednom je neupadljiva sestrična mogla poznavati Konradovu ženu. Prije no što bi se Carla okrenula, imala bi za vratom probleme koje nikako nije željela. Kao što joj ih ni ja nisam željela. Bea je pod stolom trljala bolno mjesto. Razumjela je razlog udarca i sada je prijateljici dobacila pogled pun molbe za oprost. Nismo dugo ostale, iako se Bea nadalje suzdržavala te je večer protekla u harmoničnom brbljanju. Otpratile smo Claudiju do stajališta taksija koje se nalazilo samo nekoliko metara niz ulicu. Naći ću nekoga tko će s tobom pročešljati okolicu. Snijeg koji je padao cijeli dan ustupio je mjesto neugodno jakom vjetru koji nam je neprijateljski puhao u lice. Carla je na crvenkastozlatnu kosu navukla široku crnu traku. Ja sam nosila ugodno toplu krznenu kapu za koju je Carla smatrala da mi ne pristaje. Bea se smrzavala bez šešira. Konačno smo bile same! Pravi trenutak da im iznesem svoj plan! Što li će misliti o mojoj ideji? Hoće li smatrati da je još prerano? Možda Carla misli da je ionako bezizgledno. Ona i sama ima poneko iskustvo... Bolje bih se osjećala da i sama nisam gajila tolike sumnje. Glas joj zvuči bezazleno, ali dramatičan uvod upućuje na nešto vrlo značajno. Sigurno je smatrala da bi mi život bitno olakšalo kada mi svekar ne bi stalno bio u blizini. Nije bila u krivu. Iako, kad dobro razmislim, to bi mogla biti posljedica moje odluke. Nijedna nije spontano izrekla moje sumnje. Svejedno mi se nije svidjelo ono što sam čula. Tvoji sinovi također trebaju muškog sugovornika. Hubert sa svojim staromodnim stavovima sigurno nije idealan uzor... Nisam morala zaustaviti samo automobil nego i ovakav način razmišljanja. Za izlaske i razgovor. Ne tražim hranitelja i obiteljskog taticu! Zar stvarno mislite da tražim muškarca koji će se miješati u odgoj moje djece? Ne mislite valjda to ozbiljno? Čak je i meni ovo zazvučalo poprilično tvrdo. Kao da ona može na to utjecati. Uvijek želi sve odmah izvesti na čistac. Ponosila sam se zbog činjenice da sam uopće donijela odluku. Upravo sam pročitala članak o tome u prilogu jednih novina. Aha, dakle tu su, moje vlastite sumnje. Ali kad sam ih čula iz tuđih usta, morala sam im proturječiti. Nisam željela da mi njihov skepticizam sve pokvari. Naći ću prikladan bar... Imaš sreće, naprijed je slobodno parkirno mjesto. Brzo, dok ti ga netko ne zauzme. Carlin odlučan ton nije slutio na dobro. Hladan je zrak prostrujao unutrašnjošću. Oni imaju nadasve odgovarajući šank. Nas dvije smo požurile i slijedile je. Poslušno sam bacila krznenu kapu na vozačko sjedište. Zaključala sam i slijedila prijateljice u noć. Odlučno su se uputile prema osvijetljenim ulaznim vratima. Tri žene u ranim četrdesetima, jedna strogo poslovnog stila, druga je nevoljko slijedi odjevena u staromodan ogrtač od pliša i s kosom dignutom u punđu. Činjenica da Bea nije imala dlake na jeziku djelovala je stvarno ohrabrujuće. Začudo ovaj put nije komentirala svoju prekomjernu težinu. Carla me energično gurnula u foaje. Tri žene za jednim stolom -tako nećeš imati ni najmanje šanse da upoznaš nekoga. Osjećala sam se neugodno i kada sam sama ulazila u kafić. Pogledala sam Beu tražeći pomoć. Naći ćemo mjesto odakle te dobro vidimo. Ako dobro krene i započneš razgovor s nekim muškarcem, izgubit ćemo se u vidu magle. Ne brini za nas, uzet ćemo taksi. Do nas je doprla glasna glazba. Sada više nije bilo povratka. Ni u kom slučaju nisam htjela ispasti kukavica. To je naposljetku bila moja ideja. Carla je zatvorila vrata za mnom. Tako sam, dakle, stajala na ulazu na maloj platformi. Do lokala je vodilo nekoliko stuba. Činilo mi se kao da sam izložena na pladnju. Promatralo me je desetak pari očiju. Glazba je bila izuzetno glasna. Tutnjava koju sam već čula iz CD-playera mojih sinova. A ni publika se nije činila mnogo starijom od njih. Sve mladići i djevojke s nenavršenih dvadeset, u što sam se mogla kladiti. Tu i tamo su se u gomili miješali muškarci mojih godina. Pokušavali su prići djevojkama koje bi im lako mogle biti kćeri. Svi su separei bili zauzeti. Većina se prisutnih probijala uz njih sa šarenim pićima u jednoj i cigaretama u drugoj ruci. Činilo se da gotovo nitko ne razgovara. Što bi uz ovakvu buku ionako bilo besmisleno. Zašto su svi buljili u mene? Osjećala sam kako me hvata panika i steže me u grlu. Srećom, odmah do ulaza nalazio se ženski toalet. Nestala sam unutra i duboko udahnula. Ispod toga se nalazio broj ženske kuće. A onda sam odjednom začula poznate glasove. Zid koji je WC dijelio od lokala izgledao je čvrst, dok je onaj prema foajeu očito bio od drva. Jesi li je ikada vidjela dotjeranu ili barem malo ušminkanu? Sjeti se kad smo imale dvadeset godina. Sve smo nosile tirkiznoplavi make-up i dugu raspuštenu kosu. Nosile smo minice koje su nam jedva pokrivale gaćice. Rosalind je već onda nosila suknje do ispod koljena. A još ih i sada nosi. Samo je promijenila boju. Nije li nekad bila ona odvratna crveno--ljubičasta... A i kosu je već onda čedno podizala. Sto ne valja s mojom frizurom? Ma vidi ti to! Sto li se sve dozna iza zida WC-a. Još sam bolje naćulila uši. Otkada je Carla u potrazi za princem na bijelom konju? Naravno da nije bila zadovoljna Konradom. Prije svega činjenicom da je oženjen i da ima kćer Marijine dobi. Kao ni time što je njegova žena nedavno izrazila želju za još jednim djetetom. Konrad nikad neće napustiti svoju obitelj. Carla takvo što nije ni željela. Koliko sam je poznavala, ljutilo ju je što ga ipak nije bila u stanju napustiti. No Carla neće o tome razgovarati s Beom, pogotovo ne pred vratima lokala. Utrčala sam prijateljicama ravno u naručje dok su još bile na ulazu pokušavajući me pronaći u mnoštvu. Ni one nisu izgledale oduševljeno. Ništa me više nije moglo zadržati u toj zadimljenoj rupi. Trebala si nas čekati za šankom. Stajalo se u tri reda. To je danas uobičajeno. Na svijetu je sve više ljudi i svi se žele zabaviti. Znaš li uopće koliko ovi unutra imaju godina? Većina nije starija od šesnaest. Mogla bih im biti majka, a tako sam se i osjećala. Ne može se razgovarati. Ide se plesati, zavoditi, pokazati se... Koga bih ovdje trebala zavesti? Ovo su napola djeca koja bulje uokolo kao telad u šarena vrata. Polugluhi od glazbe, poluslijepi od dima. Slabo mi je kad pomislim da u zadnje vrijeme moji dečki sve češće zalaze u ovakve lokale. Ti želiš naći novog partnera. Nikad nećeš izgledati zavodljivo dok su ti u mislima samo djeca. A zavodljivost je nužna ako želiš imati uspjeha kod muškaraca. Trudila sam se povratiti smirenost kojom sam se inače tako ponosila. Našli bismo se u mojoj dnevnoj sobi koja je bila dovoljno velika za ogroman stol od bukovine. Za njim su se bez problema mogli okupiti svi članovi obitelji kao i dragi gosti. Ljeti bi široka vrata s bijelim prečkama bila širom otvorena, pružajući pogled na mali vrt ispred kuće s kratko podšišanom travom i gredicama cvijeća koje je Tim s ljubavlju njegovao. Tada bi gusta živica bila zelena i ne bi propuštala znatiželjne poglede susjeda koji bi mogli omesti idilu nedjeljnoga doručka. Ali još nije bilo ljeto. Bio je početak veljače. Jutro je kao i prethodnih dana osvanulo sivo i oblačno. Vremenska prognoza nije obećavala poboljšanje za sljedeći tjedan. Većina je grmlja i živice bila ogoljela. Osim nekoliko usamljenih visibaba, nigdje nije bilo ni traga cvijeću. Posuđe je upravo bilo sklonjeno sa stola. Oslonivši se lijevim laktom na stol, zamišljeno sam gledala uokolo. Naravno da me je ponekad živcirao. Pa ipak, ima dana kada mi jako nedostaje. Njegov mi osmijeh nedostaje i nakon više od dvije godine od njegove smrti. Nedostaje mi i njegov ozbiljan pogled kada bi se zamislio nad nekim problemom. Njegov prijateljski odnos sa sinovima blizancima. Naravno da je bio arogantan. Nepodnošljivo arogantan kada je to htio. Kada samo pomislim na njegove svađe s Beom. Bili su to pravi jezični dvoboji. Bilo je dosta da se njih dvoje susretnu, i već bi praskalo. Iskra je bila dostatna za eksploziju. Ne radi se o tome da Peter nije volio Beu. Dražila ga je njena samostalnost. Samorazumljivost s kojom je pristupala muškarcima. Bea nije imala ni trunke tih osobina. Upravo je češljala crveno-plave kovrče svoje kćeri. U kutu usana visjela joj je srebrna kopča koju će pričvrstiti na Marijin potiljak. Peter i Carla su se odlično slagali. Bila je elegantna, njegovana, a budući da je bila unuka bake iz Istočne Pruske, uvijek je gospodarila svojim mislima i osjećajima. Možda bi Carla i Peter bili mnogo bolji par. Nije li i sama rekla Bei da se palila na njega? Morala sam se nasmiješiti. Kako neobičan izraz iz Carlinih otmjenih usta. Bila sam ponosna što su tolike prelijepe žene salijetale Petera kao što mušice lete oko svjetla. Od malih je nogu bio navikao da ga svi vole. Privlačio je svakoga tko bi ga pogledao. Odnosilo se to i na tetke i učiteljice. No nisu samo žene voljele Petera Steinberga. Svojim je šarmom, ambicioznošću i samorazumljivošću kojom je oblikovao svoj život privlačio i rođake, učitelje i prijatelje kojih je bilo bezbroj. Činilo se da jedino Hubert ne pristaje posve u tu sliku. Hubert Steinberg, strogi otac. Rodio se neposredno pred Drugi svjetski rat. Njegovi su bili vrlo pobožni katolici i svim srcem mrzili su nacistički režim. Hubert je imao sedam godina kada je završio rat. Izrastao je u muškarca čvrstih stavova i svjesnog svojih dužnosti. Njegov se otac nikada nije vratio iz ruskoga zarobljeništva. On sam je pak, osim nekoliko unutarnjih i vanjskih krhotina, bezbolno preživio rat. Uspio je maturirati iako su majka i on živjeli u oskudici. To ga je kasnije ispunjavalo s onoliko ponosa koliko ga je u majke izazivao srneći pogled njezina sina. Imao je sreće i zaposlio se u maloj tvrtki koja je proizvodila juhe u konzervama. Radio je marljivo i neumorno te napredovao, ali nikada ne bi bio dosegnuo visoku poziciju da jednog dana nije upoznao Konstanzu, ljupku kćerku vlasnika tvrtke. Nikad mi nije bilo jasno što je razmaženu kćer poduzetnika navelo da se zaljubi u Huberta. No ipak se dogodilo. Zaručili su se i vjenčali nakon godinu dana. Za nekoliko je godina Hubert od tasta preuzeo posao, što je rasrdilo Konstanzinog mlađeg brata Felixa koji se otada brinuo za novootvorene pogone u Italiji. Tvrtka je postala ugledna i ostvarivala dobar prihod. Sin jedinac rodio im se u drugoj godini braka. Sin, muški potomak i nasljednik. Nazvali su ga Peter, po u međuvremenu preminulom djedu. Peter, kojeg su svi voljeli i divili mu se. Onaj koji je ispunio sva nadanja i izrastao u privlačnog mladog muškarca. Onaj koji je studirao i doktorirao pravo. Huberta je akademski život sina koji je njemu samom bio uskraćen ispunjavao radošću i zadovoljstvom. Uzdahnula sam i pogledala svekra. Svake bi se nedjelje nakon doručka povukao u naslonjač pokraj kamina i detaljno proučavao vikend-izdanje novina. Tko bi pomislio da ćemo jednom živjeti zajedno. Bez mame kao štita među nama. Bez Petera, odnosno razloga zbog kojeg uopće imamo posla jedno s drugim. Peter i ja smo se upoznali na jednoj studentskoj zabavi. Tada sam imala dvadeset, a on dvadeset i dvije godine. Glazba je bila glasna, atmosfera opuštena. Vratio se s dvije čaše za tren oka. Peter Steinberg mi je pokazao mrvicu svog talenta. Nikoga nije čudilo što sam se na licu mjesta zaljubila u njega. No svi koji su nas poznavali čudili su se što se sljedećih tjedana i mjeseci nije odvajao od mene. Naravno, najviše sam se čudila ja sama. Peter je bio iz imućne obitelji, a ja iz siromašne. Bio je snalažljivo dijete velegrada, a ja sramežljiva, pomalo zatvorena djevojka iz provincije. Bio je u središtu pažnje svoje obitelji, a ja starija sestra malog napornog brata. Za njega je studij bio sâmo po sebi razumljiv korak na unaprijed isplaniranoj ljestvici uspjeha, a za mene znak tvrdoglavosti i slobode koji sam si mogla priuštiti zato što sam za vrijeme praznika u stričevoj gostionici teglila na desetke krigli piva. Peter je imao ravnomjerne crte lica, grčki profil i oči kao u srne; moje oči nisu upadljive, a usto ih skrivaju naočale za kratkovidnost. A moj je profil užasan. Nos mi nije zakrivljen, već je jednostavno velik, širok i dugačak. Mrzila sam ga zbog toga. Rastužilo bi me što se majka svaki put glasno smijala glasom uništenim brojnim cigaretama. Već dugo nisam vidjela Heinricha. Postao je policajac i dijeli pravdu negdje u Schwarzwaldu. Možeš li već jednom svom sinu reći da mora sjediti uspravno? Ne može se tako ponašati za stolom. Moj je svekar spustio novine i prijekorno me gledao. Naočale za čitanje ljuljale su se na zlatnom lančiću nad tamnoplavim puloverom bez rukava. Stresla sam se s osjećajem krivnje. Moji su sinovi najčešće reagirali opuštenije. Odoh do Jordyja vidjeti što je u planu. Moram još učiti zemljopis. Znaš da je učiteljica za sutra najavila ispit o skandinavskim zemljama. Dođi sa mnom, Time, dolje u stanu imam nekoliko monografija o Skandinaviji. To obavezno moraš vidjeti. Tim i dobrovoljno učenje nečega što se izričito ne zahtijeva u školi? Učitelji su bili zadovoljni kad bi naučio minimum gradiva. Tim je sigurno bio inteligentan kao i njegov brat. No učenje ga je, za razliku od brata, rijetko oduševljavalo. Njegovi su talenti ležali u izvanškolskim aktivnostima, kako je neumorno objašnjavao. Hubert se opet posvetio čitanju. Koliko god je bio strog prema meni, toliko je bio blag prema unucima. Dečki su bili povod našeg vjenčanja pet godina nakon upoznavanja. Činjenica koju mi Hubert nikad neće oprostiti. Njegov je sin mogao imati najljepše žene. Bogate žene iz uglednih obitelji. A Peter se morao zadovoljiti sa mnom. Samo zato što sam mu na vrat natovarila čak dvoje djece i time ga ulovila u zamku. Seljančica nije čak imala ni pristojan miraz, dok bi drugi očevi bili spremni opremiti svoje kćeri primjereno svom statusu. Hubert nije volio Beu. No svojim unucima nije mogao odoljeti. Sto su bili stariji, to su više osvajali njegovo srce. Bio je ponosan na Sebastianova postignuća, a Timu je opraštao sve nepodopštine jer ga je svojom radošću i šarmom podsjećao na Petera. Samo da ne bude plača! Sto li se dogodilo mom inače razboritom sinu. Dobro se slaže s Marie i zna da se u posljednje vrijeme vrijeđa na svaku sitnicu. Začudila sam se kad se Marie nije uvrijedila. Okretala se i vrtjela tako da su letjeli i suknjica i konjski rep. Inače je bila sportski tip i nosila praktične traperice. Svaki drugi tjedan pretvarala se u pristojnu princezu. Ni on ni Tim nisu podnosili Marijinog oca Olivera Martensa, ali su bili dovoljno pristojni pa nisu dopustili da Marie to primijeti. Opet sam pogledala uokolo. Postali smo prava velika obitelj. Kako je samo bilo drugačije kada smo Peter i ja pred više od šesnaest godina, odmah nakon vjenčanja, uselili ovamo. Kuća je pripadala Peterovoj vremešnoj teti, sestri njegove pokojne bake. Ona je u to vrijeme s njegovateljicom živjela u stanu u suterenu. Taj stan nije imao prozore koji gledaju na ulicu, ali je zato imao mali vrt iza kuće. Mi smo se uselili u stan u prizemlju. Stan u potkrovlju bio je iznajmljen jednom starijem bračnom paru. Kako je ovdje u to vrijeme bilo tiho. No onda su došli blizanci, a s njihovim se dolaskom u staru vilu vratila živost. Teta je ubrzo umrla i ostavila Peteru kuću. Stari bračni par se nakon nekoliko godina odselio u dom za umirovljenike. Objasnili su mi da im je penjanje stubama postalo prenaporno, ali njihovoj je odluci zasigurno doprinijelo i divljanje blizanaca i njihova ljubav prema glasnom slušanju glazbe. Nekako je u isto vrijeme Peterova mama umrla od raka, a Hubert je ostao sam u ogromnoj kući smještenoj na terenu tvrtke. On je, doduše, i dalje bio direktor, ali jedini nasljednik je bio mamin brat Felix. Felix se vratio iz inozemstva i svom se silom želio riješiti mrskoga šogora. Namamio je radnike obećanjima, opozivao Hubertove odluke i iza leda mu se nalazio s važnim poslovnim partnerima. Svi oni koji su godinama teško izlazili nakraj s Hubertovim autoritativnim načinom rada, sada su širom otvorenih ruku dočekali Felixa. Hubert je uvidio da ima sve manje utjecaja. Proveo je sate kod svog odvjetnika razmišljajući o pravnim koracima koje bi trebao poduzeti protiv omraženog šurjaka. Na koncu je ipak pobijedila briga obojice za ugled tvrtke i obitelji. Nagodili su se izvan suda. Hubertu je isplaćena otpremnina, a kronične je bolove u kralježnici iskoristio kao povod da u pedeset i osmoj godini ode u preuranjenu, ali potpuno zasluženu mirovinu. Naravno da više nije mogao ni želio živjeti na posjedu tvrtke. Razgovarao je sa svojim sinom koji nije imao primjedbi. I prije no što sam se okrenula, Hubert se uselio u stan u suterenu. Peter je naravno pretpostavio da ću se složiti. A jesam li mogla odbiti starog usamljenog čovjeka kojemu su na ružan način oteli životno djelo? Ipak sam neko vrijeme bila prilično ljuta. Suživot nije prolazio bez trzavica, ali nije bilo ni tako loše kako sam se bojala. Hubert ni u kom slučaju nije želio sa mnom, nevoljenom snahom, imati posla više nego što je bilo nužno. Tako mi nije bio na teret. Za njegovo se kućanstvo brinula njegova domaćica. Učlanio se u šahovski klub i ostao vrijedan rotarijanac te uživao sudjelujući na brojnim okupljanjima i putovanjima koja je organizirao klub. Ako smo Peter i ja željeli izaći, bez ustručavanja je preuzimao ulogu babysitterice. Pritom je unucima posvećivao svu pažnju i vrijeme koje je zbog karijere morao uskratiti svom voljenom sinu. Tako je neko vrijeme nas petero živjelo u staroj vili. Stan u potkrovlju bio je prazan i služio dečkima kao dodatni prostor za igru. A tada je, prije dvije godine, došao onaj četrnaesti rujan. Tek sam popodne morala biti u ordinaciji. Dečki su bili u školi, a ja sam upravo bila raspremala ostatke doručka sa stola. Čudno, još uvijek se sjećam kako je stol izgledao. Posude s decentnim cvjetnim uzorkom koje smo dobili od mame kao vjenčani poklon. Ostaci marmelade na noževima, otisak ruža na mojoj šalici. Peter je na tanjuru ostavio malo šunke. Kao i uvijek, bio je preužurban da bi mirno započeo dan. Šalica jake, crne kave, brzo prelistavanje novina, nekoliko zalogaja na koje sam ga natjerala. U jedanaest sati morao je biti u gradu udaljenom više od stotinu kilometara. Neki važan sastanak s nekim važnim klijentom. Peter mi nikad nije govorio mnogo o svom poslu. Nije bio crvene boje, jer takve su tada svi imali. Nije bio ni metalik siv; to mu sw činilo pretjeranim. Ne, bio je tamnoplav, zagasit kao i brujanje motora. Kad je zazvonio telefon, nisam se žurila javiti. Prvo sam odnijela poslužavnik u kuhinju i pospremila maslac u hladnjak. Kasnije su me često pitali jesam li imala kakav predosjećaj. Neobičan osjećaj kad sam dotakla slušalicu. No, uz najbolju volju, nisam ništa predosjetila. Nisam čak ni posumnjala da bi se Peteru nešto moglo dogoditi. Uvijek je bio tako jak i nepovrediv. Dijete sreće kojemu je sjekira pala u med... Jesam li dobila gospođu Steinberg? Suprugu doktora Petera Steinberga? Je li Peter bio hospitaliziran? Glavni liječnik želi da odmah dođete. Objasnit ću Vam put... Činjenica koju mi do danas nije oprostio. Navukla sam lanenu jaknu svog zelenog kostima i požurila prema garaži. Bila sam, naravno, uzbuđena. Sestrine riječi su me uznemirile. A ipak ni na trenutak nisam pomislila da je Peter u velikoj opasnosti. Kad sam stigla u bolnicu, bilo je prekasno. Peter je umro za vrijeme hitne operacije ne došavši svijesti. Unutarnja krvarenja kao posljedica prometne nesreće. Riskirao je želeći preteći teretnjak. Prekomjerna brzina, kako sam saznala od nazočnog policijskog inspektora. Krivudanje po mokrom kolniku prekrivenom lišćem. Liječnik mi je bezizražajnim licem izrazio sućut. Policajac mi je u ruke utisnuo iskrivljenu aktovku. Kako bih dane i tjedne koji su bili uslijedili preživjela bez svojih prijateljica? Carla je preuzela brigu o pokopu, pomogla mi pregledati Peterove papire i istovremeno umirivala Huberta koji je svoju bol pokušao ublažiti neopravdano me napadajući. Bea se brinula za dečke, razgovarala s učiteljima i bila mi rame za plakanje. Nakon nepune godine, ja sam tješila Carlu. Tko bi bio rekao da će Oliver Martens... U međuvremenu je uzela šivaću košaricu i upravo pričvršćivala dugme na Marijinoj haljini. Kćer joj je stajala okrenuta leđima i nestrpljivo je tapkala. Požurila sam prema ulazu. Živciraju li te dečki? Ili pak moje dame? Znala sam da ga zapravo ne zanima kako sam pa sam se nasmiješila i povela ga u dnevnu sobu. Ulovio ju je i vrtio ukrug. Lijepa kao tvoja mama. Tipično za Olivera Martensa, pomislih ogorčeno. Nije znao izreći prijateljsku rečenicu a da ne nadoveže skrivenu ili najčešće otvorenu primjedbu. Činilo se da to Carli više ne smeta. Pozdravila je bivšeg muža s prijateljskom distancom. Bilo je začuđujuće kako su se pristojno ponašali. Nitko se nije usudio nadati se tome nakon dramatičnog tijeka njihova naglog razvoda. Sutra ide na školski izlet i već u sedam mora biti na kolodvoru. Odsutno je kimnuo Timu i savršenim naklonom pozdravio Huberta. Morala sam se nasmiješiti preko volje. Oliver se znao umiljavati kad je htio. Gospodin doktor je bio sve samo ne lijep. Malen, zdepast čovjek zbijene tjelesne grade i okruglog, uvijek lagano rumenog lica. Njegove su se velike vodenastoplave oči isticale kao i s lica začešljani crni uvojci koji su se sjajili od gela. Ili, kako je Carla iskreno priznala nakon dubokog promišljanja i mnogih razgovora s nama, neposredan povod koji ju je potaknuo na taj dalekosežan korak. Njihova je ljubav zapravo već odavno bila nestala, a zajednički im je život prešao u naviku. Mnogo prije no što je na scenu stupio Tony, Oliverov novi partner. Bili su neobičan par. Tony je visok, a Oliver nizak. Tony je mišićav, a Oliver debeo. Tony zgodan i glup, a Oliver ružan i pametan. Tako je barem tvrdila Bea. Usporedba ipak nije posve točna, jer ni kirurga nije smatrala pretjerano inteligentnim. Ljubav dvojice muškaraca sada je trajala već dvije godine. Carla je bila zaprepaštena kada je saznala. Kasnije je cijenila što Oliver nije dopustio da to sazna slučajno. Jedne joj je večeri sve otvoreno izložio, ne štedeći je ničega. Već je u internatu primijetio latentnu homoseksualnu sklonost. Ne, nije smatrao nužnim daje obavijesti o tome. Mislio je da je odavno prerastao tu pubertetsku zbunjenost. A onda je upoznao Tonyja. Dopratio je u kliniku kolegicu koja se željela podvrgnuti korekciji grudi. Nije se radilo o povećanju već o zatezanju jer je dama bila plesačica, točnije striptizeta, pa nije bilo primjereno da joj opuštene grudi pri svakom pokretu plešu oko rebara. Oliver je volio vulgarne riječi. Carla je zaprepašteno pitala je li i Tony striper. Tony je bio barmen, i to odličan kako je Oliver otkrio u tjednima nakon upoznavanja. No mnogo je primamljivija bila čvrsta stražnjica u pripijenim crnim, kožnim hlačama, kao i mišićava dlakava prsa koja su se nazirala iz raskopčane svilene košulje. Pitao je Carlu može li zamisliti kako je uzbudljivo dobro građeno muško tijelo? Može li tolerirati njegovu aferu i nastaviti živjeti s njim? Ubrzo nakon tog razgovora Tony i Oliver su pronašli prostran stan u blizini klinike. Razvod je sada bio puka formalnost. Marie je ostala kod majke. Carla je upoznala Tonyja i svidio joj se, iako to nije ni očekivala ni željela. Bio je šarmantan, susretljiv i odlično se slagao s Marie. Oliver je bio nestrpljiv i usredotočen na sebe. Želio je lijepo uređenu kćer o kojoj se ne bi morao brinuti i koju bi mogao ponosno pokazivati prijateljima i znancima. Kao komad obožavane zbirke porculana. Tony je prihvatio Marie onakvu kakva je doista bila. Ispunjavao joj je želje, posjećivao je kada je bila bolesna, pomagao joj oko domaće zadaće i vodio je u kazalište lutaka. Krajnje je vrijeme da tome stanem na kraj. Koliko joj je puta Oliver tupio da bi trebala napustiti posao i biti tu samo za njega. Financijski gledano, mogao si je bez problema priuštiti kućanicu. Stalno se uspješno branila, a sada je očito na redu bio Tony. Prošli su dani kada ga je Oliver s divljenjem gledao kako u srebrnom shakeru miješa šarene tekućine te ih zatim u visokom luku ulijeva u čaše. Sada mu je izvrsno bilo Tonyjevo pečenje i želio je da Tony napusti bar i posve se posveti kućanstvu i pripadajućem gazdi. Na Oliverovu žalost, Tony se nije želio odreći samostalnosti i postati ovisan o Oliveru. Odluka koju smo Carla i ja dobro shvaćale. Svima prisutnima ugodan ostatak dana želim. I dobro uči, Sebastiane, ti uzor-učeniče. Tvom bi bratu dobro došlo malo tvog truda. Tim odgurne njegovu ruku. Oliver ga nije čuo jer se upravo bio okrenuo nama damama. Poljubio mi je ruku iako je dobro znao da to ne podnosim. Carli je utisnuo malen poljubac u potiljak, što se njoj još manje sviđalo. Tada je obgrlio uska ramena svoje kćerke i gurnuo je u pravcu hodnika. Ja ću Vas ispratiti. Uvježbanim ih je pokretom gurnuo iza reda knjiga na srednjoj polici regala. Bile su mu to rezervne naočale koje je koristio samo kad je bio kod nas. Dečki su već preveliki da bi mi pravili društvo. Nije se bavio nikakvim sportom osim svakodnevnih šetnji. Moja će snaha biti protiv toga. Ali, ipak što Vi mislite, gospodine doktore? I ja želim psa. Molim te, ede, kupi psa! Naravno da sam znala kako moj svekar čezne za nekim četveronošcem. Strahovala sam da bi mogao ostvariti svoj plan. Moj ga otpor, kao i činjenica da sam ja vlasnica kuće, neće zauvijek sprječavati. Već sam vidjela trapavog bernardinca kako me fiksira svojim krvlju podlivenim očima i pušta čuperke dlaka po tepihu. Ili slinavog boksera kako ostavlja tragove kandži po parketu. Ili njemačkog ovčara koji mi režeći i keseći zube zabranjuje pristup mom vlastitom stanu. Moj je brat Heinrich neko vrijeme imao neurotičnog ovčara gluhog na jedno uho. Najviše je volio izgristi moje cipele i pokušavao me ugristi za bedro. Iako me nikad nije stvarno ugrizao, najlonke su mi redovito završavale u smeću. Usto sam morala slušati majčino prigovaranje i od jadnog džeparca nabavljati nove. To mi je iskustvo bilo dovoljno do kraja života. Oliver mi je neočekivano pomogao. Taj je položaj godio njenim venama, ali nikad to ne bi učinila u prisustvu nekog muškarca. Blizanci se nisu računali. Daj mi dio novina. Sljedeće su minute protekle u ugodnoj tišini. Obje smo prikovale poglede na sitno tiskane retke nepraktičnih novina. Carla, čuj ovo, ovome nisu sve daske na broju: 'Atraktivan, mišićav bik, dvadeset i sedam, sto osamdeset i dva, nezainteresiran za mlado meso, traži zrelu, dobro situiranu damu od trideset i pet nadalje te ostvaruje njezine skrivene želje. Ima li još kave za mene? Kao i uvijek nosila je crnu lepršavu odjeću. Ovaj put su to bile crne hlače zataknute u drske, niske čizme na vezanje. Preko prevelikog pletenog pulovera omotala je neizostavne šalove živih boja. Na obližnju je stolicu doletjela kapa koja je vani skrivala kosu boje mrkve. Tim je očito ponovno zaboravio zaključati ulazna vrata. Upravo razmjenjujemo suprotna mišljenja. Kada se uvjerila da unutra ima dovoljno kave, nalila je u šalicu crnu, vrelu tekućinu iz koje se dimilo. Da nije o Oliveru? Upravo sam vidjela kako se njegov auto odvezao, pretpostavljam da je bio ovdje. Smatraš li dobrim da Rosalind... Ono s barom nije upalilo, dakle, moramo pokušati nešto novo. Ljubavnik koji bi ujedno pomagao u kućanstvu... Jeste li se već odlučile za neki oglas? Raširila sam novine po stolu. Nadvile smo se nad njih. Ma bravo, mnogo hvala. Izmislili su je muškarci ne bi li obeshrabrili žene, a već je ionako odavno pobijena. Inače nije tako pesimistična. No Roli ne traži mnogo muškaraca, nego jednog jedinog, a toga ćemo bogme naći. Carla je također priznala poraz. Možda bi Rosalind trebala pisati ovome: 'Suradnik u vladi, sto pedeset i šest, pedeset i četiri godine, mladolik... Čuj: 'Usamljeni mladić traži zrelu damu s velikim dudama i širokim srcem... Što kažeš na ovaj: 'Dominantan muškarac u kasnim pedesetima traži podatnu gospođicu... Pametan dečko raduje se... Ako ti, skromna ženo do četrdeset godina, s kulinarskim umijećem preferiram domaću hranu želiš biti moj poklopac... Ne preostaje ti ništa drugo nego da sama daš oglas. Sto bi se dogodilo, dovraga? I, uostalom, kako bi se doznalo? Grad je velik i Roli ne poznaje baš svatko. Ako joj odgovori netko koga zna... Moje su se prijateljice povukle u Carlin stan u potkrovlju. Carla je bila članica međunarodne udruge ženskih menadžera. Ime udruge stalno sam zaboravljala; znala sam samo da kratica glasi EWMD. Nagovorila je Beu da na sljedećem sastanku udruge održi predavanje. Bea je bila povjesničarka specijalizirana za ulogu žena u 18. Sada je s Carlom dogovarala pojedinosti izlaganja i sastavljala grafoprozirnice da bi predavanje bilo preglednije. I sama sam bila ogorčena. Dobra majka dvoje djece, vjerna suprugu i nakon njegove smrti. Tko bi mi pristajao bolje od nekog ogorčenog, razvedenog muškarca. Odlučila sam se za kratko pismo. Imam četrdeset i dvije godine, vitka sam i sportski sam tip. Radim na području medicine. Radovao bi me Vaš poziv. Carla me je uspjela učiniti nesigurnom. Naravno da ću prešutjeti prezime. Peter me je zvao Linda. Nije podsjećalo na dobru mamu s velikim nosom. Ispod sam napisala svoj privatni broj telefona zvati između devetnaest i dvadeset sati , isprintala pismo i stavila ga u omotnicu. Odnijela sam ga u poštanski sandučić na uglu ulice prije no što se predomislim. Sljedećih bih se dana stresla svaki put kada bi negdje zazvonio telefon. Našle smo se na ručku kao i svakoga utorka. Danas smo objedovale u malom lokalu zdrave prehrane u blizini moje ordinacije. Ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom radila sam i poslijepodne. Ona je već napisala dva romana. Jedan o Marie von Ebner-Eschenbach. Drugi o Napoleonovoj drugoj ženi Josephini. Nažalost, još nije našla izdavača koji bi objavio njene romane. Kada ti ponovno proključa krv, pa makar zbog jednog običnog oglasa. Nedostaje mi razdoblje kada sam imala dvadeset. Tada sam upoznala Petera i drugi me muškarci više nisu zanimali. Moram priznati da imam podosta prokleto zgodnih pacijenata. Kako to uopće zamišljaš? Kada bi jedan od njih i bio samac, nikad ga ne bih mogla pozvati van. Budući da imaš i te kakvu odgovornost, očekujem te sljedećeg ponedjeljka na mom predavanju. Slobodno pogledaj ostale prisutne žene. Možda je udruga prava stvar za tebe. Čekaju me moje kućanice. Odlučila sam pratiti Carlu na Beino predavanje. Nije mi bilo posve svejedno. Stajala sam u spavaćoj sobi pred ogledalom i upravo namjeravala uvježbanim pokretima podići kosu. Nikad nisam čuo to ime. Morala sam pripaziti da se od uzbuđenja ne spotaknem o rub tepiha. Dakle, došlo je do toga. Upravo sada kada će Carla svaki tren pokucati na vrata. Kako sam samo mogla biti tako luda i javiti se na oglas? Posegla sam za slušalicom zadržavajući dah. Nadam se da mi glas zvuči simpatično. Jedva sam se usudila disati. Muškarac na drugoj strani linije se nakašljao. Oprostite što Vas ometam kod kuće, ali pretpostavljam da ste navikli. Radi se o programu godišnje skupštine u Beču u lipnju. Kako sam bila sretna! Uopće mi nije bilo jasno što bečka sveučilišna klinika želi od mene. Netko je pokucao na vrata. Sigurno Carla, a ja još nisam spremna. Carla je već nestrpljivim pokretom pokazivala na sat. Pokazala sam joj da sjedne. Carla podigne obrvu i nevoljko sjedne. Vaše je predavanje planirano za 14. Moje je predavanje predviđeno u poslijepodnevnim satima. Govorit ću o najnovijim saznanjima na području profilakse u njezi zuba u mladih... Beč će ove godine biti domaćin međunarodnog kongresa stomatologa koji se održavao jednom godišnje. Svake se godine održavao u drugoj državi, a sudjelovali su stomatolozi sa svih pet kontinenata. Predavači su bili visokokvalificirani, teme raznovrsne, a posebno je zanimljiva bila razmjena iskustava s kolegicama i kolegama iz cijeloga svijeta. Moja je ordinacija redovito slala predavače na takve skupove. Zadnjih je godina to bio kolega Frank Sporer. Frank je najstariji partner i njegova je riječ zadnja. Prije nekoliko tjedana pitao me bih li mogla predavati o području za koje sam specijalizirana, ali nije spomenuo da bi se radilo o tako velikoj publici. Carla je ustala i nestrpljivo krenula prema vratima. Moja je prijateljica stala i okrenula se prema meni začuđeno me gledajući. Vjerojatno se čudila što ću se usuditi govoriti u javnosti. Ja koja sam posljednjih godina uvijek skromno ostajala u pozadini i svjetlost pozornice prepuštala Peteru ili mojim prijateljicama. A sada sam pozvana na međunarodni kongres! E, pa začudit će se! Baš sam ih željela iznenaditi. Onda ćemo ga uvrstiti u program. Predavanje traje sat vremena, s mogućnošću postavljanja pitanja. Poslat ću Vam materijale. Doviđenja, kolegice, ljubim ruke. Kada smo došle do hotela u kojem se udruga sastajala, jedna je žena upravo pozdravljala nazočne. Spustile smo se na dvije stolice u predzadnjem redu. Carla se trudila privući što manje pozornosti. Sapćući je pozdravljala na sve strane i krišom mahala udaljenim poznanicima. Pristojno sam kimala glavom smiješeći se. Stupila je na podij praćena prijateljskim pljeskom. Uvijek sam se iznova čudila sigurnosti njenog nastupa. Već je prvim riječima znala probuditi interes publike. Njene su riječi poticale na razmišljanje, ali su i izazivale smijeh. Kad smo se nakon predavanja uputile na večeru u restoran, sve smo bile dobro raspoložene. Pripremljeni su okrugli stolovi za po osam osoba. Sjela sam do Bee, koja se žedno bacila na čašu mineralne vode, i čestitala joj na uspješnom predavanju. Priključile su nam se ostale žene pa su mjesta za stolom brzo bila popunjena. Ja sam Franziska Querulin, predsjednica kluba. Zanima Vas naša mreža? Da niste slučajno u rodu s Peterom Stein-bergom? S Vašim sam se mužem znala dobro posvađati u sudnici. Najvažniji je da pojedinac nikad nije jak kao grupa. Muškarci to već godinama prakticiraju. Dojadilo mi je boriti se sama. Zašto ne bismo slijedile njihov primjer? Doselila sam se u grad prije godinu dana i bilo mi je teško snaći se u novoj okolini. Gdje bih inače tako brzo i lako našla nove prijateljice i poslovne partnerice? Ah, da, ja sam Margarite Meiner. Stilistica sam i savjetnica za boje. Bea je polako objašnjavala, a druge su žene dodavale anegdote iz poslovnog života. Jelo je bilo odlično. Sve u svemu, večer je bila odlična. Kad sam konačno ušla u Carlin automobil, imala sam cijeli niz novih zanimljivih poznanica. Tu bi se dalo zaraditi mnogo novca. Uvijek sam tvoj klub zamišljala nekako ukočenijim. Zamišljala sam dvoranu prepunu hladnokrvnih poslovnih žena i mislila da se neću ugodno osjećati. No bilo mi je ugodno. Drago mi je što ste me nagovorile da dođem. Rado ću opet doći. Pa to je divna novost. Samo kad pomislim na mnoštvo muškaraca. Svi ti stomatolozi i čeljusni kirurzi. To je idealno za tvoj naum. Uvijek kažem da su seminari prava stvar za upoznavanje ljudi. Ovog su puta šalovi nad njenim crnim puloverom bili zeleni: zeleni kao trava, kao jelka, kao boca, kao maslina, kao otrov. Zgrabila je list salate iz zdjele i grickala ga izgubljena u mislima dok je desnom rukom dirigirala kao da će izmisliti novu filozofsku teoriju. Upravo sam iz ormara vadila bocu octa. To poetsko remek-djelo svakako moraš upotrijebiti u svom novom romanu. Trebat će nam za večeru. Gospođa Maria Holzinger iz Donje Austrije. Pravi biser koji je trenutno sa svojom sestrom bio na Kanarima i vratit će se tek za jedanaest dana. Kada se Carla prije dvije godine uselila ovamo, nije dovela samo Marie i hrpu dizajnerskog namještaja nego i već spomenutu Holzi, dobroćudnu, okruglu ženu bezvremenskog izgleda i s velikom uštirkanom pregačom. Uselila se, dakle, u prostranu sobu do Carlinoga stana u potkrovlju i osim njenog kućanstva preuzela i moje. Kako drugačije kad ste vi prava gospođa doktor? Kod nas se i doktorovu suprugu naziva gospođa doktor, jer se inače uvrijedi. Do sada sam se snalazila s više ili manje pouzdanim domaćicama pa sam sada uživala da me mazi. Strašno mi je nedostajala. Morala sam se zahihotati i odmahnuti glavom. Možeš li narezati ova tri luka? Ja uvijek počnem plakati kao kišna godina. Prodavala je teglice svoje čuvene marmelade od ogrozda, koju je brižljivo ukuhala još prošloga ljeta. Možda bi i ti trebala ukuhati marmeladu od ogrozda. Ili je barem prodavati... Osim toga, ne zanimaju me činovnici. Kamo ću s lukom? Refleksno sam se trznula. Nikako nisam željela telefonirati u blizini Beinih znatiželjnih ušiju. Stvarno je bilo krajnje vrijeme da si nabavim mobitel. Svi su ga moji poznanici imali, ali Peter je uvijek bio protiv... Požurila sam u dnevnu sobu. Molim te, stavi luk u tavu. Ima iznenađenje za nju. Marie je bila u glazbenoj školi. Prije nekoliko je mjeseci na našu žalost počela učiti svirati flautu. Vrijeme kad je vježbala dalo se preživjeti samo uz pomoć čepića za uši ili tutnjanja tehno glazbe u slušalicama. Obećala sam Tonyju da ću prenijeti poruku Mariji. Još smo malo čavrljali. Bio je šarmantan, ljubazan dečko koji mi se sviđao mnogo više od Olivera. Jesi li znala da sam se prije strašno bojala nastupa pred ljudima? Upoznaješ ljude i na pokretnim stubama podzemne željeznice. Bila bih najradije propala u zemlju. Mislila sam da će svi vidjeti kako sam nesigurna. Večeras nas je osmero za stolom: Bea i njen suprug Richie, blizanci i ja, Carla, Marie i Carlin Konrad. Rijedak gost za stolom. Supruga mu je sa svojom majkom bila u Bad Wiesseeu. Zove se 'Walk with Grace and Power'. Bea je svake godine pohađala najrazličitije seminare i radionice te uvijek pokušavala odmah primijeniti stečeno znanje. Slijedila me je noseći tanjure. Nema veze s Grace Kelly, iako je ona odlično vladala tom tehnikom. Radi se o nastupu punom ljupkosti i energije. Molim te, odloži čaše. Tada sam s prosjekom 4,9 bila najbolja u razredu. Čudno što sam se baš toga sjetila. Njenu strogu, jednostavnu, sivu haljinu. Kosa spletena u čvor. Ogrlica od poludragog kamenja oko žilavoga vrata. Velika dlakava bradavica u kutu usana. Stvarno si ponosna na sebe... Lice mi je zasjalo. Ali ne zaboravi hodati ljupko i energično. I to djeluje samo zato što sam zamislila? Odmah ću opet probati. Prije nekog ste se vremena javili na moj oglas. Tražeći pomoć, pogledah prema Bei. Upravo je počela prostirati stol. Sto mislite o tome? Je li to bila dobra ideja? Vjerojatno mu je bio preskup. Ili Vam je to problem? Pa ja sam emancipirana, zar ne? To je bila dužnost kavalira. Ah, da, još nešto. Na koje ćete ime rezervirati stol? Tako da Vas nađem. Osjećala sam se omamljeno. A opet, uopće nije bilo tako teško kako sam se bojala. Uopće nisam čula da kuca. U ruci je već držala oružje, mislim, flautu. O, ne, samo ne još i to. Nije mi se dalo slušati podrugljive komentare mojih dragih prijateljica. Marie je bila u sobi. Dečki su upravo stizali. Svakog su časa mogli stići korektni Konrad i lijepi Richie. Bila sam majstorica u laganju. Zašto su bile tako znatiželjne? Ionako će sve saznati na vrijeme. Još mu se nikad nisam tako razveselila. Navečer prije spavanja ponovno sam se sjetila gospođe Felsbrat. Imala je istu frizuru kao ja sada. To mi dosad uopće nije palo na pamet. Bila je večer, dva dana kasnije. Sjedila sam za laptopom i naručivala neke stručne knjige preko amazon. To mi je štedilo naporan put do centra i mogla sam se baciti na koncept predavanja koje ću održati u Beču. Dečki su bili u kinu. Sve je bilo mirno dok nisam začula zvono na vratima. Odgurnula sam knjige ustranu i nevoljko ustala. Tko god bio, došao je u krivo vrijeme. Uletjela je unutra kipeći od bijesa. Carla je izgledala kao da će joj trebati malo suosjećanja. Još je bila odjevena u uzan poslovni kostim. Aktovka koju je ljutito bacila na Hubertov naslonjač bila je svjedok da dolazi ravno iz ureda. Moram ići kod Tonyja po Marie. Roli, mogu li nakratko popričati s tobom? I o vođenju odjela za izvoz naše tvrtke. Puknut ću ako ne popričam s nekim. Nisam baš voljela da se puši u mojoj dnevnoj sobi, ali Carla je izgledala kao netko kome je cigareta nužno potrebna. A možda ću mirisnim štapićima uspjeti prikriti učinak cigareta. Zahvalno mi se nasmiješila i zapalila cigaretu izvježbanim pokretom. Oba odjela dobro posluju. Drago mi je što ne moram previše surađivati s Rotterom. Ne samo što je umišljen i bahat već je i neiskren, a da ne spominjem da mrzi uspješne žene. Predobro sam se sjećala kako bi navečer nervozna dolazila kući. Dao je naslutiti da bih mogla preuzeti vodstvo novog odjela čim ga ujedinimo. Drugi bi kolega preuzeo prodaju u Europi, a ja bih bila koordinator. Ne bih više tako mnogo putovala i puštala Marie samu, a i plaća bi bila veća. Samo mi je nagovijestio, ali to je bilo prije nego je u tvrtku došao Bubi. Puno mu je ime bilo Franz Moos-burger IV, a Bubi nadimak koji mu je potajno nadjenula Carla. Moosburger Junior bio je u kasnim dvadesetima. Odmah nakon fakulteta i prakse zaposlio se u očevom poduzeću. Misli da je velika faca i pokušava preuzeti vodstvo dok mu je otac u bolnici. I sigurno mu ne da naslutiti da ga smatra premladim, preneiskus-nim i nekompetentnim kao što to sigurno čini Carla. Predobro sam je poznavala. Nikad nije znala prikriti svoju nesklonost prema nekoj osobi. Otkada je stigao Bubi, postali su nerazdvojni. Rotter se već pobjednički smješka. Nadam se da još nije prekasno. Budući da nikad nisam radila u nekom poduzeću, teško sam se-snalazila u pitanjima hijerarhije. Kad ujedinimo odjele, Rotter ne bi imao više posla nego titulu 'voditelj prodaje'. To dobro izgleda na vizitkama! S te mu pozicije ne bi bio problem prijeći u rukovodstvo... No ne želi ništa odlučiti prije nego se sin priključi tvrtki. Razumijem ja to, ali sad je Senior bolestan i bojim se najgorega. Ako Rotter preuzme cjelokupno vodstvo, letim kroz prozor. Opet ću se ubijati od posla, a F. Ne razumijem zašto donose tako nerazboritu odluku. Pokušava se igrati gazde i pritom ispada smiješan onako dječjeg lica rumenih obraščića. Carla zgnječi cigaretu i požuri k vratima. Klupko vune ponovno zalaje. Očito se radilo o pudlici. No svi su znali da nisam luda za psima, za pudlicama još manje, a najmanje za psima u mojoj kući. Marie euforično doskakuta stubama. To je iznenađenje o kojem je govorio Tony. Tko bi to shvatio? Godinama sam se borila s Hubertom zabranjujući da u kuću dovede pseto. Sagnula se i počela gladiti pudlicu. Ova je prestala lajati i bacila se na leđa. Očito joj češkanje nije smetalo. Dovezao me je i odmah otišao. Izgledala je kao da se nalazi između dvije vatre. Znala je moj stav. Tony ga je također znao. Carla se sigurno ne bi bunila zbog psa. I sama je imala irskog setera prije Marijinog rođenja. Ali ovo je bila moja kuća... Je li ti Tony rekao gdje ga je nabavio? Srećom nije tulila kako je to u zadnje vrijeme običavala. Silvie ga je kupila za sebe. Ona preko koje je upoznao Tonyja. Znala je o kome Marie govori. Zato moramo udomiti jadnog Puxija. Zar se stvarno nisam mogla izvući? Carla me još jednom postrance pogledala. Ovaj pogled nije bio pretjerano prijateljski. Sada je možda ljuta na mene jer ne želim ispuniti želju njenoj kćeri?! Kvragu i taj Tony. Puxi se prestrašio, poskočio i ostavio lokvicu na pločicama hodnika. Umukni, Marie, jer će biti svega! Carla je skoro uzela jednu od mojih najboljih krpa za brisanje posuđa ne bi li uklonila lokvicu. Marie je i dalje tulila. Uzela sam kablić iz smočnice i napunila ga vrućom vodom i deterdžentom. Potom sam Carli bez riječi u ruke gurnula spužvu. Marijino tuljenje se malo stišalo. Pogledavala je majku, koja je kamenog izraza lica uklanjala ono što je Puxi ostavio za sobom. Otvorila su se ulazna vrata. Hubert je ušao držeći u ruci svežanj ključeva u znak protesta. Marie je od uzbuđenja zaboravila zaključati vrata. Puxi mu je pritrčao veselo mašući malim, podrezanim repom i bacio se na njega. Bilo je očito da u mom svekru traži saveznika. Uvijek si ga želio, zar ne? Bravo, Huberte, samo tako. Je li moguće da će mi Hubert pomoći? Vidi kako maše repićem. Sagnuo se i počeškao pudlicu po glavi, našto je ova počela oduševljeno cvi-ljeti. Na vratima je stajao Sebastian. No osjećala sam njezino nestrpljenje. Dragi mali Puxi će nas osloboditi zlih provalnika. CoolV Posljednje je riječi uputio Tim, koji je uletio u kuću i veselo podigao pudlicu. Puxi ga je veselo polizao po obrazu. Ovo je bila neka nova Roli. Roli koja postavlja uvjete. Roli koja mi se sviđa. Krenula je u svoj stan u pratnji svoje kćeri i lajave hrpice. Jeli smo u kinu. Još ćemo malo biti u Timovoj sobi, mora još nešto obaviti za školu. Doći ćemo ti zaželjeti laku noć. Ponovno sam sjela za laptop i nastavila raditi na referatu. Nije se bilo lako ponovno koncentrirati. Bila sam dobro raspoložena kad sam se tog utorka probudila rano ujutro. Radovala sam se slobodnom poslije-podnevu. Ovaj put nisam imala nikakvih obveza i mogla sam se posvetiti glačanju rublja. Baš dobro da se Holzi brzo vraća s odmora. Uskočila sam u kućni ogrtač i kao svakog jutra pošla u kuhinju uključiti aparat za kavu te uzeti novine s ulaznih vrata. Na hodniku sam se spotakla o kuštravog apricot psa. Ugledala sam bijeli papir nakoso zalijepljen s unutarnje strane vrata. Jaki bolovi u trbuhu. Javim čim saznam više. Nismo te htjele buditi. Možeš izvesti Puxija na pi-pi? Prije svega, ne želim. Nemam pojma kako se psa izvodi na pi--pi. Ljutito posegnem za novinama u prorezu vrata. Nikad nisam željela imati psa. Evo me kako stojim sama s klupkom vune koje me gleda i veselo maše kratkim repićem. E, pa dan je krasno započeo. Odlučila sam prvo obilno doručkovati i tada krenuti. Puxi će morati čekati u hodniku. Ljutito sam bacila novine na stol, a tada mi pogled padne na datum. Sutra se sastajem s gospodinom Steuerthalom. Uzela sam telefonski imenik i potražila broj. Naravno, nisam imala sreće. U osam sati ujutro u restoranu nije bilo nikoga. Prošla me volja za obilnim doručkom. Brzo sam ispila par gutljaja prevruće kave, pogledom preletjela preko novinskih naslova i nestala u kupaonici. Morala sam se istuširati i odjenuti. Kada smo konačno stigli u park, već sam se bila pomalo ohladila. Puxi je sve vrijeme poslušno tapkao uz mene i samo bi se katkad zaustavljao pronjuškati i obilježiti svako stablo uz koje smo prošli. Nisam ga se pridržavala. Koliko sam već puta prošla ovim parkom. Uvijek su mi ususret dolazili psi bez uzice. Neka Puxi slobodno šeće. On sigurno neće napasti stare gospođe. Nisam se sjetila da se psi međusobno privlače. U ovo je doba dana park bio poluprazan. Nekoliko je džogera odrađivalo svoje krugove, a dah im se maglio u rano proljetno jutro. I sama rado džogiram, ali u hladnim zimskim mjesecima nemam previše volje za to. Ah, kako se veselim ljetu! Ususret su nam došli jedna stara dama i njen jednako star jazavčar. Psi su se kratko pozdravili, ali očito nisu bili zainteresirani jedno za drugo. Uskoro je svaki nastavio svojim putem. No odjednom se sve zbilo u sekundi: niotkuda se stvorio ogroman čupavi pas. Obrušio se ravno na Puxija. Puxi je lajao i vrtio se oko svoje osi kao lud. Čupava zvijer je ispuštala čudne zvukove i bacala se na pudlicu. Čija je to neman? Vidite da Vaša zvijer kolje malog Puxija. Možda uspijem uloviti Puxija za ogrlicu i odvući ga. Vaš monstrum želi ubiti pudlicu, a Vi samo stojite, ništa ne poduzimate i dijelite glupe savjete... Norbert se zaustavio, nakrivio glavu i radosno otapkao za svojim gospodarom. Puxi se otresao te dotrčao veselo mašući repom. Nije mu bilo ništa. Moji su živci bili pri kraju. Čovjek je bio arogantan idiot! Nikad me više nitko neće nagovoriti da preuzmem odgovornost za ovog psa! Sutra navečer smo popunjeni do zadnjeg mjesta, i to već danima. Nisam imala telefonski broj gospodina Steuerthala i nisam mu mogla javiti. Pitat će za stol rezerviran na ime Steuerthal i nitko neće znati ništa o toj rezervaciji. Odlična organizacija, Rosalind Steinberg, pravi si talent! Cijeli sam dan bila uzbuđena. U ordinaciji sam se s velikom mukom i snagom volje koncentrirala na pacijente. Uopće ne poznajem gospodina Steuerthala. Kako da onda znam kakav će stil odijevanja biti prikladan? Sljedeće sam se večeri podzemnom željeznicom odvezla do ugovorenog lokala. Brzo sam uvidjela da to nije bila dobra ideja. Metro je bio pretrpan. Stajala sam držeći se za rukohvat i osjećala kako se moja crna lanena haljina sve više gužva. Nepodnošljivo sam se znojila u svom ogrtaču od pliša. Pokušala sam se okrenuti prema ženi trudeći se da ne zabodem lakat u rebra mladića koji je stajao do mene. Krenula sam u ulicu Siegmund, na kojoj bi stanici bilo najbolje da izađem? Prednost punašnih je što im koža ostaje zategnuta, proleti mi kroz glavu. Žena je sigurno bila mojih godina, ali nije imala ni jednu jedinu boru. Čak ni na čelu. Slično kao i Bea. Bila mi je poznata iako trenutno, ni uz najbolju volju, nisam znala otkuda. Ja sam Margarite Meiner. Izađite na sljedećoj stanici. I ja ondje izlazim, jer također idem u ulicu Siegmund. Ne znam, doduše, što, ali ću Vam za svaki slučaj dati svoju vizitku. Zahvalila sam joj, spremila vizitku i odlučno krenula svojim putem. Naravno, grad je divan. Živite li dugo ovdje? Brbljanje mi je pomoglo da gotovo potpuno zaboravim na uzbuđenje zbog sastanka s gospodinom Steuerthalom. Kad sam ušla obavio me ugodno topao zrak. Jedan je muškarac stajao blizu garderobe i čekao. Bio je vitak, srednjeg rasta, odijelo skupo. Markantnu je bradu glatko izbrijao, a sijedi zalisci odavali su dojam uglađenosti. Njegov je osmijeh bio izuzetno atraktivan. Ni u najsmjelijim snovima nisam tako zamišljala gospodina Steuerthala. Tako prokleto dobrog izgleda. Pogledao je prema vratima i lice mu je zasjalo. O, Bože, mislila sam da ću ostati bez zraka. Bilo je tako nestvarno. Moj princ iz snova stajao je ovdje i raširio ruke. Bila sam previše iznenađena da bih mu uzvratila. Voljela bih da imam hrabrosti pasti mu u zagrljaj! Ostala sam stajati na vratima kao skamenjena dok mi je prilazio raširenih ruku. A tada ovije ruke oko Margarite Meiner. Pozdravila me mahnuvši i smiješeći se dopustila da je moj princ iz snova odvede do rezerviranog stola. Takvi muškarci iz snova uvijek na vrijeme rezerviraju stolove, i to one najbolje. A ne kao ja. Zašto sam to, dovraga, uopće preuzela na sebe? Zašto to nije učinio gospodin Steuerthal? Gdje je on uopće? Zašto stojim ovdje, a nitko me ne dolazi primiti u naručje? Pozdravio me je bračni par, moji pacijenti, koji je sjedio za prvim stolom. Posramljeno sam odzdravila i bila bih najradije propala u zemlju. Sigurno su vidjeli ovu scenu i pitali se zašto još uvijek stojim. Bila sam jadna, nevoljena, usamljena... Vrata su se naglo otvorila i nemilosrdno me udarila u leđa. Stigao je gospodin Steuerthal. Tebe tražim, jel' da? Mogu odmah prijeći na 'ti'? Čekaš me već dugo? Mogla si slobodno sjesti, našao bih te. Nadam se da imaju dobru pizzu. Kao drugo, gospodin Steuerthal nije bio ogorčeni razvedeni. Kao treće, bio je barem deset godina mlađi od mene. I kao četvrto, njegov je kaput bio zamrljan. Zanemarimo činjenicu da su mi takvi kaputi odvratni i bez mrlja. Na koncu smo dospjeli u neki oronuli kineski restoran na sljedećem uglu. Nisam se trudila pronaći pristojniji restoran. Kako sam samo došla na idiotsku ideju da se javim na novinski oglas? Komadići mesa su jedan za drugim padali na ionako ne pretjerano čist stolnjak. Konačno mu je dojadilo te je, dohvativši porculansku žlicu za rižu, nastavio trpati hranu u sebe. Jedva sam nešto progovorila. On je pak govorio mnogo. Mamić mu je bila majka. Tatić je već bio umro Tko bi mu zamjerio? Christianu, nevjernu ženu, prije dvije godine su on i mamić izbacili iz zajedničke kuće. Ne, još se nisu zakonski razveli. On ne voli birokraciju, iako i sam radi na tom području. Činovnik u prometnom uredu. Promet mu je strast.
Facebook dopisivanje:U Proslosti i Sadasnjosti
Kao biljeg kulture osobito isticu seksualni moral, a sto se toga tice, mnogi bi zaostali narodi svojim obicajima pobudili kulturne na zavist. U Istri vodio je mletadku vojsku Filip Arcelli; njemu i njegovim pod vojvoda ma predadoSe se redom istarski gradovi: Labio 3. Tamo, gdje su na okupu, Łine obdinu universitas Valachorum , te imadu svoje knezove, vojvode, pade i sudce. Tako ti je to bilo, moj sokole! Sada je možda ljuta na mene jer ne želim ispuniti želju njenoj kćeri?! Pa to i jest njemačko govorno područje, takoreći. Osjećala sam se omamljeno. Bargiglio bio je samo u itelj jezika: - Gospo o, ružan me san mu io prošle no i: prisnilo mi se da su Turci zarobili kneza Frana Frankopana.
[Odnosi u braku|Šta znače poklopljene kazaljke na satu|Cure iz osijeka za dopisivanje]
Post je objavljen 18.12.2018. u 21:31 sati.