Pregled posta

KOMUNIKACIJA SA DUHOM

slika: digital art


Radim ja tako sa viskom i slušam upute koje mi povremeno dolaze, sve to traje odprilike oko šest mjeseci. Iscjeljujem svoje mentalno tijelo učeći pozitivne misli, shvaćam ubrzo da moje emocije postaju smirene i da se mijenja njihova karakterna osobina od nesreće prema sreći, a moje fizičko tijelo traži aktivnosti u vidu kretanja ili vježbi. Mijenjam povremeno način prehrane, u tom dijelu slušam svoje snove. O kakvoj hrani bih sanjala, uvrstila bih je u svakodnevnu prehranu. U tom vremenu dogodio mi se „klik“ u svijesti i ja sam svoju svijest proširila. Prvi put shvaćam, da postoji više razina svijesti i da ih ja postajem sve više svjesna, postajem svjesna njihove povezanosti i na koji način se one nadopunjavaju. U međuvremenu sve češće mi se događa, da se otvaram komunikaciji sa svojim Duhom, a slijedi priča o tom iskustvu.

Obzirom da mi je radiestezija pomalo počela biti dosadna, počela sam čitati knjige po Učenju Vatre. U tom učenju su dominantni Kvaliteti ljudskog Duha. Svijest mi je često bila na mojim Kvalitetima koji su kod mene bili dominantni. Merkur i Jezero, učila sam napamet njihove pozitivne osobine. Prijateljstvo, snalažljivost, nježnost, intuicija, duhovnost, mir, tolerancija, upornost...Kako mi se misao često zadržavala na riječi duh i duhovni zakoni, tako sam osvijestila, da se događa i međusobna misaona komunikacija, a u toj komunikaciji Duh mi se javlja i priča mi o sebi.

Duh je katalizator između Neba i Zemlje, životinja i ljudi i upućuje me, da napravim rebalans. Što je katalizator, ja to ne znam, nemam u svojoj svijesti znanje o katalizatoru. Pitala sam kolegu na poslu čemu služi katalizator u automobilu? Što je rebalans, ni to nisam znala, a znala sam samo da se u firmi govorilo o nekom godišnjem rebalansu, ali kako se to radi nisam znala niti sam imala koga pitati.

Podijelila sam sa Duhom svoje neznanje o njemu i njegovim djelatnostima glede mog života. Duh mi otkriva svoje djelovanje: On, Duh, radi rebalans, a ja to trebam zatražiti od njega. Imam slobodnu volju odlučivanja o svom životu. On neće ništa raditi, ako ga ja ne pitam. To je moj život, a on je samo svjedok kako ga ja živim.

„Ako je tako trebao si mi odmah reći, a ne da od mene praviš budalu.“, uvrijeđeno odgovaram Duhu, dajući mu dozvolu da napravi potrebni rebalans. Nastavlja Duh svoju priču, da kroz njega protječe i dobro i zlo i da ne valja, ako je previše zla kao kod mene sada kad sam nepotrebno ljuta. Nije dobro niti, ako je previše dobra kao što je kod njega kad moje ponašanje tolerira. On će se kroz moju tjelesnu prirodu pobrinuti za rebalans. Ujedinit će ljudsku, životinjsku, biljnu sferu, kroz mineralnu, polubožansku i božansku ravnotežu.

Upućuje me, da istine treba biti 60%, poluistine 30% a neistine 10% u svakoj ovoj sferi i tako sve redom. Što je pod tim svim redom podrazumijevao, nemam pojma. Moja uvrijeđenost njegovim ponašanjem prema mom neznanju bila je velika. Imala sam osjećaj, da ću biti programirana poput kompjutera. Prvi put u svom životu postajem uistinu svjesna svoje dvojne (višestruke) osobnosti. Moje tijelo je u sljedeća 24h iznutra bilo programirano ili pripremano za nešto... doslovno spoznajem, da se u meni vrše neke operacije, pojačava mi se rad srca te osposobljavaju nekakvi energetski centri: dvanaest energetskih centara.

Radi se na čelu, ušima, zubima, nosu, sinusima, vratu, solarni pleksus, želudac. Imam osjećaj, da mi je želudac bolestan i da se na njemu vrši operacija. Na jajnicima rad je intenzivan. Radi se na unutarnjim venama ispod koljena i pročišćava mi se krvni sustav. Sve se to događa kao da me iscjeljuju neki nevidljivi iscjeliteli, a ja pri tom normalno radim svoj posao, ali sam svega što se događa u meni potpuno svjasna, na meni nepoznat način popravljam samu sebe. Navečer imam osjećaj, da u meni raste nekakav plod duha, ništa ne razumijem, ništa me ne boli, ali imam spoznaju što se u meni događa.

Od mene se misaono traži, da od tog trenutka imam ispravne misli, pazim što govorim i kako što da radim. Usporedo se traži od mene, da misaono potičem neutraliziranje i da djelujem molitvom protiv ovisnosti od pušenja, da izbjegavam zadimljene prostore, pijenje alkohola, ja ne smijem trovati svoju svijest, konzumacija droga, izbjegavati uzimanje farmaceutskih pripravaka, negativno djelovanje ljudi kroz preljub - ne koristiti erotski odnos. Upućuje me se kako je sve to potrebno, da primijenim na sebi radi otvaranja ljudskih srca prema ispravnosti i dobroti. Najblaže rečeno, vrlo sam iznenađena ali držim se koliko mogu upustava koja sam dobila.

Pitam se, je li moguće da se kroz jednog čovjeka može vršiti usklađenje i drugih ljudi? Tek što sam to pomislila, pokrenula sam lavinu međusobnog povezivanja sa drugim ljudima. Vizualno sam vidjela križ i ispresijecane ravne linije u njegovom centru, kao da sam dobila krila, a sljedeća slika govori o tome:

Vraćam se na svoje pisane snove, da u njima potražim odgovor. U snovima pronalazim poveznicu između energetskih sustava meni poznatih i nepoznatih ljudi. Radi se o ljudskim bioenergetskim potencijalima, ovi potencijali se prožimaju i ne podržavaju ili podržavaju jedan drugog. Nisam znala ništa o bioenergiji i samim tim ne znam kako ovo shvatiti.

Razmišljam o poznatim i nepoznatim ljudima koje sam vidjela u snovima. Umorna sam od svih tih neobjašnjivih događanja, idem leći da se odmorim. Četrnaest je sati tog toplog ljetnog popodneva 15. kolovoz 1999., ležim ja tako, češkam se po bradi i mislim kako je danas Velika Gospa, jedan od najvećih kršćanskih katoličkih blagdana. Mislim, bilo bi dobro otići i pomoliti se ovoj svetici, kad odjednom pred mojim zatvorenim očima zabljesnu najljepše plavo svjetlo koje sam ikad vidjela. Najprije osvijetli jednu pa drugu polovinu mog mozga, a onda se spusti niz moju kičmenu moždinu. Zračenje je trajalo dvadesetak minuta, a ja sam iznutra sebe pratila kretanje tog svjetla po mojim moždanim vijugama i leđnoj moždini. Ne znam vam objasniti kako sam se osjećala! Kao da je vrijeme stalo i ništa više nije važno, čak ni to svjetlo koje me osvjetljava, ali ono što mene iznenađuje je međusobna komunikacija između moje svijesti i svjetla, kao da ja u fizičkom svijetu ni ne postojim, oni komuniciraju bez mene, a ja sam samo promatrač.

Dok u čudu promatram kako se briše crna tama između mojih moždanih vijuga, Svjetlo me umiruje i upućuje, da se samo opustim i prepustim toj ljepoti. Poslije tog čina, osjećam se čudesno smireno, ležim još neko vrijeme pokušavajući shvatiti neshvatljivo, a onda ustajem iz kreveta. Moji osjeti su opet postojani, osjećam se sada bolje, nego ikad prije. Tog dana u 17:00h osvještavam kako mi se promijenio nivo intelekta. Nikad prije nisam razmišljala o svom intelektu niti sam razmišljala o intelektima drugih ljudi. Znala sam ponekad nekome reći, kao potvrdu svog zapažanja: „...ti nisi pametan ili ti si veoma pametan...“. Sada osvještavam koliko sam ja pametna i koliko su pametni ljudi uokolo mene. Misao mi je koncentrirana samo na intelekt, bez da je to moje htijenje, jednostavno kao da intelekt nadzire samog sebe.

Razmišljajući o Bogorodici, pitam se tko je proveo ovo zračenje kod mene i stiže odgovor: Lapis Lazulia. Nikad za ovog života nisam čula ovo ime. Nazovem i pitam kiropraktičara što on zna o tome. Čuo je nešto o tome, kaže on, a ima negdje i nekakvu molitvu. Mislila sam da je lapis lazuli neki svetac. Ispostavilo se da je kristal.

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php



ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Post je objavljen 18.12.2018. u 09:56 sati.