Marketing
Seks homoseksualaca - Brzog datiranja
Kategorija - mladi homoseksualci
Click here: Seks homoseksualaca
U srpskom jeziku, termin se koristi da označi homoseksualne , dok se termin koristi za homoseksualne. Simon LeVay je unatoč tome istaknuo: ''iako je homoseksualno ponašanje jako često u životinjskom svijetu, čini se da individualnim životinjama nije srodna dugoročna predispozicija za uključivanje u takvo ponašanje uz potpuno isključivanje heteroseksualnih aktivnosti. Ignoring the evidence dictating the practice: sexual orientation, suicidality and the dichotomy of the mental health nurse. To se ne dešava.
Apr 7 92942 Hits Al zato sve vole pomirdbenu karacinu. Crkva je protiv Crkva je slobodna da i dalje bude protiv i da svojim sledbenicima daje preporuke o tome kako će da žive. Želeo je da uporedi seksualni život onih koji su rasli u religioznim porodicama sa životom onih koji potiču iz sekularnih porodica. Imam druga homoseksualca koji ne želi paradu legalizaciju brakova, da bude otvoreno gej itd.
Napaljeni gayevi u besplatnom gay pornu - To se pogotovo odnosilo na američke redatelje koji su često bili ograničeni lažnim moralnim barijerama postavljenima od… U kategoriji , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , Kristina Ercegović jedna je od žena s kojima nema praznog hoda.
Zastava duginih boja - široko prihvaćeni simbol LGBT zajednice i LGBT aktivista Homoseksualnost od AĽĚÂ što znači ''isto'', i sexus što znači ''spol'' je i privlačnost ili seksualno ponašanje među pripadnicima istog. Kao , homoseksualnost se odnosi na ''trajni uzorak ili određenje iskustva seksualne, osjećajne ili romantične privlačnosti'' primarno ili isključivo prema osobama istoga spola. Danas mnogi seksolozi smatraju Kinseyjevu skalu relevantnom, ali ističu kako je ona vrlo često nedovoljno opsežna da bi se jasno odredio seksualni identitet na koji utječu brojni faktori. Navode kako je seksualna orijentacija samo jedan od njih, a uz nju su ostala 2 glavna faktora biološki spol i rodni identitet. Što se tiče znanstvene suglasnosti, ne postoji konsenzus među znanstvenicima o pitanju zašto osoba razvija određenu seksualnu orijentaciju, no stručnjaci favoriziraju teorije bazirane na biologiji koje ukazuju na i faktore, rano okruženje u ili kombinaciju istih. Nema pouzdanih znanstvenih dokaza koji bi upućivali da odgoj roditelja ili iskustva u ranom djetinjstvu igraju ulogu u definiranju seksualne orijentacije, a kada se radi o istospolnom seksualnom ponašanju, zajednički ili srodni okoliš ne igraju nikakvu ulogu kod muškaraca i malu ulogu kod žena. S druge strane, i koji su pobornici tzv. Dok neki smatraju homoseksualnu aktivnost neprirodnom , značajan broj istraživanja ukazuje da je homoseksualnost primjer normalne i prirodne varijacije u ljudskoj seksualnosti i sama po sebi ne predstavlja i nije izvor negativnih psiholoških efekata. Većina se ljudi istospolne seksualnosti izjašnjava da su vrlo malo ili nimalo bili ili jesu u mogućnosti odabrati svoju seksualnu orijentaciju. Velik broj pripadnika znanstvene zajednice tvrdi kako nema dovoljno dokaza koji bi opravdali upotrebu intervencija sa svrhom promjene seksualne orijentacije. Najpoznatiji izrazi za homoseksualne ljude su kod žena i kod muškaraca iako se gay općenito koristi i za muškarce i za žene. Kada se radi o brojnosti i učestalosti, postoje različita gledišta o kriterijima utvrđivanja broja ljudi koji se deklariraju kao gay ili lezbijka tj. Broj osoba koji se javno deklariraju kao homoseksualne ovisi o prihvaćenosti i riziku od u društvu. Sigurno da broj osoba, koje se javno izjašnjavaju kao homoseksualne, ovisi o pravnom sustavu, odnosno jesu li homoseksualni odnosi kažnjivi zakonom ; uz to postoje osobe koje ne žele svoju egzistenciju obilježavati deklariranjem, bilo iz osobnih razloga ili pak zbog toga što u nju nisu posve sigurne. Politički uvjeti su tek u najnovije vrijeme, i to samo u nekim zemljama, takvi da je postalo moguće formirati statističke obrasce koji su omogućili upisivanje homoseksualnih sklonosti kao identitetskih određenja. Osim kod anatomski modernog čovjeka lat. Homo sapiens sapiens homoseksualno je ponašanje također zabilježeno i promatrano kod. Brojne su zemlje donijele zakonske odredbe s ciljem zaštite gay manjina od maltretiranja engl. Prvo je pojavljivanje te riječi u tiskanom obliku zabilježeno u njemačkom iz 1869. U njemu se bunio protiv pruskog anti-sodomskog zakona. Homosexualität i heteroseksualnost njem. Heterosexualität u svojoj knjizi. Njegova je knjiga bila toliko popularna i kod laika i kod liječnika da su izrazi ''heteroseksualnost'' i ''homoseksualnost'' postali najšire prihvaćeni izrazi za varijacije. Danas se za seksualne manjine koristi skraćenica koja je složena od sljedećih riječi: , , , i. Postoji mnogo različitih termina koje se odnose osobe. Neke od njih su prvenstveno namijenjene da bi uvrijedile ili diskriminirale, no ponekad LGBTIQ osobe koriste iste termine za samoidentifikaciju. Seksualnost i identitet Kinseyjeva skala Kinseyjeva skala također zvana eng. Heterosexual-Homosexual Rating Scale pokušava opisati seksualnu povijest osobe ili epizode seksualne aktivnosti u određenom vremenu. Skala počinje s 0 što se odnosi na isključivo heteroseksualno ponašanje i završava sa 6 što označava isključivo homoseksualno ponašanje. Kinsey je u svojim djelima tzv. Kinseyjevim izvještajima koristio i oznaku ''X'' za. Orijentacija i ponašanje Američko psihološko društvo i Američko psihijatrijsko društvo eng. American Psychological Association i American Psychiatric Association komentiraju seksualnu orijentaciju na sljedeći način: ''Seksualna orijentacija se često definira kao karakteristika individue kao što je to i biološki , rodni identitet ili dob. Ta je perspektiva nepotpuna jer seksualna orijentacija nužno uključuje veze s drugim individuama. Seksualni čini i romantička privlačnost su kategorizirani kao homoseksualni ili heteroseksualni s obzirom na biološki spol individua međusobno uključenih u njih. Doista, individue izražavaju svoju homoseksualnost, heteroseksualnost ili biseksualnost interakcijom ili željom za interakcijom s drugim osobama. Te interakcije uključuju i jednostavne radnje kao što su držanje za ruke ili ljubljenje. Shodno tome, seksualna je orijentacija povezana i s osobnim vezama koje ljudska bića ostvaruju s drugim ljudima kako bi zadovoljili svoje potrebe za ljubavlju, povezivanjem i intimnošću. U kontekstu seksualnog ponašanja te veze obuhvaćaju neseksualne fizičke aktivnosti, zajedničke ciljeve i vrijednosti, međusobnu podršku i predanost. Neki stručnjaci tumače da je seksualna orijentacija urođena, a seksualno ponašanje promjenjivo. Do homoseksualnog ponašanja kod heteroseksualnih osoba može doći u fazi istraživanja svoje seksualnosti , u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola bez suprotnog npr. Izlaženje iz ormara , bivša premijerka a, bila je prva otvoreno gay političarka na čelu neke vlade u moderno doba. Izlaženje iz ormara eng. Općenito, izlaženje iz ormara opisuje se kroz 3 faze. Prva je faza da pojedinac upozna samog sebe i svoju seksualnost, a ta spoznaja proizlazi iz svjesne otvorenosti prema istospolnim vezama. To se često opisuje kao unutarnje razotkrivanje, a druga se faza odnosi na odluku pojedinca da svoju seksualnost obznani drugima npr. Treća se faza odnosi na življenje otvoreno kao osoba. To se obično događa u srednjoškolskom ili fakultetskom razdoblju, a čest je slučaj da osoba razotkrije svoju seksualnost određenim pripadnicima društva, ali ne i vlastitoj obitelji - najčešće iz straha od neprihvaćanja. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Journal of Sex Research razvoj lezbijskog, gay ili biseksualnog LGB identiteta složen je i vrlo često težak proces. Za razliku od drugih manjinskih grupa, kao što su etničke i rasne manjine, većina LGB osoba nije odgojeno u zajednici koja bi se sastojala od osoba od kakvih su učili o vlastitom identitetu i koje bi poticale te podržavale taj identitet. U većini slučajeva LGB osobe su odrasle u društvenom okruženju koje je ili ignorantno ili otvoreno neprijateljsko prema homoseksualnosti. Istaknuti političari, zvijezde, vojne osobe i članovi su razotkriveni u javnosti - tuđom zlobom ili pak motivirani vlastitim političkim i moralnim stavovima. Mnogi se protive takvoj praksi kada se radi o javnim osobama dok neki potiču razotkrivanje javnih osoba koje koriste svoje pozicije i utjecaj kako bi naštetili drugim gay osobama. Rodni identitet Početkom dvadesetog stoljeća oni koji su pisali o homoseksualnoj orijentaciji obično su smatrali da je ona intrinzično povezana sa spolom osobe npr. No, to je viđenje seksualne orijentacije kao seksualne inverzije dovedeno u pitanje pa u drugoj polovici dvadesetog stoljeća dolazi do značajnog porasta broja zagovaratelja rodnog identiteta kao fenomena koji je odvojen od seksualne orijentacije. Vrlo je česta zabuna i stereotip da se sve osobe koje traže medicinske zahvate kako bi stekle tjelesne osobine željenog spola, osjećaju seksualnu privlačnost prema pripadnicima onog spola kojega same žele napustiti. Heteroseksualna, homoseksualna ili biseksualna osoba može biti muževna, ženstvena feminizirana ili a, a mnogi članovi i podržavatelji lezbijskih i gay zajednica sada karakteriziranje ''rodno-potvrdan heteroseksualac'' ili ''rodno-nepotvrdan homoseksualac'' vide kao negativan stereotip. Prema nekim podacima u oko pola slučajeva transrodne osobe imaju jasno izraženu seksualnu sklonost prema osobama baš onog spola čijim pripadnicima žele postati: mnogi muškarci koji nastoje preći u ženski rod, žele nakon toga nastaviti održavati seksualne odnose sa ženama te se deklarirati kao lezbijke. Unatoč tome, istraživanja J. Michaela Baileya i K. Zuckera su pokazala kako većina gay muškaraca i lezbijka priznaje kako su tijekom djetinjstva bili rodno-nepotvrdni što bi značilo da gay muškarci smatraju kako su u djetinjstvu bili feminizirani. Homoseksualnost u mladih Stručne smjernice Američkog psihološkog društva upućuju da mladi mogu oklijevati u odabiru jednog od seksualnog identiteta s obzirom na seksualnu orijentaciju te da on može biti tijekom. U terapeutskom pomaganju se uzima u obzir da su mladi s LGBT sklonostima često izloženi zlostavljanju u školi. Ohrabruje se tarapeute da surađuju s roditeljima i školskim vlastima. Tako se prema podacima američke nacionalne longitudinalne studije zdravlja adolescenata i odraslih Add Health studija koja već više od 20 godina prati oko 20 tisuća osoba koje su bile u adolescenciji 1994. Autori su ponudili 3 moguća obrazloženja: 1. Iznose kako se vjerojatno radi o posljednja 2 obrazloženja. Takva su iskustva uobičajenija kod adolescenata ženskog spola, ali se događaju također i kod onih muškog spola. Prema podacima iz studije Lise L. Diamond promijenilo je oznaku svojeg seksualnog identificiranja tj. Mocka i Richarda P. Muški homoseksualci su ostali stabilniji u svojoj orijentaciji - promjena se evidentirala kod 9,52% osoba koje su na početku desetogodišnjeg razdoblja iskazale homoseksualnu orijentaciju dok je kod biseksualaca zabilježena promjena u 47% slučajeva. Pojedinci mogu postati svjesni u različitim trenucima svojih života da su heteroseksualci, gay, lezbijke ili biseksualci. Kod drugih, seksualna orijentacija može biti fluidna i mijenjati se tijekom vremena. Postoji široki spektar seksualnih orijentacija. Jedan način da se gleda na seksualnu orijentaciju je fluidni kontinuum koji ide od isključivo istorodne privlačnosti do isključivo privlačnosti suprotnim rodom s mnogim točkama između njih. Važno je opaziti da se neće svatko s istom samodeklariranom seksualnom orijentacijom uklopiti na točno jednako mjesto na kontinuumu. Na primjer, jedna biseksualna osoba se može naći točno na sredini kontinuuma, ali druga biseksualna osoba se može naći dalje od sredine i bliže jednom ili drugom kraju kontinuuma. Većinom se opaža promjena iz isključivo istospolne u biseksualnu orijentaciju. Muške heteroseksualne osobe su se uzbudile gledajući samo one erotske filmove sa ženama, a gay muškarci samo gledajući filmove s drugim muškarcima. Autori su zaključili da je ženska seksualna želja manje strogo diktirana prema određenom spolu nego što je to slučaj kod muškaraca, te da je ženska seksualna želja otvorenija promjenama tijekom vremena. Ellen Schecter piše 2009. Seksualnost može biti fluidna, varirati tijekom vremena i kroz različite situacije. Čini se da je seksualna orijentacija sačinjena od mnogo varijabli - ne samo od seksualnog ponašanja. To jednostavno znači da, dok većina ljudi ima stabilnu seksualnu orijentaciju kongruentnu sa svojim seksualnim ponašanjem i privlačnostima, mnogi nemaju. Ljudi homoseksualne orijentacije mogu izraziti svoju seksualnost na brojne načine i pokazati je ili ne u svojem ponašanju. Mnogi imaju seksualne veze predominantno s ljudima njihovog rodnog identiteta, iako neki stupaju u vezu s onima suprotnog roda, biseksualne veze ili žive u celibatu. Istraživanje pokazuje da mnoge lezbijke i gay muškarci žele te uspijevaju u postizanju posvećene i trajne veze. Ankete također pokazuju da između 40% i 60% gay muškaraca te između 45% i 80% lezbijka su trenutačno uključeni u romantičnu vezu. Osim toga, pokazuju da su partneri u između 18% i 28% gay parova te između 8% i 21% lezbijskih parova u -u živjeli zajedno 10 ili više godina. Hodges zabrane istospolnih brakova neustavnim čime je gay parovima omogućio pravo na legalno sklapanje braka na teritoriju svih 50 saveznih država SAD-a. Presuda je donijeta preglasavanajem, pri čemu je 4 od ukupno 9 sudaca glasovalo protiv, uključujući i samog predsjednika Vrhovnog suda, konzervativca Johna Robertsa koji je u svojem mišljenju istaknuo kako zagovornici istospolnih brakova imaju pravo odluku suda slaviti kao novi način iskazivanja privrženosti partneru, ali da Ustav nije imao ništa s tim jer se njegove odredbe iz 19. Davanje statusa braka vezama osoba istog spola u nadležnosti je zakonodavaca država - članica Europske konvencije o ljudskim pravima. Istraživanja su pokazala kako su istospolni i heteroseksualni parovi ekvivalentni kada se radi o mjerenju zadovoljstva i predanosti u vezama, da su dob i rod relevantniji indikatori zadovoljstva od seksualne orijentacije i da ljudi, koji su heteroseksualni, i oni, koji su homoseksualni, dijele usporediva očekivanja i ideale o ljubavnim vezama. Popis stanovništva u Hrvatskoj proveden 2011. Dio medija je vijest prenio koristeći termin gay brak kao izraz negodovanja tome što je 1. Od stupanja zakona na snagu do kolovoza 2015 u Hrvatskoj je sklopljeno 85 životnih partnerstava. Roditeljstvo Gay par s djetetom. Znanstvena istraživanja uglavnom skladno ukazuju da su homoseksualni roditelji jednako sposobni kao i heteroseksualni, te da su njihova djeca jednako psihološki zdrava i prilagođena kao i djeca koju su odgajali heteroseksualni roditelji. Prema nekim pregledima znanstvene literature nema dokaza za suprotno te je i Američko psihijatrijsko društvo 2004. Postoji i manji broj istraživanja koja ukazuju na manju kvalitetu života djece u istospolnim zajednicama. Marks, kritiziran za anti-gay aktivizam , 2012. Marks je, inače, 2010. Međutim, obrana Prijedloga 8 odlučila je odbaciti njegovo svjedočenje u konačnom suđenju uz obrazloženje da Marks nije ni pročitao u cijelosti istraživanja koja je koristio kao argument za tvrdnju kako djeca najbolje prolaze s biološkim roditeljima dok su ta istraživanja uključivala i posvojitelje, te da je priznao kako nije uzimao u obzir nijedno istraživanje o gay roditeljima, kao i to da njegovi stavovi o istospolnim obiteljima potječu iz razdoblja prije nego što se bavio istraživanjima. Valja opaziti da su odvjetnici Države Kalifornije, s kojima je Loren Marks trebao surađivati, djelovali u ime guvernera Kalifornije , koji je za vrijeme suđenja izjavljivao da da bi bio sretan da federalni sud presudi protiv Države Kalifornije i proglasi neustavnost Prijedloga 8. Naposljetku su odvjetnici Države pred okružni federalni sud izveli samo dva stručna svjedoka, nasuprot 15 stručnih svjedoka koje su pred sud izveli zastupnici protivne strane; neki pravni stručnjaci su postupanje zastupnika Države Kalifornije ocijenili krajnje neadekvatnim. Okružni federalni sud je u konačnosti Prijedlog 8 proglasio neustavnim, a guverner je odlučio da neće uložiti žalbu protiv presude. Marksu se pridružuje sociolog Mark Ragnerus, koji ukazuje da praktički sve studije istospolnog roditeljstva koriste podatke prikupljene u samo jednoj Nacionalnoj američkoj longitudinalnoj studiji lezbijskih obitelji engl. NLLFS koja se provodi od 1980. Pri tome se stanje 78 obuhvaćene djece ne uspoređuje s djecom iz obitelji višeg socijalnog sloja, nego s prosjekom opće populacije. Iste godine Mark Regnerus objavljuje kontroverznu studiju koju su financirale dvije konzervativne udruge, Witherspoon Institute i Bradley Foundation, koja je obuhvatila 3000 odraslih osoba - među kojima i one odgajane od roditelja sa istospolnim sklonostima. Iznosi podatke prema kojima se kod odraslih koji imaju majku lezbijku bilježi 28% trenutačno nezaposlenih 8% kod onih odraslih u cjelovitim heteroseksualnim obiteljima, 13% kod onih odraslih uz heteroseksualnog samohranog roditelja , 20% prijavljuje da su barem jednom imali spolno prenosivu bolest 8% kod onih iz cjelovitih heteroseksualnih obitelji, 14% kod onih odraslih uz heteroseksualnog samohranog roditelja , 23% prijavljuje da su ih tijekom djetinjstva seksualno dodirivale odrasle osobe 2% kod onih iz cjelovitih heteroseksualnih obitelji, 10% kod osoba odraslih uz heteroseksualnog samohranog roditelja , 31% prijavljuje da su barem jednom u životu bili prisiljeni na seksualni odnos 8% kod onih iz cjelovitih heteroseksualnih obitelji, 15% kod onih odraslih uz heteroseksualnog samohranog roditelja , 38% trenutačno prima socijalnu pomoć 10% kod djece iz cjelovitih heteroseksualnih obitelji, 30% kod onih odraslih uz heteroseksualnog samohranog roditelja , te veći broj drugih statistički relevantnih razlika koje idu na štetu djece odgojene od roditelja sa istospolnim sklonostima. Međutim, drugi sociolozi i psiholozi navode da vjerodostojnost istraživanja ruši mnoštvo metodoloških grešaka. Simon Cheng sa Sveučilišta u Connecticutu i Brian Powell sa Sveučilišta u Indiani navode u svome istraživanju objavljenom u časopisu Social Science Research da je Regnerus pogrešno klasificirao mnoštvo djece kao odgojene u istospolnim domovima. Preispitivanjem podataka iz Regnerusovog istraživanja dolaze do zaključka da su razlike između djece odgojene u heteroseksualnim i homoseksualnim obiteljima minimalne. Marks je u svojem radu citirao Regnerusa i prije nego što je njegov rad bio objavljen u znanstvenoj zajednici je uobičajeno da znanstvenici koji međusobno surađuju na istraživanjima razmjenjuju svoje radove u pripremi - tzv. Urednik časopisa, James Wright je priznao kako je Regnerusovo istraživanje objavljeno brže nego što je to uobičajeno, a istraživanje je primljeno na recenziju i prije nego što su svi dokumenti s podacima bili prikupljeni. Regnerusovo istraživanje je naišlo na brojne kritike - veliki broj ispitanika, koji su se izjasnili da imaju gay roditelje, dolazio je iz propalog braka gay roditelja s osobom suprotnog spola, što odmah povećava vjerojatnost socijalnih i psihičkih problema. To što istraživanje ne uspoređuje klasičnu netaknutu heteroseksualnu obitelj s 2 roditelja samo s netaknutim sličnim obiteljima isto tako 2 gay roditelja navodi se kao najveća mana Regnerusovog istraživanja - on je i sam priznao da nisu u procjeni imali onoliko netaknutih stabilnih gay obitelji koliko su se nadali jer naprosto nisu naišli na dovoljan broj ispitanika iz stabilnih gay obitelji a to stoga što studija otkriva da su gay obitelji u prosjeku nestabilne, podcrtava Regnerus , te da njegovo istraživanje ne govori izričito kako je seksualna orijentacija po sebi krivac za lošije socijalne prilike nekih ispitanika. Znanstvenici priznaju da je Regnerus prikupio vrijedne podatke, ali ocjenjuju da njegovo istraživanje jednostavno ne mijenja trenutačno stanje kako nema dokaza da će djeca iz stabilnih gay obitelji biti lošija od djece iz stabilnih heteroseksualnih obitelji. Regnerusova studija je odmah izazvala znatne rasprave unutar znanstvene zajednice - ispočetka više političkog, nego uže znanstvenog tipa. Znanstvenici raznih struka okupljeni oko nesekularnog Baylor University Institute for Studies of Religion odmah odgovaraju izjavom potpore Regnerusu koji je sam povezan sa spomenutim institutom za religijske studije. Nakon nekoliko godina, Regnerus je očito uspio kao znanstvenik nadživjeti javnu kontroverzu koja je nastala povodom njegovog u medijima i zapaženog rada o homoseksualnosti: 2018. Lezbijska obitelj Kanadski ekonomist Douglas W. Međutim, i to istraživanje posjeduje metodološke i statističke mane, smatra sociolog Philip N. On ukazuje kako je u vrijeme koje obrađuje Allenovo istraživanje službeno postojalo tek 423 djece s gay ocem i 969 s majkom lezbijkom što bi značilo da je on u svojem uzorku od 20% populacije u najboljem slučaju mogao imati tek 85 djece s gay ocem i 194 s majkom lezbijkom. Cohen smatra da je to premali uzorak da bi zaključci koje je iznio Allen bili pouzdani i opće važeći, a k tome je Allen kod procjene stope maturiranja uzeo i one starosti 17-22 godine među kojima postoje i brojni oni koji još uvijek idu u školu što je vidljivo i po prikupljenim podacima koji pokazuju da su djeca ispitanici s istospolnim roditeljima u prosjeku mlađa od onih s heteroseksualnim roditeljima. Potom Allen iznosi kako je 69% njegovog uzorka maturiralo dok prema službenom popisu stanovništva čak 89% Kanađana starosti od 25 do 34 godine ima završenu srednju školu. Uz to Allen iznosi zaključak kako kćeri istospolnog roditelja prolaze znatno lošije uz spekulativno objašnjenje da one uz majku lezbijku prije dobivaju menstruaciju, postanu seksualno aktivne te time imaju veću šansu da napuste srednju školu, iako su neka istraživanja - ukazuje Cohen - zabilježila razliku u prvoj menstruaciji od tek 1-2 mjeseca. Još jedna značajna mana je, prema Cohenu, ta što je kod povezanosti obrazovanja i življenja s roditeljima izostavio one starije od 22 godine, koji žive s roditeljima, uz pretpostavku da njihov razlog za to nije povezan uz obrazovanje dok je po Allenu veća šansa da su oni mlađi od 22 godine, koji i dalje žive s roditeljima, napustili srednju školu. Potom kao referencu za to da istospolni roditelji ne mogu prikladno zamijeniti roditelja drugog spola koristi i epizodu humoristične serije Moderna obitelj. Ove prigovore protiv Allenove studije iznose Philip N. Cohen i njegovi ko-autori Andrew J. Perrin i Neal Caren u znanstvenom članku objavljenom 2013. Rosenfeld s prestižnog Sveučilišta Stanford je 2010. Potom je Allen zajedno s Catherine Pakaluk i Josephom Priceom uzeo podatke iz Rosenfeldovog istraživanja te primijenio jednake kritizirane kriterije kao i u svom prethodno spomenutom istraživanju uzimajući u obzir nestabilne obitelji uz okrivljavanje istospolnog roditeljstva, a ne povijest problematičnih događaja koji su doveli do nestabilnosti u obitelji - došao je do slične procjene od 35%, no u ovom slučaju iznosi da se radi o 35% manjoj šansi za normalno napredovanje tijekom školovanja. Schumm u radu o pitanju LGBT roditeljstva objavljenom u časopisu Comprehensive Sociology 2014. Rosenfelda koji zastupaju hipotezu o jednakim ishodima odgoja u LGBT i heteroseksualnim kućanstvima. Međutim nalazi da sva ta istraživanja imaju nedostatke, što nameće potrebu daljnjeg istraživanja tematike. Neka istraživanja koja su prošla uz manje javnih prijepora ukazuju kako su djeca homoseksualnih roditelja tolerantnija i da će kasnije u životu vrlo vjerojatno biti otvorenija prema homoerotičkim vezama - djelomično zbog genetike 80% djece odgojene od strane homoseksualnih roditelja u SAD-u nisu posvojena, već su rezultat heteroseksualnih veza i procesa djeca obično odrastaju u relativno tolerantnijim školama, susjedstvima i socijalnim okruženjima koja su manje heteroseksistička , iako se velika većina djece odgojene od strane istospolnih parova deklarira heteroseksualno. Patterson za Američko psihološko društvo 2005. Jedno je istraživanje pokazalo kako postoji veća vjerojatnost da će djeca gay i lezbijskih roditelja željeti posvojiti ne-heteroseksualne osobe, posebice kćeri lezbijskih roditelja. Među medijski osobito praćene slučajeve spadaju takvi aranžmani u kojima su djecu dobili slavni britanski glazbenih i njegov istospolni partner David Furnish. Surogatno majčinstvo je u Hrvatskoj zabranjeno , te Kazneni zakon za takvu praksu predviđa kaznu od jedne do deset godina zatvora. Mjerenje brojnosti homoseksualnih osoba suočeno je s brojnim poteškoćama. Potrebno je uzeti u obzir kriterije mjerenja koji se koriste, graničnu točku i vremensko razdoblje uzeto u određivanju homoseksualne orijentacije. Naime, mnogi se ljudi nerado deklariraju kao gay ili biseksualne osobe unatoč tome što ih seksualno privlače upravo osobe istoga spola. Karakteristike koje istraživači ispituju mogu, ali i ne moraju biti pouzdane tj. Broj ljudi koji osjećaju seksualnu privlačnost prema osobama istog spola, ali ne djeluju sukladno nagonima, može biti veći od broja onih koji djeluju, a broj tih može biti veći od broja onih koji se u konačnosti deklariraju kao homoseksualne ili biseksualne osobe gayevi, lezbijke i biseksualaci. Alfred Kinsey je iznio podatke da je gotovo 46% muških ispitanika seksualno reagiralo na osobe oba spola tijekom odrasle dobi, a 37% ih je imalo barem jedno homoseksualno iskustvo; nešto više od 10% muških ispitanika je pokazivalo znatnu makar ne isključivo homoseksualnu spolnu privučenost osobama istog spola. John Tukey je kritizirao njegovu metodologiju navodeći da je koristio njemu odgovarajuće uzorke ispitanike umjesto da ih je birao potpuno slučajno. Kasnija revizija anketnog materijala koja je provedena u organizaciji pokušala je eliminirati pristranost u biranju uzorka ispitanika, ali se rezultati nisu bitno razlikovali od onih koje je 1940. LeVay navodi pitanja u svezi navedenih Kinseyjevih rezultate kao primjer potrebnog opreza u interpretiranju demografskih istraživanja budući da ona mogu dati poprilično različite brojeve ovisno o kriterijima koji su korišteni prilikom njihovog dobivanja unatoč korištenju čistih. Prema opsežnim istraživanjima 2-11% ljudi je imalo nekakav oblik istospolnog seksualnog kontakta tijekom života. U istraživanju iz 2006. Prema jednoj anketi iz 2008. Nije razjašnjeno da li bi to bilo zbog toga što su stariji ispitanici svoje obrasce seksualnog ponašanja formirali u vrijeme kada se na seksualna eksperimentiranja nije gledalo blagonaklono ili stoga što se tijekom seksualnog sazrijevanja u postotak homoseksualaca smanjuje. Ured za nacionalnu statistiku ONS je 2010. Gates iz travnja 2011. Prema popisu stanovništva iz 2000. Zdravstveni problemi, nasilje i zlostavljanje Zdravstveni problemi i rizici Zdravstveni rizici se u pogledu LGBT osoba u stanovitoj mjeri razlikuju u odnosu na one koje ima opća populacija te su u nekim značajnim segmentima LGBT osobe izložene većim rizicima. Kod gay muškaraca postoji znatno veći rizik od ovisnosti o alkoholu i drogama, depresije i samoubojstva, te mnogostruko veći rizik od zaraze spolno prenosivim bolestima 44 puta veći u slučaju rizika zaraze -om ; za razliku od heteroseksualnih muškaraca koji uglavnom ne osjećaju posljedice zaraze , kod gay muškaraca ta zaraza može rezultirati povećanim rizikom od raka rektuma zbog pojava virusnih bradavica. Kod biseksualaca je vjerojatnost od depresija i anksioznosti također dvostruko veća nego kod heteroseksualaca. Biseksualke su dvostruko sklonije zloupotrebi opojnih sredstava od heteroseksualnih žena. I kod muških i kod ženskih biseksualaca se znatno češće uočavaju razmišljanja o samoubojstvu nego kod heteroseksualaca. Kod transseksualnih osoba se uočava iznimno visok postotak osoba koje imaju suicidalne misli - 65% pri čemu je učestalost pokušaja čak 32%; one su često žrtve fizičkog nasilja - kako od stranih osoba, tako i od svojih ljubavnih partnera. Makar se statistike jako razlikuju ovisno od područja gdje se bilježe, kod transseksualnih osoba se također uočava znatan rizik od. Velik broj istraživanja ukazuje na to da je povećana učestalost , pokušaja , kao i povećano konzumiranje i , te i zdravstvene posljedice vezane uz pretilost kardiovaskularne bolesti, rak kod LGBT osoba razmjerna stupnju psihičkog i fizičkog maltretiranja i drugih oblika socijalnog pritiska kojeg su zbog svoje seksualne orijentacije doživjele u djetinjstvu, mladosti ili odrasloj dobi. Od uklanjanja homoseksualnosti s popisa mentalnih bolesti 1973. Dugogodišnje studije dokazale su da faktori koji utječu na povećanu učestalost navedenih zdravstvenih problema LGBT osoba jesu odbijanje i osuda od strane roditelja u djetinjstvu i mladosti , , , maltretiranje i osuda sredine , pogotovo u doba školovanja , te doživljeno fizičko ili seksualno nasilje. Ne postoje dokazi da homoseksualna i biseksualna orijentacija sama po sebi povećava učestalost duševnih bolesti kod LGBT osoba, već da njihove uzroke valja potražiti u negativnom utjecaju sredine stigmatizacija, diskriminacija i nasilje. Dokazano je i da liberalizacija stavova u korist LGBT osoba u zadnjim desetljećima smanjuje razinu rizika pojave duševnih bolesti kod mlađih generacija LGBT osoba. Članak objavljen u prestižnom medicinskom časopisu The Lancet iznosi kako bi se broj slučaja zaraze HIV-om kod gay muškaraca smanjio 80-90% kad bi rizik zareze tijekom analnog seksa bio isti kao kod vaginalnog - procjenjuje se da je rizik tijekom analnog seksa čak 18 puta veći iz bioloških razloga. Kada bi se smanjila isključivost u segregaciji uloga eng. Općenito gledano, vrlo je česta zabluda, pogotovo među adolescentima, da pri oralnom seksu ne treba koristiti zaštitu i da se njime ne prenose bolest što iznimno zabrinjava liječnike jer je oralni seks među vodećim načinima prijenosa mnogih bolesti kao što je posebni tip -a koji se povezuje s tumorima usne šupljine. U epidemiologiji , se u SAD bilježe slični podaci - oko 75% zaraženih su muškarci koji održavaju seksualne odnose s muškarcima; uz procjenu da oko 4% muškaraca oko 2% ukupne seksualno aktivne populacije u SAD-u ulazi u seksualne odnose sa drugim muškarcima. Zbog visokog rizika od spolno prenosivih bolesti kod ovih muškaraca, u većini zemalja svijeta je zabranjeno doniranje krvi i presađivanje organa od muškaraca koji su bilo kada u životu imali seksualne odnose sa drugim muškarcima; u nekim zemljama je propisano da se može uzeti krv i druga tkiva i od takvih donora ukoliko barem 12 mjeseci nisu stupali u seksualne odnose s drugim muškarcima. Unatoč tome što se LGBT udruge provode političke aktivnosti radi uvjeravanja zdravstvenih vlasti da promijene ove politike, između ostalog i zato što se prilikom doniranja krvi provode testiranja za cijeli niz zaraznih bolesti koje donor ne mora platiti , medicinske struka za sada uglavnom smatra da i dalje postoje razlozi za takve zabrane koje su uglavnom uvedene u vrijeme pandemije AIDS-a 1980. Smatra se da propisana testiranja krvi još uvijek ne mogu s dovoljnom sigurnošću isključiti mogućnost da je donirana krv zaražena. Što se tiče ostalih problema i rizika, obzirom da LGB osobe često ne govore o svojoj spolnoj orijentaciji ili je izrijekom poriču kod traženja medicinske pomoći, statistička istraživanja je teško provesti. Recentne promjene zakonodavstva koje daju LGBT osobama razna prava vezana uz njihovu spolnu orijentaciju donekle mijenjaju stanje: tako studija iz 2009. Ove rezultate znanost uzima s oprezom: ne zna se koliko su oni razlikuju od zemlje do zemlje i za sada se ne može reći koliko se mijenjaju tijekom vremena. Izloženost homoseksualnih osoba nasilju i spolnom zlostavljanje Prema podacima za , - tj. Biseksualne žene su najizloženije i drugim vrstama zlostavljanja, te ukupno 74,91% biseksualki doživi neku takvu vrstu spolnog zlostavljanja, u usporedbi s 46,3% lezbijki i 32,2% heteroseksualnih žena. U istoj zemlji, 1,4% odraslih muškaraca iskazuje da su barem jednom u životu bili silovani od drugih muškaraca, a 4,8% da su barem jednom bili natjereni da seksualno penetriraju drugu osobu. Neku vrstu spolnog zlostavljanja osim rjeđih koja uključuju primjenu sile i ozbiljne prijetnje, tu spadaju i spolni odnosi s maloljetnikom bez primjene fizičke sile doživi barem jednom u životu 40,2% osoba koje se u odrasloj dobi deklariraju kao homoseksualci, 47,4% biseksualnih muškaraca i 20,8% heteroseksualanih muškaraca. Prema podacima američkih saveznih zdravstvenih vlasti, najveći dio ženskih žrtava svih oblika spolnog nasilja imali su počinitelje koji su bili muškarci. Među muškarcima koji su žrtve seksualnog nasilja izuzev silovanja, koje prema metodologiji koju su primijenile američke vlasti mogu počiniti isključivo muškarci , 76,8% homoseksualaca, 65,8% biseksualaca i 28,6% heteroseksualaca imali su počinitelje koji su također muškarci. Najčešće žrtve seksualnog zlostavljanja su ipak djeca: procjenjuje se da u SAD svaki šesti dječak bude žrtva nekog oblika prije osamnaeste godine. Počinitelji seksualnog nasilja nad dječacima su u 86% slučajeva osobe istog spola; žrtve seksualnog nasilja se potom vrlo često preispituju jesu li one zapravo homoseksualci, i jesu li zapravo htjeli da budu izvrgnute takvom seksualnom pristupu. Kod djevojčica, žrtvama neke vrste seksualnog nasilja biva njih približno jedna četvrtina; počinitelji su u i tim slučajevima mahom muškarci. U pogledu nasilja između intimnih partnera, podaci za homoseksualne osobe su slični onima za heteroseksualne osobe. Kod žena, 40,4% lezbijki doživi fizičko nasilje od intimnog partnera, u odnosu na 32,3% heteroseksualki. Biseksualke su izloženije nasilju te čak njih 56,9% priznaje da su bile žrtvama fizičkog nasilja čiji je počinitelj bio njihov intimni partner. Takva iskustva ima 25,2% homoseksualaca i 37,3% biseksualaca. Tako je i kod traženja medicinske pomoći - lezbijke češće trpe teže ozljede uslijed nasilja intimnog partnera od heteroseksualki, ali rjeđe traže medicinsku njegu. Latellier u studiji iz 1994. Diskriminacija Gay bullying Zagreb Pride 2011. Gay bullying može biti verbalno ili fizičko zlostavljanje osoba koje nasilnik doživljava kao lezbijku, gay, biseksualnu ili transrodnu uključujući i osobe koje su zapravo heteroseksualne ili nepoznate seksualne orijentacije. U Sjedinjenim Američkim Državama tinejdžeri su prosječno čuli 26 puta na dan ili svakih 14 minuta pogrdne nazive kao što su ''homić'', ''pederčina'' eng. Heteroseksizam i homofobija U brojnim kulturama homoseksualni ljudi su učestalo predmet predrasuda i diskriminacije. Istraživanje provedeno u je 2011. Takvi su stavovi obično povezani s oblicima homofobije i heteroseksizma koji uglavnom uključuje stavove da bi svi trebali biti heteroseksualni ili da su heteroseksualne privlačnosti i veze norma te stoga superiorni homoseksualnim. Homofobija je averzija prema homoseksualnim osobama ili neopravdani strah od istih te najčešće uključuje diskriminaciju. Manifestira se u različitim oblicima te su zabilježeni različiti tipovi: internalizirana homofobija, socijalna homofobija, emocionalna homofobija, racionalizirana homofobija i druge. Postoje još i lezbofobija usmjerena isključivo prema lezbijkama i bifobija usmjerena prema biseksualnim ljudima. Kada se takvi stavovi manifestiraju kao zločini, vrlo se često nazivaju zločini iz mržnje ili eng. Među negativnim stereotipima o LGB osobama je onaj da su one više promiskuitetne i da su sklonije zlostavljanju djece, no nema znanstvene osnove za takve tvrdnje. Protesti protiv homoseksualnih osoba Više znanstvenih studija provedenih u SAD u vrijeme ubrzanog širenja ukazalo je da promiskuitet nije više u izrazitoj mjeri bio rasprostranjen među homoseksualnim osobama. Sociološka studija koju je 2012. Gay muškarci i lezbijke su sposobni formirati stabilne, posvećene veze koje su u osnovi ekvivalentne heteroseksualnim vezama. Seksualna orijentacije ne utječe na veću vjerojatnost zlostavljanja djece. Tvrdnje da postoje znanstveni dokazi koji pokazuju vezu između homoseksualnosti i su bazirane na zloupotrebi tih naziva i pogrešnoj interpretaciji stvarnih dokaza. Naime, makar se procjenjuje da svaki šesti dječak bude žrtva nekog oblika prije nego navrši 15 godina života, , a počinitelji spolnog nasilja nad dječacima su žene u samo 14% slučajeva , pretežni dio žrtava spolnog nasilja svih oblika predstavljaju maloljetnici mlađi od 12 godina; tako među žrtvama istospolnog silovanja dječaci mlađi od 12 godina predstavljaju 79% žrtava. Psihijatri promatraju pedofiliju tj. Institucionalno i neinstitucionalno nasilje protiv gayeva i lezbijki 2014. I u državama u kojima homoseksualnost nije kažnjiva zakonom nerijetki su ispadi osobnog nasilja protiv LGBT ljudi. Tako je za SAD izvijestio da je 20. LGBT osobe mogu postati žrtve tzv. Također su izložene riziku od koje ponekad izvrše članovi obitelji ili rodbine zbog mišljenja da im je homoseksualna osoba u obitelji nanijela veliku sramotu. Anti-LGBT retorika Anti-LGBT okupljanje prosvjednika u San Franciscu. Anti-LGBT retorika su teme, fraze i slogani koji se koriste protiv homoseksualnosti ili neke druge ne-heteroseksualne orijentacije kako bi se ponizile lezbijke, gay, biseksualne i transrodne osobe. Variraju od ponižavajućih i pejorativnih do onih koji izražavaju negativnost na temelju religije ili morala te često mogu biti okarakterizirani kao. Takva retorika često ima ideološko uporište u heteroseksizmu i može biti potaknuta homofobijom, bifobijom i transfobijom. Anti-LGBT slogani se koriste kako bi se širilo protivljenje LGBT pravima ili pak punoj prihvaćenosti osoba homoseksualne ili biseksualne orijentacije. Najčešći primjeri kojima se anti-gay retoričari koriste su ti da je homoseksualnost protiv tradicionalnih vrijednosti, da je uništavač obitelji i ljudske vrste. Takvu je opasku koristio još u Zakonima I 636c i VIII 841d nazivajući homoseksualni sex neprirodnim tj. Relativno ispravniji bi bio izraz da je homoseksualnost moralno neispravna , a ne neprirodna budući da je homoseksualno ponašanje višestruko zabilježeno u prirodi. Takvo se razmišljanje povezuje s logički irelevantnim pristupom koji se naziva argument prirodnosti eng. Moderni kršćanski slogan koji izražava takva stajališta jest: ''Bog je stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu. Tvrdnje da postoje znanstveni dokazi koji pokazuju vezu između homoseksualnosti i su bazirane na zloupotrebi tih naziva i pogrešnoj interpretaciji stvarnih dokaza. U Hrvatskoj se koristi argumentacija da se homoseksualne osobe ne bi trebale smatrati prirodnim i normalnim te im se ne bi smjela dati sva prava jer će onda i pedofili tražiti isto , a ako dopustimo gay brakove, doći će do toga da će ljudi tražiti da se žene s drugim životinjama. Danas se javlja i slogan: ''Homoseksualci ne mogu reproducirati pa moraju regrutirati'' čime se izražava viđenje kako homoseksualne osobe vrebaju djecu kako bi ih navele na homoseksualni način života. U stoji: ''Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih. Više o tome u članku pod Zdravstveni problemi i rizici. Homoseksualno ponašanje u Homoseksualne aktivnosti lavova Do 1999. Kao primjere homoseksualnog ponašanja uzimala su se u tim istraživanjima se ne samo seksualne aktivnosti, nego također i izvođenje aktivnosti udvaranja pred jedinkama istog spola, privrženost drugoj jedinki istog spola, povezivanje jedinki istog spola u parove i zajednička briga jedinki istog spola za potomstvo. Životinjsko seksualno ponašanje poprima brojne različite oblike pa i unutar iste vrste. Motivi i implikacije takvih različitih ponašanja tek moraju biti potpuno istraženi. Prema Bruceu Bagemihlu ''životinjsko pokazuje daleko veću seksualnu raznolikost - uključujući homoseksualni, biseksualni i nereproduktivni seks - nego što su to znanstvena zajednica i društvo prethodno bili voljni prihvatiti''. Simon LeVay je unatoč tome istaknuo: ''iako je homoseksualno ponašanje jako često u životinjskom svijetu, čini se da individualnim životinjama nije srodna dugoročna predispozicija za uključivanje u takvo ponašanje uz potpuno isključivanje heteroseksualnih aktivnosti. Prema tome, čini se da je homoseksualna orijentacija, ako se o tome kod životinja može govoriti na taj način, rijetkost. Ovis aries koja spada u nemonogamne vrste: ''Oko 10% mužjaka odbija se pariti sa ženkama, ali se voljno pare s drugim mužjacima. Pojava homoseksualnog ponašanje u životinja vrlo se često koristi kao protuargument za tvrdnju da je homoseksualnost lat. Tako je taj argument navelo i Američko društvo psihijatara u izvještaju američkom vrhovnom sudu United States Supreme Court u slučaju Lawrence v. Texas kada je sud 2003. Neki smatraju da takvo ponašanje ima svoje podrijetlo u socijalnoj organizaciji i dominantnosti kod mužjaka dok drugi Bagemihl, Joan Roughgarden, Thierry Lodé , and Paul Vasey smatraju da se ne radi samo o dominantnosti, već i o jačanju zajedništva te socijalnih veza unutar skupine. Povijest homoseksualnosti Homoseksualni spolni čin između 2 muškarca u starom Egiptu. Prva spominjanja homoseksualnosti nalazimo u staroj Grčkoj; tako 5. U staroj Grčkoj radilo se gotovo isključivo o odnosima između odraslih muškaraca i dječaka: 1. Takve dječake se naziva Bača-bazi Bacheh-baazi što znači igranje s djecom. Valja opaziti da su u gornjim slučajevima posrijedi odnosi odraslih muškaraca s dječacima kod kojih je počeo ili uznapredovao pa se prema aktualnim definicijama koje koriste psihijatrijska i psihološka struka ne radi o o čemu struka danas govori kada je posrijedi seksualna sklonost prema predpubertetskoj djeci nego o homoseksualnosti. Platon koji je u svojoj Gozbi napisao slavnu pohvalu romantičnim i duhovnim ljubavnim odnosima između muškaraca i dječaka, čini vrlo jasnim da su svi oblici seksualnog ponašanja izvan heteroseksualnog braka sramotni, pogrešni i škodljivi. To je osobito vidljivo iz njegovog pisanja o toj stvari u njegovom zadnjem djelu Zakoni, ali također dovoljno jasno u Državi i Fedru, pa i u samoj Gozbi. Žena špijunira 2 ljubavnika. Na , povijest homoseksualnosti možemo kontinuirano pratiti još od početaka koji takve prakse osuđuje i uglavnom teško kažnjava. Nakon, izgleda, zamiranja homoseksualnih praksi tijekom , u se one ponovno evidentnije u Europi. Najprije se bilježe u trgovačkim središtima Italije, poput Firence, možda uslijed pojačanih trgovačkih i kulturalnih odnosa sa Bliskim istokom gdje je homoseksualnost stalno prisutna. Ponovno se bilježi obrazac seksualnih odnosa odraslih muškaraca sa dječacima i mladićima u ranoj adolescenciji - onako kako je bilo uobičajeno u staroj Grčkoj i Rimu, a i na Bliskom istoku. U Firenci se takav oblik homoseksualnosti bio duboko uvriježio te je zadnji vladar iz kuće , Gian Gastone r. Međutim, drugim pravnim i socijalnim mjerama homoseksualnost je u Francuskoj i nakon toga održana u strogo privatnoj sferi. U drugim je Europskim zemljama homoseksualnost dekriminalizirana mnogo kasnije: u Velikoj Britaniji 1967. Međutim se u velikim gradovima formiraju veće zajednice homoseksualaca; napetost između homoseksualne zajednice, što se oformila u gradu , i glavne kulturalne struje, koju je prezentirala policija, iskazao se prigodom racije 28. Obljetnicu je danas uobičajeni datum održavanja tzv. Nakon toga postaje pokret za prava homoseksualaca dijelom ljevičarski usmjerenih studentskih i srodnih društvenih gibanja krajem 1960. Američko psihijatrijsko društvo je uzevši u obzir znanstvene dokaze uklonilo homoseksualnost s popisa bolesti, a istu je poziciju zauzelo i Američko psihološko društvo ; potom homoseksualci najprije u -u pa potom i u većem broju zemalja kulturno i politički povezanih sa SAD-om uključujući gotovo čitavu Europu organiziranim aktivizmom uspijevaju izboriti status društvene manjine i zaštitu kakvu uživaju društvene manjine. Nakon što je godine donijela zakon kojim se omogućuje registriranje homoseksualnih partnerstava kao brakova, su donijeti u još petnaestak zemalja. Trenutačno je glavna preokupacija pokreta za LGBT prava u zapadnim zemljama zalaganje za zakon o istospolnom braku te ozakonjenje posvajanja djece i surogatnog majčinstva za članove istospolnih zajednica. Tamnoplavo: priznat istospolni brak. Svjetlije nijanse plave: razni stupnjevi ozakonjenja istospolnih zajednica. Sivo: nejasni pravni status homoseksualnosti. Oker: zabranjeno propagiranje homoseksualnosti. Žuto: zakonska zabrana homoseksualnosti, koja se u praksi ne provodi. Nijanse smeđe: kažnjavanje homoseksualnosti; najtamnije su označene zemlje gdje postoji i smrtna kazna. Postoje i zemlje sa drugačijim trendovima: , koji je bio britanska kolonija do 1981. U Ugandi je 2014. Do danas je u , koja je članica na snazi zakon iz godine koji zabranjuje upoznavanje maloljetnika s homoseksualnošću; uslijed članstva u EU taj se zakon koristi uglavnom za sprječavanje spominjanja istospolne seksualnosti u medijima. Sličan je zakon 2013. U mnogim zemljama svijeta koje kulturalno i politički ne pripadaju , prakticiranje i eksponiranje homoseksualnosti je ilegalno u 80 zemalja svijeta su homoseksualni čini izrijekom zabranjeni kao ili pak nema nikakve zaštite LGBT osoba od diskriminacije. Čak i na zapadnoj hemisferi, i druge karipske zemlje engleskog jezika s iznimkom onih koje su još uvijek Britanske kolonije redom zakonski zabranjuju homoseksualnost. Nakon što su prvi homoseksualni magazini uglavnom prikazivali nježne dječake, od godina se u tim časopisima pojavljuju i maskulini mladići. Suvremena LGBT zajednica sustavno obeshrabruje međugeneracijske seksualne odnose. Uzroci Općenito Znanost je tražila i još uvijek traži uzroke homoseksualnosti te seksualne orijentacije općenito. Dosadašnja relevantna istraživanja upućuju da bi uzroci mogli biti povezani s biološkim faktorima i onim okolišnim. Biološki faktori koji su bili predmet istraživanja uključuju i posebice u embrionalnom razdoblju koji utječe na konačnu strukturu mozga i druge karakteristike kao što je prirodna sklonost većem i spretnijem korištenju jedne ruke. Uz razne biološke faktore postoji i veliki raspon okolišnih faktora kao što su to oni sociološki, psihološki ili pak rano okruženje u. U proteklim desetljećima biološke su teorije bile preferirane od strane stručnjaka. Trenutačno znanje sugerira da je seksualna orijentacija obično formirana tijekom ranog djetinjstva. Unatoč tome, dostupni dokazi indiciraju da je apsolutna većina lezbijka i gayeva odgojeno od strane heteroseksualnih roditelja i da apsolutna većina djece odgojene od strane homoseksualnih roditelja odraste kao heteroseksualna. Čini se da je seksualna orijentacija u svojoj prirodi biološka, određena složenim međuutjecajem genetičkih faktora i ranog okruženja u maternici, stoga seksualna orijentacija nije izbor. Istraživanje o tome kako bi kod muškaraca orijentacija mogla biti determinirana genetičkim i drugim prenatalnim faktorima često je predmet spominjanja u političkim i sociološkim debatama o homoseksualnosti te također podiže zabrinutost o genetičkom profiliranju i prenatalnom testiranju. Michael King tvrdi: ''Zaključak do kojeg su došli znanstvenici koji istražuju porijeklo i stabilnost seksualne orijentacije je taj da je ona ljudska karakteristika koja se formira rano u životu i otporna je na promjenu. Znanstveni su dokazi o podrijetlu homoseksualnosti relevantni za i sociološke debate jer potkopava pretpostavku da je seksualna orijentacija izbor. U tom smjeru, naš su rodni identitet uvjerenost u pripadanje muškom ili ženskom rodu i seksualna orijentacija programirani i organizirani u naše moždane strukture dok smo još u maternici. Nema indikacija da socijalni okoliš poslije rođenja ima ikakav utjecaj na rodni identitet ili seksualnu orijentaciju. Američko psihološko društvo i Royal College of Psychiatrists su izrazili zabrinutost da stavovi, koje zastupa NARTH, nisu potkrijepljeni znanstvenim dokazima te pridonose stvaranju okruženja sklonog predrasudama i diskriminaciji. NARTH je s druge strane 2007. NARTH tvrdi da je sekularna organizacija, no vrlo često surađuje s vjerskim udrugama kao što su Jews Offering New Alternatives for Healing i Evergreen International, a njihova internetska stranica sadrži nekoliko članaka o pitanjima vjere i morala. Razmatranja o uzrocima homoseksualnosti nisu do kraja primjenjiva na pitanje uzroka biseksualnosti - zapravo je znanost vrlo malo razmatrala pitanje razvoja biseksualnosti. Također postoje razlike između dinamike homoseksualne orijentacije kod muškaraca i kod žena. Njihovi rezultati sugeriraju da ''geni koji predisponiraju za homoseksualnost bi mogli pružati prednost u razmnožavanju heteroseksualcima što bi moglo objasniti evoluciju i održivost homoseksualnosti u populaciji. Recenzentni rad autora Bailey i Zuk koji analizira istraživanja istospolnog seksualnog ponašanja kod životinja testira pogled da takvo ponašanje smanjuje reproduktivni uspjeh navodeći nekoliko hipoteza o tome kako takvo ponašanje može biti adaptivno; te hipoteze značajno variraju među vrstama. Bailey i Zuk također navode kako buduća istraživanja trebaju proučavati evolucijske posljedice istospolnog seksualnog ponašanja umjesto da se bave isključivo porijeklom takvog ponašanja. Postoje objašnjenja da bi homoseksualnost mogla biti nusprodukt homosocijalnosti istospolnog prijateljstva. Da bi među grupama ljudi, koje su imale zajednički zadatak ići u lov opstao dobar odnos i cilj bio izvršen, razvila se homoseksualnost s ciljem učvršćivanja prijateljstva, odnosno bolje emocionalne povezanost. To je imalo za posljedicu veću vjerojatnost pomaganja u nevoljama, a time i doprinosilo očuvanju vrste. Drugo evolucijsko objašnjenje homoseksualnosti odnosi se na brigu za potomstvo. Kako je u kameno doba smrtnost bila velika, a o potomcima je ovisilo očuvanje vrste, pretpostavlja se da se homoseksualnost razvila kako bi ti pojedinci bez vlastitih potomaka doprinosili brizi za tuđu djecu, čime su im povećavali vjerojatnost preživljavanja. Oba ova evolucijska objašnjenja ovise o daljnjoj hipotezi, da bi homoseksualnost mogla biti nasljedna osobina; koje se pitanje nastoji riješiti istraživanjem blizanaca - kako se i inače utvrđuju nasljedna stanja. Prva takva provedena studija iz. Bailey i Pillard je ukazala da bi vjerojatnost da su oba jednojajčana blizanca homoseksualna, bila znatno veća od one kod parova istospolnih dvojajčanih blizanaca. Točnije, kod 52 % parova jednojajčanih blizanca u kojih je barem jedan brat homoseksualan, oba brata pokazuju homoseksualne sklonosti. Istovremeno to vrijedi za samo 22 % dvojajčanih parova blizanaca. Zaključak je bio da takvi nalazi ukazuju da je homoseksualnost u velikoj mjeri nasljedna. Novija su Baileyjeva istraživanja pokazala znatno manju stopu podudarnosti kod monozigotičnih blizanaca što se tiče homoseksualne orijentacije - 20% kod muškaraca i 24% kod žena što ukazuje značajniji utjecaj negentičkih faktora. Objašnjenje za puno manje stope podudarnosti dao je sam Bailey - blizanci, dok su odlučivali hoće li sudjelovati u istraživanju, su vjerojatno pri odlučivanju uzimali u obzir seksualnu orijentaciju svojih ko-blizanca jer su unaprijed bili upoznati s tim da je istraživanje bilo povezano s homoseksualnošću zbog čega je u uzorku ispitanika bila više parova blizanca gdje su oba bila homoseksualne orijentacije, nego što bi ih bilo pri drugačijim okolnostima biranja ispitanika. Prema studiji na populaciji od 289 parova jednojajčanih i 495 parova dvojajčanih blizanaca u Državi New York od kojih je barem kod jednoga evidentirano da je stupao u homoseksualne odnose sociolozi Bearman i Brückner, 2002. No u istraživanju Alana Sandersa i dr. Znanstvenici sada pokušavaju otkriti o kojim bi se točno genima u tim regijama kromosoma moglo raditi. Znanstvenici koji se bave genetikom komentirali su prethodne objave o studiji koje su autori objavljivali u tijeku rada na njoj kao interesantne, ali neki sa skepsom i opaskama da su rezultati nedovoljno uvjerljivi da bi se iz njih moglo ustanoviti genetske uzroke homoseksualnosti. Obzirom da druga već navedena novija istraživanja ukazuju na postojanje znatnih ne-genetičkih bioloških faktora u formiranju homoseksualnih sklonosti - kao što je rano okruženje u maternici - znatan broj stručnjaka sukladno takvim dokazima smatra kako seksualna orijentacija nije izbor, nego je biološki uvjetovana: ''Nema indikacija da socijalni okoliš poslije rođenja ima ikakav utjecaj na rodni identitet ili seksualnu orijentaciju. Epigenetika Načela epigenetičkih mehanizama 2013. Autori polaze od pretpostavke da postoje posebni, markeri na genima koji se prenose kod pojedinaca u krvnom srodstvu i daju sličan učinak. Ti autori ukazuju na indicije da bi glavni izvor homoseksualnosti moglo biti epigenetičko križno nasljeđivanje: kada pretpostavljene epigenetičke markere nasljeđuju djeca od roditelja suprotnog spola, mogu nastati atipično niske ili visoke razine in utero, što uzrokuje da na neki način poprimi osobine suprotnog spola. Čak i skloni znanstvenici upozoravaju da studija Rice - Friberg predstavlja tek jedan matematički model kojim se daje prijedlog za biološka testiranja: pri tome, prema sadašnjem stanju znanosti, takvo testiranje možda uopće i nije moguće. Znanstvenici su proučavanjem njihove otkrili 5 epigenetičkih markera koji su se znatno češće pojavljivali kod gay muškaraca nego kod njihovih identičnih heteroseksualnih blizanaca. Na temelju pronalazaka izradili su algoritam koji je u čak 67% slučajeva točno predvidio muškaraca u istraživanju. Znanstvenici ističu da je istraživanje potrebno replicirati na većem uzorku blizanaca te napominju da se epigenetički markeri razlikuju ovisno o tkivu pri čemu bi za seksualnost najvažniji trebali biti oni u. Epigenetički markeri su molekule koje nisu dio slijeda DNK tj. Mogu biti nasljedni, podložni su promjenama pod utjecajem okolišnih čimbenika i identični blizanci nemaju uvijek iste markere. Istraživanja homoseksualne osobe je dosljedan njezinu , no javlja se fizička privlačnost prema pripadnicima istoga. Obzirom da homoseksualci često navode da su homoseksualne porive imali kao djeca, opravdano je provoditi istraživanja kako bi se utvrdilo je li riječ o nasljednoj osobini. Hamer je pratio naslijeđe pet označenih sljedova na kod 40 parova homoseksualne braće. Iako su ti DNK sljedovi visoko varijabilni kod ukupne populacije, bili su identični u 33 bratska para. Hamer je svoj nalaz rastumačio kao da genski uzrok homoseksualne sklonosti kod pojedinca leži na X kromosomu. No rad je samo prepoznao DNK sljedove koji su učestaliji među homoseksualnim blizancima, ne i uzročnik. Hamerovo izviješće i danas uzrokuje kontroverze u znanstvenoj zajednici. Jedna je istraživačka skupina potvrdila i proširila njegov rad, otkrivši da kada su dva brata homoseksualna i imaju brata koji je heteroseksualan, heteroseksualni brat ne nosi oznake na X kromosomu. Ista studija nije naišla na kromosomske oznake kod parova homoseksualnih sestara. Više je istraživačkih skupina opovrglo Hamerova otkrića. No gen koji upravlja homoseksualnošću se ne treba nužno nalaziti na gdje ga je Hamer prvotno tražio. Trenutne studije za takvim genima tragaju i na. Drugi pristup razumijevanju biološke osnove homoseksualnosti podrazumijeva genetičku manipulaciju muških jedinki vinskih mušica za oslikavanje homoseksualnog ponašanja. Boja očiju divljeg tipa je crvena. Istraživači su izmijenili embrije muških vinskih mušica, tako da su odrasle jedinke kukaca iskazivale bijeli gen u svakoj stanici. Rezultirano ponašanje izmijenjenih jedinki je nalikovalo međusobnom udvaranju, po svoj prilici uzrokovanom izmijenjenim genom. Mogućnost genetičkog induciranja homoseksualnog ponašanja ukazuje na genetičko upravljanje putem biokemijske osnove. Produkt bijelog gena je koji upravlja bojom očiju tako da omogućava korištenje , koji je nužan za proizvodnju. Kada sve stanice vinske mušice iskazivale mutirani bijeli gen, smanjuje se razina serotonina u mozgu što uzrokuje neobično ponašanje. U drugih je životinja sniženi moždani serotonin usko povezan s tzv. Rezultati su potvrdili ranije nalaze da je INAH 3 treća intersticijska jezgra anteriornog više nego dvostruko veća kod heteroseksualnih muškaraca nego kod žena i homoseksualnih muškaraca. Te je rezultate teško interpretirati jer se povezanost ne može kauzalno tumačiti. Moguće je da je ta jezgra uzrok homoseksualnosti, da je posljedica homoseksualnosti ili da postoji treći činitelj koji tu ima utjecaja. U replikaciji LeVayevog eksperimenta koji su vodili i suradnici, rezulti su pokazali da je INAH 3 kod homoseksualnih muškaraca veća od INAH 3 žena, a manja od INAH 3 muškaraca, iako razlika nije dostigla nivo statističke značajnosti. Nije razjašnjeno da li bi ta razlika bila posljedica homoseksualnog načina života, ili bi ona bila utjecala na razvoj homoseksualnih sklonosti. Nakon dugog promišljanja o fenomenu homoseksualnosti, od 1915. Freud zauzima stajalište da homoseksualnost predstavlja fiksaciju na nerazriješene psihološke probleme vezane uz spolno sazrijevanje i spolni život u cjelini, te da je u cijelosti plod psihološke nezrelosti. Prema Nicolosiju, potreba za takvim istospolnim povezivanjem en. Stoga Nicolosi zagovara da osobe sa homoseksualnim porivima razvijaju prijateljske odnose sa vršnjacima i starijim osobama istog spola - koje neće biti seksualne prirode; te tvrdi da u svojem radu uočava da uslijed razvijanja takvih veza, homoseksualni porivi kod njegovih pacijenata opadaju. Primjeri iz šifre F52. Poremećaj zbog obrazaca ponavljanih seksualnih veza koje uključuju partnere koji su doživljeni kao stvari koje treba iskoristiti. Trajne i značajne smetnje zbog seksualne orijentacije. Istraživanja i klinička literatura su konzistentni u demonstriranju da su istospolni seksualni i romantični osjećaji, privlačnosti i ponašanja normalne te pozitivne varijacije ljudske seksualnosti. Sada postoji već velika količina istraživanja koja pružaju dokaze koji nam indiciraju da je biti gay, lezbijka ili biseksualna osoba kompatibilno s normalnim mentalnim zdravljem i socijalnom prilagođenošću. Unatoč tome, iskustva diskriminacije i rezignacije od strane prijatelja, obitelji, kolega i poslodavca mogu uzrokovati psihičke poteškoće kod pojedinih LGB ljudi, a češće se javljaju i problemi s prekomjernom upotrebom lijekova i drugih substanci. Royal College of Psychiatrists je priopćio osvrćući se na razdoblja kada se homoseksualnost smatrala bolešću u medicini: ''Ova nesretna povijest nam demonstrira kako marginalizacija grupe ljudi koji imaju određenu osobnu karakteristiku u ovom slučaju homoseksualnost može dovesti do štetne medicinske praske i osnova diskriminacije u društvu. WHO je uklonila homoseksualnost s popisa mentalnih bolesti. Unatoč tome, zagovornici pristupa homoseksualnosti su i dalje skloni stajalištu da je homoseksualnost uklonjena s popisa i radi pritisaka LGBT udruga i političkih krugova. Psihoterapija homoseksualnosti Psihijatrijska i psihološka struka nude osobama koje osjećaju istospolne sklonosti dvije vrste terapija: i. Opredjeljivanje za jednu ili drugu terapiju opterećeno je kontroverzama te u principu ovisi o svjetonazoru psihoterapeuta i pacijenata kod djece, svjetonazoru roditelja djeteta koje izvješćuje o istospolnim sklonostima : oni koji su skloni smatrati homoseksualnost moralno neutralnom i jednakovrijednim izrazom ljudske seksualnosti opredjeljuju se za gay afirmativnu terapiju , a oni koji su privrženi tradicionalnim pogledima na moralnost i spolnost, skloniji su reparativnoj terapiji. Religija i homoseksualnost Iako odnos religije prema homoseksualnosti može znatno varirati između različitih religija i sekti te s obzirom na vrijeme i područje, trenutačna autoritativna tijela i doktrine najvećih svjetskih religija gledaju na homoseksualnost uglavnom negativno. Ta negativnost varira od potihog suprotstavljanja homoseksualnim aktivnostima, izravnog zabranjivanja prakticiranja homoseksualnosti pa do aktivnog suprotstavljanja društvenom prihvaćanju homoseksualnosti. Neke religije uče da je sama homoseksualna orijentacija , neke da je samo istospolni čin grijeh dok samo manji broj u potpunosti prihvaćaju gayeve i lezbijke. Vjernici i pripadnici velikih religija kao što je kršćanstvo najčešće zastupaju stav da je homoseksualni čin neprirodan i nečist zbog nekompatibilnosti i zatvorenosti čina što se najčešće navodi kao glavna funkcija. S druge strane, unatoč vjerskom učenju postoje pripadnici religija koji na homoseksualnost gledaju pozitivnije, a neke liberalne religijske denominacije podržavaju i istospolne brakove. Pediatrics 113 6 : 1827—32. The Royal College of Psychiatrists. Archives of Sexual Behavior 39 1 : 75—80. Pan American Health Organization. Vasey 2006 , Homosexual Behaviour in Animals, An Evolutionary Perspective. Cambridge University Press, Cambridge. The Advocate, reprinted in Highbeam Encyclopedia. A Dictionary of True Etymologies. A Student's Dictionary of Psychology. Journal of Homosexuality 19: 1. American Academy of Pediatrics, American Counseling Association, American Association of School Administrators, American Federation of Teachers, American Psychological Association, American School Health Association, The Interfaith Alliance, National Association of School Psychologists, National Association of Social Workers, National Education Association. Sexual identity development among lesbian, gay, and bisexual youths: Consistency and change over time. Journal of Sex Research, 43 1 , 46—58. Femininity in men and masculinity in women: American psychiatry and psychology portray homosexuality in the 1930s,, 13 1 , 1—21. An American obsession: Science, medicine, and homosexuality in modern society. Micucci, Guilford Press 2009, str. Journal of Homosexuality 12 2 : 1—23. Social Behavior and Personality. Pediatrics 1 : 349—64. The American Psychologist 61 6 : 607—21. The Washington Post, preuzeto 4. American Sociological Review 2 : 159—183. Journal of Biosocial Science 6 : 721—742. The New York Times. Family Planning Perspectives 25 2 : 52—60. The Journal of Sex Research 32 3 : 245—54. The social organization of sexuality: Sexual practices in the United States. Nature 360 6403 : 410—2. Science 243 4889 : 338—48. Contemporary Perspectives on Lesbian, Gay, and Bisexual Identities. Nebraska Symposium on Motivation 54. Office for National Statistics. Ignoring the evidence dictating the practice: sexual orientation, suicidality and the dichotomy of the mental health nurse. J Psychiatr Ment Health Nurs. Racial and ethnic differences in current use of cigarettes, cigars, and hookahs among lesbian, gay, and bisexual young adults. Associations of discrimination and violence with smoking among emerging adults: differences by gender and sexual orientation. Victimization and substance use disorders in a national sample of heterosexual and sexual minority women and men. D isproportionate exposure to early-life adversity and sexual orientation disparities in psychiatric morbidity. Family rejection as a predictor of negative health outcomes in white and Latino lesbian, gay, and bisexual young adults. The health and health care of lesbian, gay, and bisexual adolescents. Annu Rev Public Health. Effects of at-school victimization and sexual orientation on lesbian, gay, or bisexual youths' health risk behavior. LGB and questioning students in schools: the moderating effects of homophobic bullying and school climate on negative outcomes. Heterosexism in high school and victimization among lesbian, gay, bisexual, and questioning students. Pelullo, Gabriella Di Giuseppe, Italo F. Angelillo Frequency of Discrimination, Harassment, and Violence in Lesbian, Gay Men, and Bisexual in Italy PLoS One. Victimization over the life span: a comparison of lesbian, gay, bisexual, and heterosexual siblings. J Consult Clin Psychol. Childhood gender atypicality, victimization, and PTSD among lesbian, gay, and bisexual youth. Prejudice, social stress, and mental health in lesbian, gay, and bisexual populations: conceptual issues and research evidence. Chris Beyrer, The Lancet, pristupljeno 15. Saltz '''' pristupljeno 30. Food and Drug Administration, pristupljeno 20. Walters, Jieru Chen, i Matthew J. Letellier, Violence and Victims Vol. Mental Health America formerly National Mental Health Association. New England Journal of Medicine Massachusetts Medical Society 331 6. Seto, Archives of Sexual Behavior, Feb. Archived from the on 2007-12-18. Encyclopedia of lesbian and gay histories and cultures. Retrieved 4 February 2011. Queer Science: The Use and Abuse of Research into Homosexuality. Cambridge, Massachusetts: MIT Press. Gay, Straight, and The Reason Why The Science of Sexual Orientation. Cambridge, Massachusetts: Oxford University Press. Orioli, Lungarno Corsini, 1930. Sexual Orientation in Child and Adolescent Health Care. Endocrine Development 17: 22—35. Archives of Sexual Behavior Springer Netherlands 38. Same-sex sexual behavior and evolution. Michael; Dunne, Michael P; Martin, Nicholas G. Genetic and Environmental Influences on Sexual Orientation and Its Correlates in an Australian Twin Sample. J Pers Soc Psychol, Volume 78 3. Epub 2014 Nov 17. World Health Organisation — Europe. Presbytery of Southern California of the Orthodox Presbyterian Church.
Prava homoseksualaca pedera i lezbejki u Bosni
Ličnost ove žene nadahnula je mnoge legende koje, iako potpuno nedokazane, uporno opstaju sve do naših vremena. Meni lično dešavalo se da iz kakve rasprave budem diskvalifikovan izrečenom sumnjom na račun nepravovernosti mojih seksualnih preferencija u formi infantilnih seksualnih pošalica koje su koliko zapanjujuće, toliko i zabavne. Kao što postoji vrednost u razumevanju ljudskih plemenitih impulsa, ista takva vrednost postoji i u razumevanju a u izvesnom stepenu i ohrabrivanju mračnih namera psihe. Rastežu anus i pripremaju ga za analni seks, koriste analne kuglice i razne igračke. Smatra se da propisana testiranja krvi još uvijek ne mogu s dovoljnom sigurnošću isključiti mogućnost da je donirana krv zaražena. U najnovijem istraživanju učestvovalo je 820 muškaraca.
[Upoznavanje zena za brak|Seks parovi|Sex sa mamicama]
Post je objavljen 17.12.2018. u 17:59 sati.