Marketing
RAĐANJE TEBE U MENI
Bila sam, jesam, i bit ću
grifon koji ne govori, ne misli, ništa ne čini,
ali služi. Jednostavno postoji
da bi se gospodari osjećali gospodski.
Kadikad naiđe trenutak osvježenja.
Tada se statua zaljulja i poigra se trajanjem.
Izvana mrtva priroda, iznutra mrtva, po naravi.
Izazov gubljenja ravnoteže upozorava.
U potkožju, uključen je alarm.
Tko zna koja će strana prevagnuti?
Žurno se prisjećam.
Koga? Strpljive slušačice tišine.
Najglasnija su,
najrazgovjetnije govore mrtva usta.
Ne moram gurnuti prst kroz prozor
da bih provjerila puše li vjetar.
I ako ne čujem zavijanje, vidim kako grane luduju.
Tvoj se glas posotonio, ali zjene su se razvile.
Kamo sam zalutala?!
Ah, da, flashback.
Kuverte s pozivnicama nisi otvarao,
a odlazio si na mjesta na koja nisi bio pozvan.
Prestala sam slati pisma.
Otad si se luđački plašio rađanja tebe u meni.
Umišljao si kako vidiš simptome svojeglavosti,
kao da se podrazumijeva i očekuje
da budem ista ti.
Pukla te nesanica, nepodnošljiva sumnja,
strah od samoće.
˝Traži, i dobit ćeš…˝
Pobogu, dozvao si čega si se bojao!
Pamtiš li?
Prije no što se dostojanstveno povukoh
i prije no što postadoh kamena, očovječih te.
Ti si i dalje kopao po smeću.
Iznevjerio si me.
Umirao si sporo, u mojim očima.
Dopustila sam si pristranost, osnažila poništeno
i nadljudskom snagom ukopala sve što se prenemaže.
Na humku napisah NN.
Vrijeme je posijalo travu
ponad koje grifon balansira
i poigrava se trajanjem.
Post je objavljen 17.12.2018. u 01:49 sati.