Marketing
TRAG RUŽE
Sjurio se svijet na stazu boljitka,
tiska se na uglancanome mramoru.
Iz grimiznog samta viri vizitka,
koja svakom beskrvnom predatoru
platinastim sjajem pokazuje put
i u praznu venu ubrizguje šut.
Rijeka ljudi gaca po prtini,
nervozno ravnaju leptir-mašne.
Potpetice tapkaju po sredini,
kao da nisu plodne ni izdašne
pa ih ugroženi u obruč stežu
da ne budu takmaci u grabežu.
U središtu il u vanjskome redu,
svejedno je. Tuku se prsa o prsa.
Ili se postavi noga susjedu,
da ne bi prvi stigao do mrsa,
do napoja za slabašne likove
koji pod rever zakvače plikove.
Bezobzirna masa diže prašinu
čak i tamo gdje je debeli tepih.
Sićušnome stvoru ozljede ne ginu
jer brani ga samo isplakani stih
kojim zdušno puni vremensku torbu,
kad već nije faca za fajt, za borbu.
Ne privlači me hod po zgaženomu
putu, jer tamo si stopu ne vidim;
a na cijelcu, putu bijelomu,
nešto me tjera da tuđoj zavidim.
Kad neću izgaženo ni sterilno,
ujedam i kad djelujem umilno.
Kamo ću? Zar iritirati družbu
koja puca od viška nevoljnika?
Ne vabim hvalospjev, ne želim tužbu,
ni stisku u lažnom raju uznika.
A ako čudni pjev nikada ne ode,
poklanjam im sve, sve osim slobode.
Tko nije za zajednicu, taj je sam.
A tko je usamljen, taj je očajan,
te prije molitve pukne da je šljam,
da njegov je trag čudan, i slučajan.
A ništa kod Boga slučajno nije!
Sitost se glođe, a Sudac se smije.
Kada me umor od samoće shrva,
na dlan ću sjesti Onomu koji je blag.
Tiho ću Mu pjevati, na svoj način,
i na svoj način ostaviti trag
koji se vidi sa zemlje i s neba.
On zna da mi ništa drugo ne treba.
Post je objavljen 17.12.2018. u 01:41 sati.