Dok se more razbija
na stoljetnim zidinama,
a bura miluje vrhove krovova
i zaustavlja plač ratnika
koji nemoćan leži
braneći tvrdu stijenu
gdje se nekada
kao dijete igrao,
Dubrovnik, Grad vječnosti,
Grad prošlosti i ljepote
skuplja u sebe
sve ljudske vrijednosti,
da se uvijek vraćaju
i život mu ponovo obnavljaju.
Uvijek će se ovdje
ljudi skupljati
kao ptice u tišini
i osjećati onu milinu
koju jedino mekani vokal
može opisati u svom uzdahu,
dok se tvrdi konsonant
ne pomiri i prizna,
da je skupo koštala
dubrovačka sloboda.
napisano: 24.11.2018. u 16:32h, pjesma je poslana na natječaj "MILI GRADE PONOSITI", a iz 15. zbirke poezije koja se upravo piše