Marketing
Burek, blog, Dundara
Što god pričali mještani, u Rijeci nema bureka do onog kod braće, i to na prvoj i najstarijoj očuvanoj lokaciji. Uvijek kad igrom slučaja pregladnimo, završimo tamo.
Opet problemi s blogom, opet ću morati pogledati koji su postovi, barem od ovih izdvojenih, ovaj put stradali.
U Malom salonu na Korzu sinoć je svečano otvorena izložba Davora Dundare. Iako je relativno mlad taj je umjetnik i performer već poznat po svom mračnom izričaju. Jin i ja nismo ulazili, vani smo čekali drugaricu, pa sam se uspio uvjeriti, koliko sam se udaljio od te tkz. scene. Prvo mi se javio izuzetno markantan lik, kojeg sam pozdravio, ali ne i prepoznao, a i Jin mu je odbio keksić, koji je izvadio iz jednog od unutrašnjih džepova. Prije nego što me još jednom pokušao nagovoriti za ulazak na perfomans, pitao me za mišljenje, ja sam u svom stilu rekao da je Dundara dobar, jer su loša vremena, al me ti šokantni perfomansi više ni najmanje ne mogu impresionirati.
Ono mislim, kad je ovaj, poslije se uspostavilo, gitarist kojeg sam poznavao u boljim vremenima, kad je ušao u svu tu buku, te fore s trganjem djeteta iz ženine utrobe i udaranje čekićem ili čim već, mogu još šokirati par top blogerica, a simbolične figure poput jednoroga, te sotonistička šminka, bile bi dovoljne da bloger kome se dive Dundaru proglasi za jugonostalgičara, uglavnom, sve nešto iz nekih drugih meni već nezanimljivih filmova.
Jednoj mračno našminkanoj curi svidjela se očito moja Che pljoskica, njenom dečku s lenonkama i umjetničkom bradicom baš i ne, nije da se baš ništa nije događalo.
Post je objavljen 15.12.2018. u 16:24 sati.