zatrpana
ta toplina, i u njoj jato uzdaha
ti divni porotnici
uronjeni u mračnu samoću
rastvorena, ulaziš u mali krater
i mi natapamo svijet
jesam li bila jedna od onih
prijevarnih, nametljivih
neumoljivo zavijaju uzbudljive pozicije
pokorenih
nezasitan čin postojanja
koji nit ne slutiš
prodor u vlastiti znoj
neprestano teče
lajem i sanjam tvoje prostrane ogrebotine
tvoja crijeva
i oči koje pletu
pletu pozornost
pokrivač od tisuću prnja
smiruje gomilu
naše grimizne podignute usne
upijamo iskušenje
pokazujemo
oguljeni, odvijamo se, i bacamo trnje
ko obraćenici iz misije
prijete nam da ćemo umjesto tjelesnog
matematiku imati
a mi prilazimo bogu planina
služimo pokretu, dugujemo isprike
priručnici su nam pokloni
i blaga drama raja
ulazi u zadnji stih
Post je objavljen 03.10.2019. u 00:09 sati.