Već sam pohvalio ovogodišnje predbožićno uređenje Rijeke, u postu s, neskromno ću reći, odličnim fotografijama, koji je kao i većina mojih postova nakon nepun sat vremena nestao s naslovnice. Jučer sam sreo jednog kolegu blogera, te konstatirao, kako te bolje fotke rijetko osvanu na foto blogu, al dobro, barem s ćevapima imam šanse. On mi je napomenuo pak da je na naslovnici bio post jednog blogera, koji je pak kritizirao ovogodišnju riječku dekoraciju, nisam vidio taj post, ali mislim da su moje fotke dovoljno rekle.
Jedna od novih riječkih atrakcija je takozvani tunel, ne poznati istoimeni klub nego preuređeno bivše ratno sklonište. Dobrom broju Riječana je taj kompleks podzemnih tunela bio nepoznat, meni ne. Naime prvih godina rata sam još radio na ekonomskoj školi i tamo me zatekla jedna od zračnih uzbuna, za koju sam bio siguran da nije lažna, naime u školu nije došla kći oficira JNA, drugi dan je mama opravdala zbog bolesti, mi smo s učenicima evakuirani u to podzemno sklonište. S par njih sam išao prošetati pa smo se uvjerili koje su to razdaljine.
Sad je za građanstvo otvoren tunel od talijanske škole do starog grada, prilično dugačka šetnja praćena izuzetnim svjetlosnim efektima. Meni osobno za perfektan osjećaj je falio samo glas psihodelične rock kraljice Grace Slick. Zanimljivo da se netko sjetio unutra otvoriti i kafić i štoviše, ima ljudi koji unutra i sjede. Sve skupa, odlična i dobro realizirana ideja, treba obići, prije nego što se netko sjeti to i naplaćivati.