Neki dan sam prispomenula umjetničko klizanje ( doista u kontekstu umjetničkog proklizavanja mog tate, a izazvano glancanjem parketa u spavaćoj sobi sa sredstvom poznatim pod nazivom "Četri asa" ), i ostala mi ta tematika u glavi.
Prvo što mi pada na pamet je da na led ne izlazim ni kad moram hodat po njemu, a kamoli da još izvodim vratolomije, a kamoli još obučena u šljašteću haljinicu ( bolje rečeno dužu majicu ). Mislim da me ni puškom niko ne bi natjero da treniram klizanje; ma šta da treniram, da u trenirci izađem na led a kud u onoj minijaturnoj opravici koja jedva pokrije kak smo ono rekli....gluteus. Dok sam bila mala, gledala sam sva ta uklizavanja i skokove, i premirala od straha kad bi muški dio para onak zdušno primio svoju klizačku partnericu i zafrkno je nebu pod oblake, a ona se uspije okrenut bar triput i dočekat na nož od klizaljke, naravno s Akvafreš osmijehom na licu zbog umjetničkog dojma. Da meni neko to napravi osto bi bar bez jedne ruke, ako ne i obadvije.
Najteže su mi uvijek padala njihova ateriranja, bilo mi je ko da sam se i ja strmopizdila na onu tešku studen od leda. Pa sam se uvijek pitala za kog vraga ne nose neke onak komotne dresove u koje bi mogle ugurat minijaturne jastuke, a u svrhu ublažavanja eventualnog lošeg prizemljenja. Pa jel prije pala, jel se prije digla jer mora stić koreografiju i onog morona koji ju je tak zafitiljio da je morala past oćeš nećeš. Nema blejanja ni grimasa, osmijeh od uha do uha i opali dalje po ledu ko da ništa nije bilo. Piruete uopće neću komentirat; kakve gumene žene u cirkusu, to se noge zapletu da se pitaš kak će ikad više hodat normalno. Strava jedna.
Drugo što mi pada na pamet je besmrtna Milka Babović, željezna lady sportskog programa televizije Zagreb, sa ladnom trajnom i velikim očalama i obligatnom kostimu sa košuljom na mašnu, koja je svojim komentiranjem dočaravala sve - od muzičke podloge ( autor, izvođač, jel paše uz koreografiju il ne ), preko vrste skokova ( aksl, tulup, luc, witberger i štatigajaznamkaksusesvezvali ) i onog što je natjecatelj pojeo za ručak, pa sve do boje haljinice i pratećih šljokica. Sve je znala i sve je iskomentirala tak da si imo dojam da sjediš u svečanoj loži i uživo pratiš spektakl na ledu, umotan u dekicu, srkutajuć kuvano vino ( bez kojeg ledu ne bi ni prismrdila ).
Led i klizanje definitivno nisu moj izbor; meni da je plus trideset i neka plaža uz more i recimo neki osvježavajući napitak...e to je sport za mene. Led me smrzne i kad ga vidim na teveu.
Post je objavljen 08.12.2018. u 20:37 sati.