…često završavamo šetnjom uz Dravu. Kako smo čuli da je grad ponovo revitalizirao kupalište uz Dravu, odlučismo obići ga. Bili smo oduševljeni i prisjećali se vremena kad smo kao gimnazijalci išli na te bazene 'bogu iza nogu'.
Na tim bazenima sam kao gimnazijalac odigrao tri partije preferansa za novac: prvu, zadnju i ni jednu više. Naravno, izgubio sam. Možda je to doprinijelo mojoj odluci da to bude tako - zadnje kartanje za novac. Tko zna što bi bilo da sam dobio?
Mali, dječji bazen. Temperatura vode 24 celzija.
Veliki bazen, voda 26 celzija. Uočite betonsku kosinu uz ogradu. U njoj su položene cijevi kroz koje prolazi svježa voda, sunce je zagrijava i onda topla ulazi u bazen. Sve nam je to, i još mnogo toga, objasnio ljubazni pripadnik osiguranja (kroz 24 sata). Nadovezao sam se, rekavši da bi bilo dobro da kosinu oboje na crno. Efekt grijanja bi bio veći. Složio se, i još dodao kako postoji realna mogućnost da se sagradi još jedan bazen olimpijskih dimenzija. Vraćaju se Varaždinci nakon mnogo godina svojoj rijeci.
Ljubazni čuvar pokazao nam je sliku plovećeg bazena koji je bio vezan uz obalu u samoj rijeci. Supruga i ja sjećamo se sličnog (a možda je baš bio takav), čuvar ne. On je premlad da bi ga poznavao.
P.S.
U mom gradu sagrađen je zatvoren bazen prije Varaždinskog. Već tada je planirana izgradnja vanjskog bazena. Čak je u podrumu zatvorenog predviđeno mjesto za postrojenje vanjskog bazena. Glasine su da su projekti gotovi ali nema novaca, pa onda opet da se rade projekti. Tko bi ga znao? A naš gradonačelnik sjedi u Sabornici (kokošinjcu), nikad ga ne vidjeh za govornicom, ali friz mu je uvijek besprijekoran.
