I onda kada me
ne bude više,
kad tijelo moje
prah postane,
i kad grob moj
budu saprale
tužne jesenje kiše
ostaće ove riječi
da svjedoče i kažu
da tu sam i ja bio,
da sam živio,
i da sam tebe volio.
I onda kad duša
moja bude lutala
prostranim nebeskim svodom
i kad sva sjećanja
o meni proteku,
kao opalo lišće
nošeno vodom,
ostaće ovi stihovi,
moji vjerni drugovi
u danima samoće,
i oni će nekome reći
istinu o mojoj tuzi,
vjeruj mi da hoće.