Marketing
DA LI JE POSTOJAO KARLO VELIKI I 'RANI SREDNJI VIJEK'?
Među zastupnicima nove kronologije, još prije Anatolija Fomenka, pažnju je pobudio njemački istraživač Heribert Illig. On je početkom 90tih ponudio svoju hipotezu fantomskog vremena, kojom osporava ličnosti i događaje iz ranog srednjeg vijeka, točnije period od 614. do 911. godine n.e. Posebno se usredotočio na centralnu ličnost tog razdoblja, Karla Velikog (742-814). Naslovi kao „Karlo fikcijski, poznat kao Karlo Veliki“ (1992) i „Da li je postojao Karlo Veliki?“ (1994) kao da govore sami za sebe.
Illigova hipoteza fantomskog vremena sastoji se ukratko u slijedećem: postojala je zavjera koju su skovali Sveti rimski car Oton III i papa Silvestar II (moguće i bizantski car Konstantin VII), kako bi se fabricirao retrospektivno Anno Domini sistem datiranja, u svrhu njihovog smještanja u godinu 1.000., odnosno godinu od posebnog značaja, godinu „velikog jubileja“. Po Illigu, oni su ovo postigli pomoću izmjena, pogrešnog predstavljanja i krivotvorenja dokumenata i fizičkih dokaza.
Dakle, Illigova hipoteza svodi se na to, da period od oko 300 godina, od početka 7. do početka 10. stoljeća – nije ni postojao. Događaji i ljudi u ovom vremenu bili su ili kopirani (od novijeg perioda, kako je to Fomenko dokazao), potpuno fikcijski ili pomaknuti u taj period. Illig je dobro uočio da su arheološki dokazi iz tog navodnog doba nedostatni, kao i same metode radiometrijskog i dendro-kronološkog datiranja; pored ovog tu je i pretjerano oslanjanje srednjevjekovnih povjesničara na pisane izvore.
Centralna ličnost ranog srednjeg vijeka je franački kralj Karlo Veliki. Navodno je vladao cijelom zapadnom i srednjom Evropom, međutim materijalni dokazi te njegove velike vladavine su u najmanju ruku neuvjerljivi. Zanimljivo je da je Wikipedijin članak o Karlu Velikom prilično opširan, no najvećim je dijelom ispunjen njegovim ratnim pohodima i osvajanjima. Da li su ti pohodi utemeljeni na stvarnim činjenicama ili na mitu? Ima jedna (odnosno dvije) zanimljiva rečenica u Vojnoj enciklopediji, u članku o Karlu Velikom. „U Španiju je upao 778, ali je tu pretrpeo neuspeh. Na povratku, Baski su mu naneli težak poraz u klancu Ronsesvaljez [Roncesvalles] što su legenda i pesnici ovekovečili.“ Da nisu možda i ostale njegove pohode ovjekovječili pisci mitova i legendi, uz pomoć pjesničke imaginacije? Što o ovom historijskom događaju veli Wikipedia? „He turned to leave Iberia, but as he was passing through the Pass of Roncesvalles one of the most famous events of his reign occurred. The Basques attacked and destroyed his rearguard and baggage train. The Battle of Roncevaux Pass, though less a battle than a skirmish, left many famous dead, including the seneschal Eggihard, the count of the palace Anselm, and the warden of the Breton March, Roland, inspiring the subsequent creation of the Song of Roland (La Chanson de Roland).” Za one koji ne razumiju baš dobro engleski, događaj je bio jedan od najčuvenijih za vladavine Karla Velikog - iako se radilo manje o bitci, a više o čarkanju - ostavivši za sobom mnoge slavne mrtve. Zvuči logično.
Heribert Illig spominje recimo Karlovu palaču u gradu Nijmegen iz 777. godine, od koje nema nikakvog traga. Slike i statue Karla Velikog su također varljive, jer potječu iz novijeg vremena. Recimo, čuveni Dürerov portret Karla Velikog nastao je tek u 16. stoljeću, dakle sedam stoljeća kasnije. Pošto ne postoje izvorni Karlovi portreti iz 8. i 9. stoljeća, slika Dürera predstavlja plod čiste fantazije. Kruna na glavi datira iz 11. stoljeća, a štit sa njemačkim orlom i francuskim ljiljanom je iz kasnog srednjeg vijeka.
Illigova teorija prije četvrt stoljeća izgledala je hrabrom, možda čak i šokantnom, međutim, među današnjim kritičarima historijske kronologije smatra se 'konzervativnom', iz razloga što događaje od prije 614. godine n.e. smatra „korektno dokumentiranima“.
Anatolij Fomenko i drugi smatraju da je čitav prvi milenij bio interpoliran, i da iz njega nema nijedne autentične osobe ni povijesnog događaja. Ono što je meni osobno najsumnjivije, vezano za ovaj period, od prvog do desetog stoljeća n.e. jest slijedeće:
1) Iznalazak datiranja „Anno Domini“ tek u 6. stoljeću (Dionizije Egziguus), prvi put korišten tek u 8. stoljeću
2) Tokom cijelog tog razdoblja, jedina knjiga koja spominje godine „AD“ jest „Ecclesiastical History of English People“ koju je napisao engleski teolog Beda u 8. stoljeću n.e.
3) Kristijanizacija Evrope – kršćanstvo je postalo službenom religijom Rima u 4. stoljeću. Zar je trebalo 6-7 stoljeća da se kristijaniziraju Poljaci, Mađari, Skandinavci i Rusi?
Za one kojima je teško prihvatiti činjenicu da je cijeli prvi milenij bio interpoliran, no ipak dozvoljavaju da je rani srednji vijek mogao biti umetnut, predlažem da pogledaju grafikon iz Fomenkove knjige „History: Fiction or Science“ iz kojeg je vidljivo da godine vladavine karolinških vladara od 7. do 9. stoljeća u potpunosti odgovaraju godinama vladavine rimsko-bizantskih careva od 4. do 6. stoljeća.
Vjerujem da ima ljudi koji vjeruju u ama baš sve što pročitaju u knjigama Davida Icke-a. No, i njemu se potkradaju greške, jednostavno jer vjeruje ne uvijek pouzdanim izvorima. Tako u „Najvećoj tajni“ navodi da 33 američka predsjednika imaju genetičke veze sa engleskim kraljem Alfredom Velikim i sa franačkim carem Karlom Velikim. Ovo je naravno, netočno. (Osim toga Icke navodi i neke genealogije koje idu do rimskih careva i familije Pizon, što je pomalo i besmisleno.) Dovoljno je vidjeti Fomenkove grafikone, koji govore sami za sebe. Dakle, ako genealogije idu isuviše daleko u prošlost, ne treba im vjerovati.
Post je objavljen 07.12.2018. u 17:06 sati.