Koloriranje je postupak kojim se crno-bijeli original boji na način da što realnije nalikuje na snimku u boji. Pa se tako sve češće koloriraju ne samo crno-bijelie fotografije, već čak i čitavi crno-bijeli filmovi.
Jedan svakako značajniji pothvat na tom polju (koloriranja crno-bijelog) nedavno je realizirao Peter Jackson, redatelj filmova "Gospodar prstenova"; njegov najnoviji uradak "They Shall Not Grow Old" je dokumentarac složen od originalnih crno-bijelih video-snimaka nastalih za vrijeme prvog svjetskog rata, koje su zatim ne samo kolorirane pomoću suvremene digitalne tehnologije, i to do mjere da izgledaju kao da su friško snimljene, već je naknadno dodan i zvuk (zapravo rekonstrukcija kako je to sve moglo zvučati, s obzirom da pravi zvučni zapisi ne postoje)...
How Peter Jackson Colorized 100-Year-Old WWI Footage
Međutim po pitanju koloriranja treba ostati u neku ruku oprezan, jer iako se koloriranje nekima čini kao dobra stvar, ipak postoje i neke stvari koje nisu baš toliko dobre...
Dobro je to što koloriranje (i odgovarajuća digitalna obrada) daje stvarniji dojam o tome kako su bića, stvari i pojave iz vremena kada je snimka nastala otprilike izgledale u stvarnosti. I tu je ključna upravo riječ "otprilike", zbog toga što je bilo kakvo koloriranje više zasnovano na pretpostavkama koje je boje i nijanse nešto bilo, a što se pokušava iščitati iz nijanse sive boje na originalu.
No treba ostati svijestan da kolorirana slika ili film više nije original već manipulacija (ili kako bi se u narodu reklo "fotošopiranje"). Osim toga može ljudima koji nisu upućeni u fotografiju stvoriti lažan dojam da je u vremenu kada su nastale te kolorirane crno-bijele snimke - one stvarno snimljene u boji (kada je tehnika snimanja u koloru još bila u začecima - kolor fotografije su bile velika rijetkost).
Post je objavljen 06.12.2018. u 19:30 sati.