Tko u poniznosti i otvorenosti sluša
riječ Božju i pronalazi volju Božju,
spoznaje da je poslušnost ona duhovnost
koja nas povezuje s Bogom Srvoriteljem.
Jer, poniznost znači prihvaćati Božji plan,
a ljubav je Božja onaj dio duhovnosti
koji čini sve vrijednim i bez koje je sve,
doista sve, isprazno i bezvrjedno.
Zato je odgoj, samo na tjelesnoj razini,
kod izgradnje čovjekove osobnosti,
isprazan, nedostatan i nepravedan,
a time i poguban za razvoj pojedinca,
jer se čovjekova potpuna ljepota kao cilj,
ne može ostvariti bez duhovne ljepote.
Zato govor ljubavi, naše majke Marije,
ide za tim, da nas stalno oblači u svetost,
dobrotu, otvorenost i ljubav Božju.
Svetost je čovjekovo duhovno stanje
u kojemu se očituje njegovo duhovno
i tjelesno zdravlje, te njegova duboka
povezanost sa Bogom i ljudima oko sebe.
To je stanje potpune ravnoteže duha
duše i tijela, kada zakoni duha vladaju
nad zakonima materije - tvari i tijela.
Čovjek obučen u svetost nije osamljen,
nije odbačen, nego je u novom zajedništvu
s Bogom, te nadaren za susrete s ljudima.
Dobrota je duhovnost i oprema svetih,
ili onih koji odaberu put svetosti, na kojem
se u svakom stvorenju gleda i otkriva dobro.
Dobrotom čovjek prihvaća sebe kakav jeste,
te ne odbacuje druge i/ili druga stvorenja.
Ujedno, dobrota je duhovna moć, kojom se
prepoznaju i nadvladavaju zle pobude u sebi
te prepoznaje ono što nije dobro kod drugih.
Dobar, ne sudi i nikoga ne odbacuje, ne prezire,
a spreman je sa drugima dijeliti sva svoja dobra.
Na putu svetosti, svetost i dobota idu zajedno,
jer su zaodjenuti u poslušnost i ljubav Božju.
Zato: "Velim i zaklinjem, da sa sebe skinete
i odložite starog čovjeka koji pripada prijašnjem
načinu života, čovjeka koji u varavim požudama
ide u propast, te da se iz dana u dan obnavljate
duhom u kojem mislite i da se obučete u novoga
čovjeka, stvorena na sliku Božju, u istinskoj
pravednosti i svetosti"! (Ef 4,22-24)
Post je objavljen 04.12.2018. u 20:46 sati.