NIje mi baš jasno što sam ovo pročitao. Niti mi se dopalo. Srećom da je kratka pa sam ju iz inata otčitao da kraja. Da nisam, ništa ne bi propustio. A evo kako je knjigu na koricama opisao izdavač:
„Sudnji dan? Možda najizopačenija pornografija? Ili, ujedno, i jedno i drugo? To sve i još mnogo toga nalazi se u romanu Divna povijest fotografije jednoga od, najzanimljivijih suvremenih mađarskih pisaca Pétera Nádasa. Dinamičan, zabavan i tužan, ovaj je roman neka vrsta suvremene komedije u kojoj svaki lik igra svoju ulogu iz koje stalno pokušava izaći i promijeniti svoju poziciju ali u tome nikako ne uspijeva. …….. Divna povijest fotografije apologija je svim fotografima, svim ljubavnicima, svima onima koji žele ovjekovječiti druge i sebe u kratkim trenucima prolaznosti.“
E, vidite, ova knjiga sve to NIJE. I uči nas kako koricama ne treba vjerovati.
Par citata:
„Onda se ni nadi ne mogu nadati.“
Jedan tipičan opis krajobraza, napisan u obliku fotografija koji obilježava stil cijele knjige:
„Suncem obasjan park promatran s vrata terase, ma nebu okruglasti oblačići.
Nakupljaju se teški olujni oblaci.
Kroz zatvoreni prozor može se vidjeti tek ono što osvijetli munja.
Buktinja je zahvatila golemi hrast.
Na pločicama terase zaustavlja se voda, gusti udarci uvijeih kišnih kapi. Veći dio debla nagorjalog drveta još se vlažnon dimi.
Razvedrava se, lijep zalazak sunca.“
Prva rečenica:
„Nespretna ptica, helikopter, leti nad krovovima grada koji tone u sumrak.“
Posljednja:
„Finita la commedia.“
Post je objavljen 02.12.2018. u 20:32 sati.