Marketing
Sličica
Katkad se nebo zimi ko curica, sramežljivo zarumeni po svojim rubovima, otkud onda zapjevaju odane ptice, slatko, najslađe, pa ti se učini ko poezija šume i mirisa. I ne treba tu puno riječi: po krovovima napuštenih kuća snijeg, u stablima par srebrnkastih vlasi, miris vatre, miris drva, otopljenog mraza i blatnih čizama na dvorištu.
Počeo je. Srebrn prosinac.
Ptice znaju.
Prije i poslije velikih hladnoća, uvijek se pjeva.
Rub moje crvene dolčevite, izrast kose, opal na prstenjaku, zapjenjen capuchino. Sve obgrlio si jednim pogledom, kao nešto jako svoje.
Zatim, tvoj široki dlan na mojim lopaticama.
Drugi na obrazu. Zagledavanje do u dubinu.
I oči ti postaju ruke. Diraš mi zjenice do suza.
Smijem se. - Što je smiješno?
Dječak si u tijelu muškarca. To me pita tvoja nesigurnost.
Smijem se jače.
- Jer..lijepo je. Nestvarno tako, da bih se trebala uštipnuti.
- Budem te ja.
.........
A kad nam se taknu trepavice, u susjednoj kući neko dijete zasvira melodiku.
Post je objavljen 02.12.2018. u 19:45 sati.