Ponovo se po medijima razvlači slučaj "Bećarac". Zbog mladića koji je na jednom događanju u blizini neke policajke otpjevao bećarac zbog kojeg se ova "osjetila uvrijeđeno" i "spolno diskriminirano", te je dobila poriv na njemu trenirati strogoću, pa mu je prikeljila prijavu za vrijeđanje službene osobe i spolnu diskriminaciju.
Iako je na prvom suđenju ovaj oslobođen krivnje, policija se žalila na presudu, te je na višem sudu proglašen krivim.
Bećar proglašen krivim, pjevanje pred policajkom koštat će ga 2000 kuna
Međutim, čini se da ni sudovima ni policijskim kadrovima, počevši od policajke koja je prijavila dotičnog, nisu baš jasne neke stvari... Kako po pitanju samih kriterija toga što su vrijeđanje i spolna diskriminacija, pa do (kontra)efekta koji su svojom revnošću postigli.
Prva stvar je ta da netko u čitavoj priči očito nema pravu predodžbu što je to vrijeđanje i/ili diskriminacija, te da ponekad zna biti veći problem u osobi koja sve što joj ne paše doživljava "uvredljivo" ili "diskriminacijski", nego u tome što ju je "uvrijedilo"/"diskriminiralo". Čisto ilustrativno, vrijeđanje je onda kada se nekoj osobi kaže da je idiot, kreten, retardiran i slično, ili kad se "nabija na neku stvar" tu osobu, ili njenu bližu i daljnju živu i mrtvu rodbinu. A spolna diskiminacija bila bi onda kad bi se nekoj ženi reklo da je "za madraca a ne mudraca", ili npr. da se "ostavi pendreka i primi kuhače". A ne kada netko otpjeva "bezobrazni" bećarac (a bećarac nije pravi bećarac ako nije dvosmislen ili bezobrazan.)
Uz to, pitanje je kako bi se dotična policajka ponašala u situaciji da osiguava red na nekoj utakmici visokog rizika gdje su dobacivanja policajcima od strane razularenih navijača sasvim uobičajena pojava - bi li u toj situaciji ova tužila svakoga tko joj dobaci nešto "uvredljivo" ili "omalovažavajuće", ili čak čitav stadion ako krene uvredljivo skandiranje na račun policije?
Druga stvar je ta da policija i sudstvo sada mogu upravo dotičnoj policajki koja je podigla prijavu, i kadrovima koji su nastavili tjerati taj slučaj, zahvaliti na "medvjeđoj usluzi", tj. na tome što će javnost policiju i sudstvo samo još više doživljavati kao institucije koje se vrlo revno bave glupostima i minornim stvarima, odnosno u ovom slučaju verbalnim deliktima, dok istovremeno po svemu sudeći vrlo letargično reagiraju po pitanju daleko ozbiljnijih stvar, kada im tražene i/ili osuđene osobe doslovno "odšetaju" preko granice, a nasilni kriminalci (koji su im nadohvat ruke i od prije poznati) ostaju na slobodi, a budu procesuirani tek kad stvar završi u novinama.
Štoviše, u priču se uključio čak i policijski sindikat, (onaj isti sindikat koji pokušava progurati zakon kojim bi se zabranjivalo snimati policajce na javnim mjestima), a koji se pobunio zbog toga što se sada dotičnu policajku vrijeđa i omalovažava u komentarima na društvenim mrežama . Čini se da dotični nisu čuli za tzv. "kobrin efekt", pojavu gdje nastojanje da se riješi neki problem (u ovom slučaju da se sankcionira "nepoćudni" bećarac), ne riješi problem već naprotiv izazove pogoršanje tog istog problema... A možda sad netko shvati koja je razlika između bećarca i pravog vrijeđanja.
Na kraju, možda je ovaj slučaj (kao i neki drugi slični slučajevi koji uključuju djelovanje državnih institucija) zapravo najbolji pokazatelj u kakvom nakaradom društvu i državi živimo. Pa je tako problem neki "bezobrazni" bećarac, ali npr. opsceni nastupi puni golotinje i vulgarni tekstovi grupe Let 3 nisu. Isto tako ispada da je problem plakat sa slikom dječaka sa čokanjčićem u ruci (jer "institucije" tvrde da to promovira alkoholizam), ali nije problem kad "umjetnik" na pozornici pred publikom slika spolovilom (uz izliku da je na TV-u cenzurirano, iako je svakome jasno što ovaj radi). Problem je što neki pas "previše laje", ali nije problem što od buke javnih manifestacija za vrijeme Adventa dva mjeseca ljudi koji žive u centru Zagreba ne mogu normalno živjeti i spavati...
Post je objavljen 02.12.2018. u 10:16 sati.