Bože mili, čuda velikoga,
kad potjera velik malenoga
maleni se skupi u pet para,
a veliki po njemu udara.
Kuje veliki lance i katance
pa malenog stavlja u lance,
maleni se pita gdje li je sloboda,
noga mu je sapeta pa ne može da hoda.
Kad će biti slobodan, mali se pita,
a veliki po njegovom imanju skita,
bahati se na sve četiri strane
i malenom pronalazi mane.
Veliki je sit, a mali je gladan,
mali je siromašan, a veliki jadan
i jednog i drugog bolest štipa,
a svaki se od njih po džepovima pipa.
Jedan se pipa što novaca nema,
a drugi što višak u strane banke sprema
i jedan i drugi pate od bolesti
jedan je bez svjesnosti, drugi bez savjesti.
Gdje si, Bože, da pravdu doneseš
i sa malenog gladnog teret odneseš,
uliješ i jednom i drugom pamet u glavu
pa neka oba budu slobodni, zdravi i u pravu.
Neka svaki vrijednost i poštenje nosi,
a ravnopravnost nek' im prkosi
kad veliki za malenog radi,
da i maleni se blagostanjem sladi.
Sanjam o ravnopravnim društvenim odnosima,
poštenim radom i poštenim doprinosima
nadam se, da će mi se san ostvariti
kad će svatko zadovoljan sa životom biti.
Čudo će u društvu nekad da zavlada
tom čudu se i veliki i mali nada,
mali je svoje povjerenje izabranom dao
i bez vlastite moći zauvijek ostao.
Društveni odnosi snagu imaju,
da svakom jednako za opstanak daju,
zašto to ne čine, pojma nemam,
ali da to oni mogu, jednostavno znam.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-040-5.
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.