ti nemaš oči
ja napretek sanjam
galebovi mijauču. valovi se dvore.
moja sitna kosti, moji nokti blaguju
sa tvoje kože
ministranti vječnosti, oni tu stoje,
čvrsto ko slanutak okreću glave
a razasuti.
plijesan proviruje, i napuštena ljetna kuhinja
ne može bez tvoje ljubavi
leći u zaborav.
ne mogu okenuti bok na drugu stranu
bez strasti tvojih prstiju,
vruća i daleka strasti.
meka i slasna nježnosti.
receptor
snježni dlanovi
kao promuklo ispunjene leteće želje
i trbušaste žene
hvataju plijenove za vrat.
ljepota iz tvojih očiju analizira me, promiče
poput skupog parfema,
dok ja kao pečat na tvojoj usni
njušim simbole
gutam med sa livade
debussy
moja uzavrela smrti, živa radosnice
ja sam kao lijevak što drhtavo guguče
dok klokoće kiša po kockama betona
i dok se niz bršljan slivaju kapi.
gdje si gorda pridošlice, gdje te nađoh,
tu na oltaru sjediš, u bijeloj čipki škripiš
i nogama mašeš
a oko tebe tamjan urezuje
Post je objavljen 01.12.2018. u 17:46 sati.