Ima knjiga koje i predugo ostaju na "pročitati" listi. Za neke, kao ova, mi
je drago da su pričekale da ih čitam u originalu.
Prethodna takva za mene je bila "Brave New World" Huxleya, koju sam
pokušavao čitati na dva-tri jezika prije originala, ali mi ni na jednom nije
išlo, bilo mi je nečitljivo. A original je odmah progovorio tako da nije
bilo problema, dobro smo se razumjeli.
Catch-22 Josepha Hellera me je uvijek odbijala i svojom slavom-što slavnija
knjiga, meni ju se manje hoće čitati. Mora pričekati u redu iza nekih definitvno
manje slavnih. Ova je čekala, i dočekala, a valjda u tome i jest štos.
Dakle, nakon skoro pola stoljeća, da, dobra knjiga. Tako se piše o ratu i o
tome da je to sve sranje s marcipanom i višnjom na vrhu, i da je jedino
bitno izvući živu glavu...i ostati čovjek, da možeš pogledati u ogledalo
ostatak života.
Sistem, jasno, radi sve da ti se živo j... za taj odraz u ogledalu. Razni
bravari, bageristi, kamiondžije, šverceri, psihijatri, povjesničari,
profesionalni političari i slična ogavna bagra su oberkommando i ti ima
bre da slušaš i da vešaš to ordenje ili će tebe bre da obese na prvu granu.
Bre.
Monty Python je ultraklasična opera u režiji štićenica samostana Sv. Klarise
u odnosu na realnost koju se prodaje prije, tokom i nakon rata na temu
domoljubne dužnosti, dok višespomenuta bagra ladi muda uz svoje jahte i vrti
lovu na gluposti raje.
Čitao sam donekle ostale pisce iz perioda kad je nastala ova knjiga. Nastajala
je gotovo cijele 1950-te, štampana je 1961-ve. Čime odudara? Time da je
ponudila "fuck off" pogled na cijelu tu priču. Izašla je u pogodno vrijeme,
taman da se publika zagrije za nju do vijetnamskog rata i da posluži za
njegovo obezvrijeđivanje, ogoljavanje moralne bijede cijele te ratne priče.
I ne samo te.
Kroz cijelu urnebesnu priču bombarderske jedinice koja mora letiti previše
misija i događa im se poprilično toga što ni Alice u Zemlji Čuda ne bi
bilo čudno, provlači se nit brutalne ratne stvarnosti sa krvavim ranama,
smrtima i komadićima ratnih drugova razbacanih jednih po drugima. Ludilo je
svakodnevno i opće, stvarnost nije normalna. Negdje pred kraj je par
stranica gdje glavni lik luta bombardiranim Rimom i vidi ono što je
(kasniji zaslužni nosioc ordena "Seronja prve klase") Borivoje Đorđević
otpjevao prije rata u "Pogledaj dom svoj, anđele". Dobro misli Yossarian da
je "Kristov moment" upravo to, taj pogled na svu bijedu naokolo.
Čitao sam izdanje za 50-godišnjicu prvog izdanja, u kom je bilo dosta
materijala na temu nastanka i prvih kritika knjige. Zanimljivo-i u tome je
zapravo riječ o vrlo modernoj knjizi-je da je zapravo riječ o proizvodu,
stvorenom i lansiranom na tržište u najboljoj maniri američke reklamne
mašinerije. Ali o dobrom proizvodu, jer, ne zaboravimo, ima i takvih. Teško
za povjerovati usred sveg tog sranja koje nam prodaju, u kom će nas utopiti
samo da zarade neku siću, ali ima.
I pored svega toga zabavna lektira, i upravo u tome i jest majstorija pisca,
pretvaranje kamenja u zlato.
Post je objavljen 01.12.2018. u 01:12 sati.