Na portalima ne čitam članke ali zato pročitam naslove i komentare. Jedan mi naslov zapeo za oko (ne ono zapeo….nego zapeo), pa ajde da ga pročitam u tišini i u cijelosti. Eeeee….to mi je bila fatalna pogreška…..jer su mi se počele smjenjivati emocije (a nisam niti jednu pozvala) od zbunjole, čuđenja, psovanja, ponovnog čitanja članka, klimanja glavom i konačne odluke da mi je to posljednji pročitani članak na poralima, samo da spomenem nije bio političko-zabavnog sadržaja.
A o čemu se radilo? O nekoj radionici gdje se govorilo o današnjem načinu funkcioniranja poduzeća. Napisani tekst mene je „ubio“. Krenulo je pisanjem kako današnje firme funkcioniraju uspješnije nego prije cca desetak godina…..hmmm….to je valjda normalno…ili nije? Da se na tradicionalan način više ne radi jer je to pregazilo vrijeme….majke ti mile…….ovakva rečenica me dotukla i to po leđima…..Pitam se što je tekstopisac htio reći rečenicom da će se automatizacijom dobivati nova radna mjesta ali i otvarati nova…eeeee…tu mi je mozak rekao da ide na pivo….i da više ni on to nemre podnijet……najlaške je čovjeka ostaviti u najtežim trenucima….to mozgu nikada, ali nikada neću zaboraviti! Idemo dalje….zatim da su u inovacijama potrebni ljudi i znanje…..haaaa?? A tko drugi osim ljudi još postoji?? Nakon takve rečenice bilo mi je totalno jasno zašto me mozak napustio….moram priznati da sam u tom trenutku imala potpuno razumijevanje za njega….mislim mozga…..
Dalje ne bih pisala…..petak je….ne želim da me mozak baš danas napusti…..
P.S. ne odgovaram za pravopisne pogreške….
Post je objavljen 30.11.2018. u 08:36 sati.