Marketing
NIKADA NISAM
Katkad u staru škrinju zavirim…
U nju sam pohranila svoje vrijeme.
Prebirem po trnju ne bih li našla
zamamne, ali zaboravljene sheme.
Kada je otklopim, ljepota prasne,
zaspu me drage i vesele zgode.
Tu i tamo osjećanje splasne,
kada me osvrti do srca vode.
U škrinju su se ljubavi zavukle…
Bilo ih je, al ni jedne snažne.
Iskrile su, no bijahu nevažne
da bi se u sadašnje misli provukle.
Ravnodušno prčkam po dobru i zlu,
draču i svili, plaču, i koječemu,
kada tvoja slika, skrivena na dnu,
vrati davno zaboravljenu shemu.
Izvučem je i spustim pored križa,
povrh vremena, gdje bivstvuje griža,
a ta me guja bockanjem podsjeti,
da nikad nisam naučila voljeti.
Post je objavljen 29.11.2018. u 22:27 sati.