Jutro sivo, dan siv, sve je sivo, a ja ne volim ni sivo, ni crno i što sad. Čaj kao svako jutro, danas će biti bazga iako je već danima bazga, pa što onda, volim kada miriše bazga jer me asocira na proljeće, na toplo, na sunce, a nikako ne volim sivo. Znam da će neki padat u depresije, piti koješta, plakati i spavati, ali ja jok. Ja ću uzeti kamenje, farbe, kistove i pofarbati sivi kamen u proljeće, u ljeto, u jesen, čak i u zimu, ali ne sivu već bijelu kao nevinost, kao čistoća misli, kao ljepota prve pahulje, bijelu kao labud i labudica. Eto to ću jer ne padam u depresije kada jutro izgubi šarenilo jeseni.
DANAS JE JUTRO
IZGUBILO SVE BOJE
ŠARENE JESENI
27.11.2018.