Pregled posta

KOLIKO IMA ISTINE U TVRDNJI KAKO SU MLEČANI POSJEKLI ŠUME NA OTOKU PAGU?

Na Pagu nema šume jer su je posjekli Mlečani. Takva tvrdnja se, od sredine prošlog stoljeća, često spominje, a zanimljivo je kako se nalazila i u nekim pomoćnim materijalima uz školske udžbenike. Koliko ima istine u toj tvrdnji? Što o tome govore povijesni dokumenti i zdrava logika. Mletačka Republika je prestala postojati 12. svibnja 1797. godine, nakon što je Napoleon Bonaparte osvojio Veneciju. Od 1797. godine do danas prošlo je 217 godina. Dakle, Pag nije u sastavu Mletačke Republike više od dva stoljeća, a otok je, svejedno, u najvećem dijelu prekriven kamenjarom.
Ako su Mlečani posjekli sve šume na Pagu, u protekla dva stoljeća moglo se posaditi na stotine novih šuma ili ih obnoviti na područjima na kojima su ih Mlečani, kako neki tvrde, posjekli. Prema enciklopedijskim izvorima, bor raste prosječno 20 cm na godinu, što znači da za samo petnaest godina naraste do visine od tri metra. Hrast do visine od 30 metara naraste za oko osamdeset do sto godina, ali na Pagu je hrast skromnije visine od hrastova na kopnu i naraste do oko sedam metara, za što mu treba oko dvadeset godina. Crnika, u dobrim uvjetima, za pet do sedam godina dosegne visinu od 3 metra. Da se, nakon pada Mletačke Republike 1797. godine, na površini od samo deset hektara, posadilo tisuću borova, tisuću hrastova i tisuću stabala crnike, danas bi to bila šuma impozantne veličine. Bila bi to šuma za divljenje. Teško je zamisliti kako bi otok Pag danas izgledao da se šuma sadila ne samo na deset, nego na tisuće hektara površine. Međutim, više od dva stoljeća nakon pada Mletačke Republike na današnjem području Grada Paga nije nastala niti jedna nova šuma. Dapače, neke manje su nestale. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća na Pagu su se često provodile tzv. dobrovoljne radne akcije sadnje borova u kojima su, uz građane, sudjelovali i učenici osnovne i srednje škole. U Pagu je održana i velika, republička ORA (Omladinska radna akcija) na kojoj je bilo nekoliko stotina mladih iz cijele Jugoslavije koji su bili smješteni u osnovnoj školi, a svakodnevno su sadili borove. Samo za vrijeme ORA-e na Pagu je posađeno oko 10 000 sadnica borova. Procjenjuje se kako je u drugoj polovici 20. stoljeća na Pagu posađeno oko 35 000 sadnica borova i oko 2000 sadnica hrasta. Prema procjenama stručnjaka-savjetnika s ORA-e, oko 90 posto sadnica se "jako dobro uhvatilo i uspješno raste". Međutim, od te goleme količine stabala nije ostalo gotovo ništa. Rezervat prirode Dubrava-Hanzine, jedina listopadna šuma na otoku Pagu, prostire se na površini od 17 hektara. Uz hrast medunac, u rezervatu šumske vegetacije Dubrava-Hanzine, raste crni jasen. Hrast medunac se koristio za izradu dijelova brodova, posebno galija, a od crnog jasena se dobivala boja za bojanje vune. No, usprkos tome što su se hrast medunac i crni jasen mogli komercijalno koristiti, dakle dobro prodati, Mlečani ih nisu sjekli i Dubrava je preživjela 1797. godinu i pad Mletačke Republike.
Kod mjesta Šimuni se nalazi šuma Selac koja se spominje u brojnim povijesnim dokumentima. Stabla u šumi Selac su se sjekla zbog ogrjeva, a kako se šuma ne bi uništila, redovito su se sadila nova stabla. Kao i Dubrava, i Selac je preživio 1797. godinu i pad Mletačke Republike. Dvije najveće, i u povijesnim dokumentima najčešće spominjane šume na današnjem području Grada Paga, su sačuvane. Pitanje je zašto bi Mletačka Republika sjekla šume na udaljenim brdskim područjima Paga, za što je trebalo organizirati skup i rizičan prijevoz brodovima? No, ključno je pitanje zašto bi se Mletačka Republika uopće zamarala sječom šuma na prilično udaljenom otoku Pagu kada je na svojem kopnenom području, osobito sjeverno i sjeverozapadno od Venecije, imala golema šumska područja, sa znatno kvalitetnijim stablima za gradnju i obradu. Na koje se povijesne dokumente pozivaju oni koji tvrde kako su Mlečani sjekli šume na Pagu? Zanimljivo je da se takvi izvori ne navode.
Pod snažnim utjecajem Mletačke Republike, paške vlasti su od 14. do 18. stoljeća donosile planove za obnavljanje šuma i stroge kaznene odredbe za nezakonitu sječu šuma. To nije bilo bez razloga. Šume su, kao i sol, bile neophodne za preživljavanje stanovništva. Drva su služila za ogrjev, za izradu galija, jedrenjaka, ribarskih brodova, za gradnju kuća ili dijelova kuća, za izradu namještaja, za izgradnju gospodarskih objekata, za izradu čaša, zdjela, bačvi, ostiju, vesala, jarbola, kormila i brojnih drugih predmeta. Do kraja 19. stoljeća u kućama paških ribara, vinogradara i ovčara, gotovo sve što se svakodnevno koristilo je bilo od drva. Konačno, ni solana se nije mogla održavati bez velike količine drvene građe. Održavanje šuma bilo je pitanje opstanka i do početka 20. stoljeća, kada je počeo organizirani dovoz drva na Pag s kopna, bez šume se život na otoku nije mogao zamisliti. Pažani su svoje šume dobro čuvali, a Statut paške općine iz 1443. godine, kao i drugi povijesni dokumenti, dokazuje kako je Mletačka Republika pomagala u zaštiti šuma. To je posve oprečno tvrdnji kako su Mlečani sjekli paške šume. Iz svega se može zaključiti jedno-tvrdnja kako su Mlečani krivi što na Pagu nema šume je povijesno pogrešna. U proteklih 217 godina, od 1797. do 2014. godine, na Pagu su mogle nastati velike šume crnike, bora, hrasta, jasena. Ali, to se nije dogodilo. Kako je onda nastala teorija po kojoj su Mlečani sjekli šume na Pagu? Po dostupnim povijesnim dokumentima, ta teorija je nastala iz neznanstvenih, ideoloških razloga. U jednom trenutku paške povijesti politika je nalagala zatiranje bogate ostavštine Mletačke Republike u Pagu i širenje mržnja prema svemu što je povezano s Mletačkom Republikom. U to vrijeme su uništena ili uklonjena sva znamenja koja podsjećaju na Mletačku Republiku, a najviše pažnje je posvećeno krilatom lavu Bazilike sv. Marka u Veneciji, najpoznatijem simbolu Mletačke Republike. Reljef krilatog lava je uništen na portalu nad vratima u Veloj ulici i na istočnom krilu Kneževog dvora, a kameni krilati lav koji se nalazio na pročelju Zborne crkve Marijinog Uznesenja je skinut. Uz reljefe krilatog lava, uništeni su mnogi portali i natpisi na kućama koji su podsjećali na Mletačku Republiku, državu kojoj je Pag stoljećima pripadao. U takvom političkom ozračju, stvorena je teorija kako je Mletačka Republika posjekla šume na Pagu. U to vrijeme je uništeno mnogo toga što je Pag baštinio od Mletačke Republike. Ali, ipak nije sve uništeno. Mnogo toga što je u Pag došlo iz Mletačke republike (Venecije) ili što je Pag povezivalo s Venecijom, nije se moglo uništiti, a to što se nije moglo uništiti ostalo je dio svakodnevnice Paga do danas. To su karneval, narodna nošnja (venecijanska odjeća iz doba renesanse), paška čipka, peružini, baškotini, pandešpanj, kolacići, rožoj, travarica i konačno, to je srednjovjekovna jezgra Paga, izgrađena u zlatnom dobu Mletačke Republike i grada Paga.

Josip Portada


Post je objavljen 25.11.2018. u 16:34 sati.