zavirit ću noćas u mrak
u još
jer, put je dug
ditiramb za groš
zavirit u aleje, pod ulične lampe, pod mraz
noćas će slaviti pisci, bit će spreman dom,
naš
noćas me, dragi, ne zovi bjelinom,
jer netko je sinoć zgazio ježa
bio je bucmast, i lijep, i vjerojatno tražio, preko ceste
srce
tko zna gdje noćas plaču sirene
tko ih nije upoznao do sad, nije posadio zvijezde u sjene,
nikad..
noćas mjesec prati memoare
jedne razigrane mašte, i malo sljeza
sigurno past će, pored kreveta od bambusa
lete zelena bića
noćas, moglo bi srebro zazvoniti u dubini
iza koje se kriju oči tvoje
samo noćas, zavidjeti nebu
na oblacima od kiše
noćas, mnogo više,
baš i više i više..
Post je objavljen 23.11.2018. u 00:03 sati.