Stvari se neobično slažu. I dalje. U svakom trenutku točno znam što trebam učiniti i sasvim dobro predvidjeti ishod. Nakon nekoliko godina apsolutnog kaosa, to mi dolazi kao osvježenje.
Ne kažem da problema nema. Naravno da ih ima. Ne samo mojih. Ali s njima se mogu efektivnije nositi.
Povremeno sam umorna. Ali nikad ne dolazim do one točke odustajanja.
Mirujem. Skupljam snagu. Postajem jača. I onda djelujem.
Spremna sam dati ono najbolje od sebe. Ali u pravim trenutcima i za prave osobe.
To je taj filter koji prije nisam imala. Rasipala sam samu sebe za stvari koje ću shvatiti da su nebitne.
Za ljude koji to nisu znali ni prepoznati ni cijeniti.
Danas sam svjesna da zapravo nisam poklon da se dajem.
Moje vrijeme, moju pažnju i ljubav treba zaslužiti.
Svi oni koji su ostali ovih dugih godina, kroz mrak i hladnoću, to definitivno jesu.
I zato ih smatram svojim posebnim bićima.
Malo nas je, ali tu smo.
Post je objavljen 22.11.2018. u 08:57 sati.