Zašto je istina bolna za čovjeka ili čak neprihvatljiva?
Zato što je on stvarno nasilnik, umjesto doživljaj i mozga, služi se energijom nagona u mudima, kako se to kaže.
Istina, istinski stvarno, baš u svemu kao što opažaš realnost i sve je tu jasno.
Izuzetak je logika čovjeka, jer se on oglušava o činjenicama, pravi se lud, uvijek ide linijom ovisnosti i koristi.
Primjer, muž i žena su duže vrijeme u braku, međutim dijete je stvarno od susjeda ili poštara. Je li to stvarno - istinski?
Jest.
Treba li zbog toga ženu okriviti, zatvoriti, ubiti?
Svakako ne.
Ona je to uradila jer je imala takvu potrebu. Drugo je pitanje što je njen vjenčani muž klasični idiot što ne podnosi istinu i ta žena s njim nikada nije ostvarila odnos sa punim poovjerenjem.
Igrom slučaja, a stvarno nema slučajnosti, znam osobu koji je saznao da sin nije njegovo dijete, tek poslije 17 godina braka.
Međutim, radi se o izuzetno razumnoj osobi i on meni kaže, dijete čuvam od rođenja, a stvarno mi nije bitno što nisam fizički otac.
Ne žive u jednoj obitelji, no on vodi potpunu brigu o tom djetetu, sada je već odrasla osoba.
Uvijek ponavljam, mišljenje, u smislu logike aktivnosti uma je utopija, osjećaš emocije, boli, boluješ, veneš, stariš, umireš. To nije prirodno, nije ljudski, nije razumljivo, još najmanje znanje od inteligencije doživljaja.
Ne bježi od ničega, samo se oslobodi jednostavnom koncentracijom, pažnjom na točku u grlu, gdje je linija života za tijelo. Tu je i glas istine, u smislu moći čime blokiraš ili preusmjeriš negativnu energiju. Doživljaj je slično moći vakuuma, kada se sve misli oslobode.
Upravo se to traži, a ne dok si živ da se mučiš logikom mišljenja.
Post je objavljen 21.11.2018. u 12:05 sati.