Miris ručka iz njihovih kuhinja uvijek
ima isti miris.
Oni su ono što jedu,
biftek i francuski krumpirići,
kobasice i kiselo zelje,
prženi špek i jaja
vilica i nož kao oružje
protiv svijeta.
Oni jedu i žvaču
u psećem stilu.
Djelići bazične komunikacije
dopiru do mene:
Miki Boy je rekao ovo...
Samir Boy je rekao ono...
Onda tajac i
žvakanje...
Smrtonosna hrana i smrtonosni ljudi,
tvoji susjedi spremni da te ubiju bez zadrške
ukoliko vlast dekretom odredi tako.
Viđao sam te ljude i prije, u vojsci, i kasnije
dok sam živio svoj pastoralni roman u provinciji:
rano izjutra teške žene krupnih kostiju s platnenim vrećama
žurile bi da tek okoćene mačiće bace u hladnu, blatnu
nabujalu rijeku želeći mi dobro jutro;
viđao sam iste te žene kako nose štence
da ih bace u hladnu nabujalu rijeku i pomišljao
na tužne oči jesenjinove kuje i na teško djetinjstvo
Gorkog; gledao sam muževe tih žena
kako u kasnu jesen, u svojim vazda bezcvjetnim dvorištima
kolju uneređene svinje što mahnito skviče i rokću predosjećajući
smrt;
gledao kako ih razapinju, probadaju, pore,
u kacama skupljaju iznutrice i krv
u velikom kazanu kuhaju glave
skidaju obrazine
u hladnoj garaži, pod neonskim svjetlom
trančiraju,
guraju komade u flajšmašinu i potom usitnjeno
meso nalik crvima
miješaju s heljdom i krvlju
tamaneći lozu
za lozom.
Ne možeš ništa učiniti s tim ljudima.
Ne vrijedi ti se pretvarati da si jedan od njih.
Redovito nanjuše tvoju različitost.
Ponekad ih trebaš
da poprave kvar na automobilu,
ispumpaju govna iz septičke jame,
unište gnijezdo stršljena pod strehom,
preslože kaljevu peć...
Uvijek nastojim izbjeći njihovo prisustvo
učeći i odrađujući stvari sam
i na sebisvojstven
(uglavnom) teži način,
jednako kao što nastojim izbjeći
društvo kvalificiranih umjetnika
što me zamaraju svojom
imitatorskom pričom.
Ono si što jedeš.
Ni u kom slučaju, ni na koji način
nemoj konzumirati te i takve
ljude.
Bolje izgladnjeti do kostiju
no hraniti se tim
užasom.
Hyden/Čajkovski - Gott erhalte Franz der Kaiser
Post je objavljen 20.11.2018. u 09:45 sati.