Marketing
Oprost naš svagdanji
Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
Siniša Glavašević
Vukovar je naš korijen, onaj najdeblji koji najdublje prodire, stoga nije čudno da postoje oni kojima je obilježavanje okupacije Vukovara, nešto besmisleno, što bi trebalo prorijediti, i obilježavati svakih pet odnosno najbolje svakih deset godina.
To su isti oni kojima smeta što ljudi odlaze u Međugorje, isti oni kojima je Stepinac bio fašista, oni kojima smeta vjeronauk u školama, ekipa sa gej parada, sa zastavama sa srpom i čekićem, i petokrakama, oni koji obilježavaju klanje Hrvata, od strane udruženih četnika i komunista, kojima je najveći masovni ubojica u Hrvata heroj, a kojima su dvdeset petorica poginulih HOS ovaca, od pedeset devet njih koji su branili Vukovar, od kojih su gotovo svi barem jedan put ranjeni, ustaše.
Takvi vam hoće obrisati sjećanja, oni koji su se skrivali po ormarima, dok je Hrvatska krvarila, i oni koji su čekali hoćemo li pobijediti mi ili njihovi, oni su vas uvjerili da su branitelji lažni, da je domoljublje sramota, da su Hrvati lopovi, da hrvatske zastave nose samo krezube seljačine, a krunicu zatucani primitivci.
Oni će vas sutra uvjeravati da se Vukovar nije ni dogodio.
Pri tom će vam pričati o budućnosti, pomirbi, zaboravu, oprostu, i besmislenosti bavljenjem s prošlosti.
Dok vam pričaju bajke o nježno zelenim listićima budućnosti, zbog kojih trebate zaboravit prošlost, trovat će vam korijenje, jer kad mu se korijenje osuši i najsnažnije stablo padne.
Znate svi priču o temeljima, i gradnji kuće na pijesku, Vukovar i svaka žrtva u domovinskom ratu je naš temelj, naše korjenje, na kojem trebamo graditi sadašnjost, a tek ako nam preostane snage i budućnost, jer budućnost pripada drugima, izgradit će je oni i bez nas, na nama je da pazimo na korijenje, jer od njega sve počinje i s njime sve završava.
I nemojte podcijeniti one koji žele sasjeći to korijenje, nikad ne smijemo podcijeniti neprijatelja koji nema što izgubiti, jer su već izgubili, izgubili su onoga dana kada su bacali cvijeće po tenkovima koji su išli na Vukovar, izgubili su onoga dana kad su zvjerski ubili Jeana Michela Nicoliera, onoga dana kada su poklali ranjenike na Ovčari, jer toga dana su Hrvati shvatili da nemaju više što izgubiti, osim vlastitih života.
Tog dana su svojim zločinom stvorili sebi neprijatelja, kojeg su lakomisleno podcijenili, a to je uvijek pogubno kad podcjeniš onoga koji nema što izgubiti.
Zato moramo čuvati korijenje, sjećanje i uspomenu na Vukovar, i braniti temelje, da ne bi sutra opet, morali životima braniti opstanak vlastitog naroda.
Neprijatelja ćete lako prepoznati, imat će puna usta pomirbe, oprosta, budućnosti, i nepotrebnosti bavljenja korijenjem.
Post je objavljen 18.11.2018. u 13:05 sati.