Pregled posta

33 B, POSLJEDNJE STVARI Mk 13, 24- 32

Posljednja je nedjelja redovitog tijeka liturgijske godine pa nekako simbolizira i posljednje događaje povijesti spasenja. Sve se doima kao u filmu "rat zvijezda".
Riječ je o posljednjim stvarima, o propasti svijeta i o Sudu. Takve nas riječi pozivaju na uozbiljenje, ali nas i ohrabruju - pravednici će biti spašeni i sabrani “od sva četiri vjetra”. Oni koji se nađu Kristovi bit će usavršeni.
Takav rasplet povijesti zahtjeva Božja pravednost i ljubav.
Eshatološko (konačno) iščekivanje spada u temeljne zasade kršćanstva. Štoviše u sržno vjerovanje: “I iščekujem uskrsnuće tijela i život vječni!”
Ni pojedinačna smrt ni sveopći smak svijeta nisu posljednja riječ o čovjeku i čovječanstvu. Bog, živi Bog i Bog živih “kojemu svi žive” sprema čovječanstvu završnicu ovosvijetske povijesti ali koja je početak svijeta kojemu neće biti kraja. Tek iz te perspektive čovjek i svijet dobiva svoju istinsku vrijednost.
U opisu ovog događaja nije bitna katastrofa, već osoba Sina čovječjega. Krist Isus u svoj svojoj slavi.
Posljednji dan svijeta i Dolazak Sinov zna samo Otac. (I Isus to zna ali božanskim znanjem.)
Skloniji smo nagađati o tom kad će kraj svijeta, nego li se pripravljati za taj trenutak.
Govor o Danu Gospodnjem kaže nam da nijedan dan u svom sadašnjem životu ne smijemo apsolutizirati. Nikad nije sve gotovo, niti sve izgubljeno. Uvijek može biti bolje.
No treba imati na umu da je spasenje već počelo, i ono mora već sada biti djelotvorno. Novi svijet je dovršenje ovog što je u nastajanju.
Tamo gdje u životu pojedinaca i zajednice nema ništa od tog novoga svijeta, neće biti što preobraziti i usavršiti.
Budući da je govor o još nedogođenom rječnik je “šifriran”. Upotrijebljene su slike iz apokaliptičke literature (“velike nevolje ... sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati i poljuljat će se sile nebeske”). Apokaliptičan je i opis pojavka Sina čovječjega, preuzet iz Dn 7, 13. Sve to treba shvatiti u prenesenom smislu. To su dojmovi i opisi preokreta koji se navješćuje. U isti stil govora spada i “slanje anđela”.
Kad apokaliptika govori o neposrednoj blizini tih događaja, najčešće nije riječ toliko o vremenskoj blizini koliko o važnosti tih događaja za ljude. Ti događaji se izbliza ti u slušatelja.
U književnosti "generacija" je grupa vršnjaka, a "naraštaj" je određeno tijelo/institucija koja se može protezati kroz više generacija.
Govor današnjeg evanđelja želi naglasiti kako je ključno važno da će Sin čovječji sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do nakraj neba. Bog će dakle ispuniti iščekivanje sve biblijske objave: konačno spasenje izabranika. Zlo, sebičnost i razdijeljenost će biti pobijeđeno. Povijest ima svoj dovršetak. Naša nada nije uzaludna. Idemo sigurno ususret Bogu, makar ne znamo kako će se to točno zbiti. Jer nada koja vidi nije nada (Rim 8,24).
Propast svijeta samo je jedan dio “apokalipse”. Drugi je dio ponovni Kristov dolazak i nastanak Novoga Neba i Nove zemlje. I prema tom drugom usmjeruje se kršćanska vjera i kršćanska nada.
Što god se dogodilo, mi imamo čvrsto Kristovo obećanje: “Nebo će i zemlja uminuti ali riječi moje ne, neće uminuti.”
---
“Tada će ugledati Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moću i slavom”
Cijela povijest ide ususret ovom događaju. Sve stvorenje “uzdiše u porođajnim bolima” za ovim susretom.
Završetak svijeta nije vraćanje u ništavilo, nego ispunjenje svih nada, punina koju nitko ne može zamisliti (“oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti je u srce čovječje ušlo”)
Sve što postoji stvoreno je s obzirom na ovu konačnicu.
Prva kršćanska zajednica je u rušenju hrama vidjela početak ovog završetka. Bježali su u brda ususret Isusu.
Ove Isusove rečenice su započete realizaciju u njegovu raspeću. Središnji trenutak povijesti nije onaj konačni, nego upravo Isusova smrt i uskrsnuće. To je bio prvi Isusov dolazak. Drugi bi smo mogli nazvati život vjernika u čijim životima Isus nastavlja svoje djelo, i koji anticipiraju onaj treći konačni dolazak.
Taj treći dolazak je probuđivanje svega što je sada samo u zametku i sakriveno. Jer “ništa neće biti sakriveno što neće doći na svijetlo.”
Slavni dolazak Kristov i njegov sud možemo, dakle promatrati u tri nivoa:
- Onaj prošli u križu i uskrsnuću, gdje je sve učinjeno (Iv 19,30) In history
- Ovaj sadašnji, u našem svakodnevnom vjerničkom življenju In mistery
- Onaj budu i, kada bude u svima dovršeno ono što je Isus objektivno već učinio In glory
Sva povijest je pod znakom križa, sada sakrivena slava će se onda očitovati.
“U one dane”
To su dani smrti Isusove i poslije, razorenje Jeruzalema, kao i svi naši dani “suzne doline”.
“Nakon velike nevolje”
Nakon što se sve zlo istroši, otupi svoju oštricu na križu Kristovu.
“Sunce će pomrčati, i mjesec neće više svijetliti”
Sunce i mjesec su kozmički satovi. Vrijeme će prestati.
“A zvijezde će s neba padati”
Zvijezde svojim kretanjem definiraju kozmički prostor. Prestat će prostor.
... Označava povratak u kaos, budući da je smrt uništila Život.
“I poljuljat će se sile nebeske”
Pada stup svijeta, Najuzvišeniji se ponižava na križu.
“Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima”
Te riječi su razlogom zašto su Isusa smaknuli (Mk 14, 62-64: “I gledat ćete Sina čovječjega gdje dolazi s oblacima nebeskim.” Na to veliki svećenik razdrije haljine i reče: “Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini? Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.)
Međutim te su riječi doista realizirane u trenutku Isusove smrti. Na koncu će tek biti zamjetljiv potpuno i svima u oblacima svoje slave.
U tom zadnjem stadiju suda prepoznat ćemo tko je on za nas, i tko smo mi za njega.
"I razaslat će anđele" Razaslati = gr . apostol; Anđeo = gr . navjestitelj
Apostoli su poslani kao navjestitelji slave Božje. Konac njihovog poslanja je ujediniti oko Krista sve izabrane.
“A od smokve se naučite prispodobi!”
Isus je prvi plod te smokve. Svaki naš trenutak može dati te plodove.
--

POSLJEDNJE STVARI
Današnje evanđelje sliči na rat zvijezda. Pri koncu smo crkvene godine, i riječ je po posljednjim stvarima. Riječ je o sudnjem danu.
Jer, pitamo se. "Kud plovi ovaj brod?"
Cilj postoji, postoji luka. Strelicu koja je odapeta nosi cilj kojem je zapućena. A cilj nije ništavilo, jer sve bi bilo uzalud. Sve ide "Kristu Kralju kojemu sve živi." Nije ni cikličko ponavljanje, jer pravednost i ljubav drugačije kažu. Cilj je ono za čim sve stvorenje uzdiše u porođajnim oblima: ugledati Sina Čovječjeg kako dolazi na oblacima s velimo moći i slvavi. To je ono "što oko nije vidjelo, uho čulo…"
Kad će to? Pa da rasprodamo sve, da se uozbiljimo, ispovjedimo, obratimo…
Ono se zbilo, zbiva i zbit će se u: historiji, misteriji, gloriji – a to je samo usavršenje onog što se u tebi zateče.
Što god se zbilo: "Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće uminuti." (Koje to riječi?)
--
Pravednici će biti sabrani i spašeni – znači, usavršeni. Takav rasplet zahtjeva pravednost i ljubav.
Smrti i smak svijeta nije zadnja riječ – već Bog i slava njegova. Taj novi svijet je usavršenje ovog što ju nastajanju.
Ne radi se o vremenskoj blizini, već o važnosti tih događaja.
Eshaton ta nova stvarnost se realizirala u Kristovom raspeću (in history); prisutna je u kršćanskoj svakodnevnici (in mistery); u punini će zasjati na koncu (in glory) – tj. kad se svi podložimo…
"Nakon velike nevolje" – nakon što se zlo potroši na križu
"Sunce i mjesec će pomrčati" – vremena neće biti
"Zvijezde će padati" – prostora neće biti
"Poljuljat će se sile nebeske" – pada stup svijeta, Krist umire
"Sin čovječji dolazi na oblacima" – to se zbilo u smrti Kristovoj, na koncu će tek biti svima zamjetljivo.
Svaki dan je sudnji
- Svaki dan mogućnost susreta s Kristom
- Susretni se sad da ne strepiš kasnije
- Ispitaj savjest, jer osuđen si već sad ako živiš nečisto.
- Daj Kristu prigodu da te svakodnevno sudi.

Post je objavljen 18.11.2018. u 07:45 sati.