I dalje su migranti i imigranti glavna tema ali i glavni kamen spoticanja država članica EU. S jedne strane udruge za zaštitu ljudskih prava pozivaju sve članice da budu humeni i prihvate te jadne ljude koji su pobjegli iz svojih država zbog rata, gladi i neimaštine, no s druge strane politička desnica a sve više i politička sredina progovara kako se radi o smišljenom ratu određenih ljudi i država, kako bi muslimanizirali pretežno katoličku Europu. A istina je vjerojatno negdje u sredini.
No, ono zašto sam krenuo pisati ovaj post je nerazumjevanje udruga koje se bore za prava migranata za situaciju u Hrvatskoj. Naša je država pod direktnim pritiskom migranata, koji uopće ne žele ostati u hrvatskoj, ali im Hrvatska stoji na putu prema drugim državama EU.
Pa se postavlja pitanje, zašto ih ne pustimo u našu Hrvatsku, kad oni ionako ne žele ostati kod nas?
Razloga svakako ima više.
Prvo, kako će nas ostale članice EU ikada primiti u tzv. Shengen ako ćemo se ponašati kao država u koju se može ući kako tko želi bez obzira imao dokumente ili ne?
Drugo, onaj famozni dogovor da svi migranti koji su registrirani u nekoj državi EU, ako ne dobiju azil u članici gdje su odlučili ostati, budu vraćeni u državu koja ih je registrirala. I tako bi Hrvatska postala skupljalište emigranata koji bi pokušali otići iz Hrvatske, no svejedno bi uvijek bili vraćeni u Hrvatsku. To si naravno nitko ne želi.
Osobno, nisam protiv nikoga tko je odlučio napustiti svoj dom i preseliti u neku drugu državu. No, jako sm protiv da to čini nelegalno. Imaš papire, imaš potrebnu dokumentaciju, dođi na granični prelaz i ako je sve OK uđi. Budi naš gost. Ako želiš ostati kod nas zatraži azil ili državljanstvo ili boravišnu dozvolu, radi i živi poput nas i budi stanovnik Lijepe naše!
Ako želiš dalje, nitko te ne spriječava.
No, imao si papire, bacio si ih ili uništio, praviš se da bježiš od rata i umjesto preko legalnog prijelaza, pokušavaš ući kroz livadu, šumu, preko planine....e to ne odobravam! I protiv takvih ću uvijek biti protiv!
Nisam za protumigrantsku histeriju. Nisu svi, koji su različiti od nas, ilegalni emigranti. Niti je većina onih koji žele ilegalno ući sklono terorizmu, krađama, silovanjima...., no da među njima ima takvih to je činjenica.
Neki sam dan pročitao u jednim njemačkim novinama da od kada su njemci primili sve te emigrante u svoju državu, broj krađa, silovanja, razbojstava i sličnih neugoda se uvećao nekoliko puta. A tih nekoliko puta broji se u stotinama tisuća, jer u Njemačku je ušlo preko milijun emigranata! Zaredali su napadi ekstremista. Sjetite se Berlina ali i drugih gradova u Njemačkoj. Toga svega ne bi bilo da Njemačka nije prihvatila sve te osobe! I to je činjenica, baš kao i to da se zbog njih nijemci više ne osječaju sigurno i ugodno u svojoj zemlji!
I osobno sam se osjećao strašno nelagodno kada sam se našao oko ponoći u Berlinu. Za Berlin se uvijek govorilo da je grad zabave i u potpunosti siguran, čak jedan od najsigurnijih gradova u Njemačkoj, no gotovo svaka druga osoba s kojom sam se sretao te noći u gradu bila je emigrant!
Neki dan čekam na glavnom željezničkom kolodvoru u Passau. Vrijeme je oko 23 sata. Sjedim u automobilu na parkiralištu i gledam. Svako malo prolaze stanovnici i turisti. Vrlo je živo s obzirom na doba noći. A gotovo svaki treći je tamnoput. Odjednom dolazi grupa emigranata. Mladići, možda kojih 16 do 20 godina. Urlaju, bacaju boce, rade nered, a onda javno uriniraju po okolnim zidovima. Policije nigdje. Sakrio sam se u svom automobilu. Nisam želio da me vide. Ne vjerujem da bi me napali iz čista mira, no nikad se nezna. Nije mi bilo ugodno, baš kao niti spoznaja da mi uskoro dolazi sin, koji će morati proći kraj njih da bi došao do automobila. Srećom, otišli su.
Ne želim time širiti paniku i nelagodu. isto bih se osjećao i da su njemački huligani to činili. Ali nisu. Njih ovdje nije bilo. A emigranata jest i ima ih sve više i to me strašno brine!
Treba biti human ali i razuman. Želiš li doći baš u moju zemlju živjeti. U redu. Dobit ćeš smještaj, hranu, odjeću. Imaš rok od 6 mjeseci da savladaš osnove našeg jezika. Ako ne uspiješ - sretno ti bilo u nekoj drugoj sredini. Ako uspiješ - dobiješ mogućnost zaposliti se. Radi, privređuj i živi poput nas. I svakako ne stvaraj nikome neprilike! Ne želiš tako - doviđenja i zbogom!
Human sam, želim ti pomoći ali te ne želim uzdržavati i podržavati tvoj nerad.
Kad bi se tako odnosili prema emigrantima tada bi bilo manje netrpeljivosti, straha i nepovjerenja ali i mnogo manje emigranata. Jer gotovo 49% njih nikada ne završi osnovni tečaj jezika, čak ih to uopće ne zanima. Imaju besplatni stan, hranu, odjeću, džeparac i boli ih ona stvar za posao i jezik. usput nešto ukradu, prošvercaju, preprodaju i žive. Da, tako je to bilo. Ali tako više ne smije biti. Želiš se intregrirati - učini to. Ne želiš - seli odavde zauvijek!
Post je objavljen 15.11.2018. u 09:39 sati.