Te čudne magle
rastjeruju noć,
obojile su pospani grad
u svoje bijele koprene,
zatvorile su me u veo tuge
pa sam kao svjedok zalutala
izgubljeno se krećući
prema tamnijim predjelima noći,
da bih se pronašla u ljepoti
tog čudnog bijelog astrala
koji zauzima svoje
mjesto u mom životu
Kamen nije sam u ovoj noći,
tek ga dijeli prah zemlje
gdje ćemo svi jednom doći,
a kad se na livadi okupe sjene
i zaplešu svoj tamni ples,
vjeruj mi, svijetom će se prolomiti bol
i zauvijek podijeliti ljude.
Postoje takvi dani
kad se u lažnoj sreći veselimo,
a u istinskoj tuzi ne žalimo,
postoje takve noći
kad se u čudnoj ljepoti pokrećemo,
a u nemaštovitoj stvarnosti živimo.
Odlazim iz ove bijele magle
čista u suzi tuge,
mutna u grumenu boli,
jaka u snazi zaustavljenog sata
koji još uvijek otkucava
moje životne trenutke.
napisano 4.12.2015. u 21:00h, a iz 9. zbirke "KAMEN NIJE SAM"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8100-30-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.