Marketing
BEZNADNA POTRAGA
Sjećaš li se što si mi obećao?
Vječnost.
A pružio si mi probušenu čašu vremena,
iz koje sam halapljivo srkala tvoj dah,
da bih manji dio uživala,
a veći ostavila za sjećanje.
Jesi li zaboravio nemirnu sjenu palme
na zrcalnoj površini misterioznih dubina
i dvoglavi odraz na ostakljenoj vodi,
kojemu predosjećaj nije proricao razdvojivost?
Prisjeti se razigranih prsta u džepu pohabanog kaputa
i mesinganih vitica, uguranih kroz dokaz prnjavosti,
prislonjenih na plastični pojas.
Ideš li još uvijek na satove psihologije?
Jesi li diplomirao? Jesi li postao stručnjak
u žongliranju čuvstvima?
Zašto me ne voliš?
Razbila sam čašu (zubima) i sjela u klupu.
Učim kako zaboraviti
da si dahom prošao kroz najdublje
ovozemaljske hladnoće i iz nozdrva suknuo struju
koja oblijeće srce, a za kojom ostaje propuh.
Izliječit ću hunjavicu.
Od nenadanih nelagoda i nos se zacrveni.
Već stružem suhe listiće s njega
i hvatam ih u rupčić s tvojim monogramom.
Jednoga ću dana s njima izgraditi pozitivizam.
Vjerujem.
Zašto me ne voliš?
Poništio si me labavim razlozima
i uvredljivim diplomatskim objašnjenjima,
koje još povremeno šalješ u degutantnu misiju.
S neprijateljima, s avetima straha i svojevoljnosti,
koji se s pripadanjem nikada nisu sprijateljili,
napunit ćeš sivkaste cijevi katapulta
i zasuti me kišom proturječja.
Gdje udari kap, poteći će suza.
Zašto me ne voliš?
U neraskidivom doticanju palca i maloga prsta,
četiri ruke podržavaju stabilnost ljubavna stupa.
Danas modrikaste šake kvačiš o bok
i podrugljivo pogledavaš otiske na kori.
Ako se uspuhala samo s jedne strane,
potpora je nedostatna.
Zašto me ne voliš?
Nožnim prstima prtljam po zemlji koju ljubim,
jer ljubi tvoje meso.
Negdje.
Mirnoćom kirurga i strastvenošću pijanista,
noktima zarezujem zemlju, uvlačim u nju prste,
i kao da prebirem po tipkama glasovira, kopam.
Iskopala sam previše prljavštine.
Imam stup, humak, i imam jamu…
Nestabilnosti.
Zašto me ne voliš?
Toleriram paralizu uma.
Ipak, nakon intimnih čestitki i bezvučnih plotuna,
upućujem se na nastavak nastojanja
da postojim.
Vrijeme je smjer.
Hodam sredinom kolnika.
Korak naprijed, i trk natrag.
Nekoliko koraka u prometni trak,
i strah od nepoznate, dublje smrti.
Beznadna potraga za mirom
dovodi me do spoznaje
da nije gotovo
ni kad se meso pretvori u prah,
jer - kosti dugo traju.
(Ljubav se sporo raspada.)
Post je objavljen 07.11.2018. u 00:21 sati.