Pregled posta

Uz 30. godišnjicu izgradnje školske zgrade srednjih škola u Daruvaru

Kroz cijelu daruvarsku prošlost provlačio se problem nedostatka školskog prostora. U nastavi su prve pučke škole koristile prilagođene obiteljske zgrade koje nisu mogle udovoljavati osnovne potrebne za obavljanje školske nastave. Pojavom stručnih škola 80-tih godina 19. stoljeća, dodatno se pogoršao taj problem. Prva funkcionalna zgrada za školske potrebe u Daruvaru bila je sagrađena 1886. godine, nasuprot katoličke crkve, ali je ona samo privremeno ublažila taj problem. Ona je bila namijenjena za potrebe osnovnoškolskih učenika, ali su nju od 1887. godine koristili i polaznici šegrtske škole. U početku je to bilo dobro rješenje jer su predavači u šegrtskoj školi bili učitelji pučke škole koji su pratili školske polaznike od prvih razreda pučke škole do stjecanja prvih zvanja.
Daruvar se tijekom vremena prostorno povećavao pa je i broj njegovih stanovnika bio u stalnom porastu. Usporedno s njegovim razvojem njemu su bili potrebni i sve bolje obrazovani kadrovi pa je tijekom Prvog svjetskog rata javlja najprije šesterorazredna pučka škola koja je postupno prerasla u nižu, a od 1920. godine i višu gimnaziju. Za potrebe školske nastave počeo se od 1919. godine koristiti nekadašnji Jankovićev dvorac koji je kupila gradska uprava. Njegovom kupovinom riješen je problem školskog prostora za razdoblje između dva svjetska rata. U njemu se nastava održavala za polaznike niže i više gimnazije, polaznice ženske stručne škole, a nakon ukidanje više gimnazije nju su od 1928. godine polazili i učenici Trgovačke škole u kojoj su se obrazovali učenici za ekonomska zvanja, dok su trgovci(prodavači) i dalje bili u nadležnosti šegrtske škole. U uporabi je i dalje bila školska zgrada sagrađena 1886. godine u današnjoj ulici Matije Gupca 6 (nasuprot katoličke crkve) i jednim dijelom samostanska zgrada gdje je bila smještena djevojačka škola u kojoj su se obrazovale djevojke Daruvara i bliže okolice.
Nakon Drugog svjetskog rata su se u Daruvaru postupno ustalile tri srednje škole: trgovačka(ekonomska) koja je bila premještena u zgradi nasuprot katoličke crkve, šegrtska koja je jedno vrijeme bila u Dvorcu(1949.-1957.), da bi nakon 1957. bila smještena u Zrinsku ulicu gdje su za nastavu prilagođeni prostori nekadašnje vojne kasarne. Od 1954. godine u Daruvaru je ponovo počela s radom gimnazija, smještena u nacionaliziran prostor samostanske zgrade. Tada je ponovo iskrsnuo problem školskog prostora, broj učenika se povećao jer je i broj stanovnika Daruvara i okolice bio u stalnom porastu. On je bio prisutan na obim razinama, osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj. Gradske su vlasti bile svjesne tog problema, ali su tada dali prioritet gradnje stambenih zgrada za druge potrebe. Tek je 1961. godine sagrađena prva školska zgrada za potrebe jednog dijela srednjoškolskih učenika. Sagrađena je za potrebe ekonomsko obrazovanje na prostoru u Gundulićevoj ulici 14, čime je oslobođena zgrada u ulici Matije Gupca 6 i u nju se ponovo vratili učenici nižih razreda osnovne škole, onako kako je to bilo nakon 1886. godine.
Srednjoškolsko obrazovanje je 70-tih godina zahvatile velike promjene. Umjesto manjih srednjih škola, integracijom se osnivaju „mamut škole“ pa su se u Daruvaru integrirale tri daruvarske škole: Ekonomska škola Moša Pijade, Gimnazija Maršal Tito i Centar za metalsku i elektro struku Veljko Vlahović(ranija strukovna- šegrtska škola). Nastava za njih se i dalje održavala na ranijim lokacijama pa je i organizacija nastave bila dosta složena, zbog raspršenosti srednjoškolskih zgrada. Reforma u srednjim školama bila je veoma duboka, njome se 1978. ugasila i daruvarska gimnazija. Bilo je to razdoblje školstva pod nazivom „Šuvarove škole“. Umjesto ranijih srednjih škola nakon pripremne dvogodišnje faze učenici su se upisivali u različita usmjerenja. U Daruvaru su učenici podijeljeni u dva Vijeća obrazovnih programa (VOP-1, VOP-2). Brojne novine su toliko komplicirali nastavni proces da su se u njemu teško snalazili ne samo učenici i njihovi roditelji nego i profesori. U pripremnoj fazi svi su učenici, bez obzira na sposobnosti, morali slušati zajedničke programe, a tek zatim su u dva završna razreda bili upisivani po usmjerenjima. Bio je to model nepoznat u povijesti svjetskog školstva.
Zbog razbacanosti školskog prostora za učenike srednjih škola počelo se razmišljati o izgradnji- dogradnji školske zgrade u koju bi polazili nastavu svi srednjoškolski učenici. Već su 1983. godine započeli građani Daruvara izdvajati samodoprinosom novčana sredstva za njenu gradnju. U konačnici su na ovaj način izdvojilo oko dvije trećine utrošenog novca za ovu namjenu. U listopadu 1985. godine Komitet za društvenu djelatnost Skupštine općini Daruvar imenovao je Odbor za izgradnju Centra koji je sa Savjetom Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje Daruvar činio jedan samoupravni organ. On je imenovao tri komisije(komisiju za dogradnju-izgradnju, financijsku komisiju i komisiju za organizaciju samodoprinosa). Na jednoj sjednici Odbora u prosincu 1985. godine imenovao je operativnu grupu, kao izvršni organ Odbora koji je preuzeo glavni teret priprema i poslove oko izgradnje. U njem su bili: Milan Škorić(predsjednik), Milan Kolarac( zamjenik predsjednika) te članovi Vojislav Otković, Lucijan Ilijević, Marica Pervan, Mato Pervan, Vladimir Županić, Milan Kovačić, Antun Romozi, Nikola Petrović, Oldřich Podsednik, Ivan Cegledi, Josip Miota, Miroslav Zailac i po funkcijama predsjednik Skupštine Općine, predsjednik Izvršnog vijeća Općine, predsjednik Komiteta za privredu, predsjednik Komiteta za društvenu djelatnost, direktor Uprave prihoda, sekretar OK SK, tajnik OK SSRN i izvršni sekretar OV SS.
Operativna grupa je u razdoblju od 1985. do 1988. obavila velik dio organizacijskih poslova (aproksimativni program za dogradnju, sklopljen je ugovor s DAP Daruvar za neke poslove, objavio natječaj za idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje, naručen geomehanički elaborat i geodetska snimka…)
Početkom 1986. godine je Operativna grupa donijela odluka da se dogradnja-izgradnja obavi u tri etape. Iste godine Ocjenjivački odbor je nakon raspisanog natječaja dodijeli tri nagrade za najbolje idejno rješenje buduće zgrade. Prvu je nagradu dobio Arhitektonski fakultet Sarajevo, drugu DAP Daruvar(Lucijan Ilijević) i treća nagrada Arhitektonski studio iz Zagreb. Usprkos ovim nagradama svi su radovi imali određenih nedostataka pa je Lucijan Ilijević bio zadužen da pronađe neko drugo idejno rješenje. Početkom 1987. bila je usvojena tehnička dokumentacija, a u ožujku 1987. razmotrene su ponude za izvođenje graditeljskih radova među osmoricom ponuđača. U travnju je sklopljen ugovor sa Novogradnjom iz Daruvara. Kamen temeljac i simbolični početak gradnje počeo je na Dan Centra 25. svibnja 1987. kojeg je položio najstariji djelatnik Centra prof. Ljubomir Miletić. Uz njega je u jednu staklenu bocu položena pisana povelja o ovom događaju.
Dogradnja nove zgrade je obavljena tako da je sa zapadne i istočne strane ranije zgrade ekonomske školske, sagrađene 1961. godine, nadograđeni novi prostori, čime je ona ugrađena, uz manje unutrašnje preinake, u kasniji zajednički dograđen školski prostor. Stoga se u tom“starom“ prostoru održavala nastava i kada su počeli 3. kolovoza 1987. graditeljski poslovi. Ipak se vodilo računa da do početka redovne nastave u rujnu 1987. godine se obave oni poslovi koji su izazivali buku pa kasniji radovi nisu ometali normalnu nastavu.
Za dogradnju-izgradnju utrošeno je više od 3 milijarde novih dinara i njima se izgradilo 19 učionica (standarnih i specijaliziranih), 9 nastavničkih kabineta, multimedijski centar (knjižnica, čitaonica, medioteka, višenamjenski hol, kuhinja i blagovaonica, fotolaboratorij, prateći prostori, upravni trakt (6 kancelarija i arhiva), zbornica, prostor za omladinu, priručna radionica, kotlovnica, garderoba i tri sanitarna čvora. Ovo sve pokriva prostor na 3 310 kvadratnih metara.
Raniju navedenu svotu teško je vrednovati danas jer zbog galopirajuće inflacije teško naći njenu protuvrijednost u njemačkim markama ili dolarima koji bi se koristili kao neki približni pokazatelji. (Prema tečajnoj listi NBJ jedan dolar 1988. godine je vrijedio 5211 dinara).

U novoj školskoj 1987./1988. godini nastava se održavala na istim lokacijama kao prethodne godine. U takvim okolnostima najviše se govorilo o dovršenju nove školske zgrade. Planiralo se da ona bude otvorena tijekom listopada 1988. godine , ali zbog kašnjenja nekih radova i uklanjanja nekih tehničkih nedostataka, termin otvaranje se u nekoliko navrata pomicao. Obavljena su tri tehnička pregleda i tek na trećem je pregledu zaključeno da je školska zgrada spremna za upotrebu. U tadašnjim okolnostima najviše su komentirali velik broj žarulja u holu nove školske zgrade čije je namještanje dugo trajalo, a njegova funkcionalna vrijednost se trebala tek provjeriti.
Sve ovo događalo se u osjetljivoj politički-ekonomskoj situaciji, posebno zaoštrenih prilika na Kosovu. Početkom listopada je odlučeno da otvaranje nove zgrade Centra bude 18. studenog, ali je taj termin kasnije pomaknut na 19. studenog, iz razloga zauzetosti Stjepana Bratka i potrebe da se obavi još jedan tehnički pregled.
19. studeni 1988. ušao je u povijest daruvarskog srednjeg školstva jer je poslije jednog stoljeća riješilo pitanje stambenog prostora srednjoškolskih učenika. Otvaranju je prisustvovalo oko 200 uzvanika i radnika Centra. U 11 sati ravnatelj škole Miroslav Zailac pozdravio je visoke goste i prisutne uzvanike i zatim dao riječ potpredsjedniku IV Sabora dr. Stjepanu Bratku. On je iznio svoje zadovoljstvo što je mogao otvoriti još jednu školsku zgradu u kojoj će mlade generacije stjecati potrebna znanja za život. Nakon toga je presjekao vrpcu i time je simbolično bila otvorena nova zgrada Centra. Nakon toga počelo je razgledanje novosagrađenih prostora, zatim se ušlo u hol osvjetlan stotinama žarulja. Tu je bila održana svečana sjednica koju je vodio predsjednik Savjeta Centra Ivan Cegledi i radno predsjedništvo (Ana Wittasek, Vjenceslav Herout i Jela Kičić).
Slijedio je zatim referat ravnatelja Centra Miroslava Zailca koji je govorio o 100 godina rada stručnog školstva u Daruvaru i radu Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje. Nakon njega govorio je Milan Škorić koji je govorio o gradnji školske zgrade i zahvalio se svima koji su na bilo koji način sudjelovali u izgradnji nove školske zgrade. Ovaj prvi svečani dio programa završio je promocijom publikacije Prošlost stručnog obrazovanja u Daruvaru 1887.-1987. Tom je prilikom Vjenceslav Herout, jedan od autora, govorio o razlozima izdavanja ove knjige koja bi trebala ostati spomenik na proteklo stogodišnje razdoblje. Tada je rekao: „ …svojim radovima htjeli smo se prisjetiti na stotine predavača srednjih škola koji su u proteklih sto godina radili na ovim školama, koji su odgojili desetine tisuća mladih ljudi, koji su tokom čitavog ovog razdoblja radili u teškim radnim uvjetima, ponekad bili beskućnici, ali koji su se ipak trudili da učenicima daju što solidnije stručno i opće znanja. Ako smo u tome djelomično uspjeli, naš rad nije bio uzaludan…“
U drugom dijelu svečane sjednice održan je bogat program: recital učenika Centra kojeg je pripremio Ljubo Miletić, slijedio je nastup daruvarskog pjevačkog zbora Daruvarčanke u kojem su pjevale i neke naše kolegice, slijedili su plesovi KUD Daruvar i Češke besede iz Daruvara.



Nakon programa u šest učionica bio je svečan ručak na kojem je bilo oko 300 uzvanika, učesnika programa i djelatnika Centra. Nakon ručka za ples je svirala jedna glazbena skupina iz Sirača. Idućeg dana bilo je u Centru organizirano dežurstvo pa su i građani Daruvara mogli razgledati novu školsku zgradu.




Post je objavljen 05.11.2018. u 19:10 sati.