Davno jednom živio je negdje kralj koji je dobio prekrasnu kćer. Glas o njezinoj ljepoti, a bila je još dijete, proširio se brzo podvodnim svijetom, razni vladari i uglednici neprestano su dolazili tražeći njezinu ruku od kralja, kada princeza naraste. Kralj pošalje princezu s četom tjelohranitelja na koraljni greben govoreći:
Vladari i plemići nas stalno gnjave tražeći tvoju ruku, to može loše utjecati na tvoju mladost i ljepotu. Ovi tjelohranitelji će te čuvati dok dočekaš svoga Princa. Uživaj u najčišćoj vodi podvodnog svijeta i rasti, ja ću izabrati i poslati najboljeg princa na koraljni greben da izgradite svoje kraljevstvo.
Ne zna se da li se kralju nešto dogodilo ali godine su prolazile a princ nije dolazio. Princezi nitko nije mogao prići jer su tjelohranitelji tjerali svakoga tko bi se približio koraljnom grebenu. Princeza je bila nestrpljiva, nekada ljuta pa tužna. Na kraju se u nju uvukla neka melankolija koja ispija svježinu iz lica i tijela. Govore neki putujući pjevači starih pjesama da se je otvorio portal, prolaz u neki drugi svijet u koraljnom grebenu. Da li je to istina, kakav je taj drugi svijet ostaje nam da nagađamo.