Šta smo ono rekli, do kad treba radit da bi se otišlo u penziju ? Do šezdesetpete, za nekakvu starosnu ?
Evo recimo ja danas idem s posla, uđem u dućan, potrpam u košaru par stvari jer se nemrem sjetit koja mi vražja mater treba ( a trebale mi vrećice za kuhinjsku kantu, koje naravno nisam kupila ), dođem na blagajnu i saću ja tražit i cigarete...ne bi izgovorila Rotmans da si Bog; pa mi padne na pamet Benston ( kojeg više ni ne proizvode ) pa u naletu inspiracije kažem Betmen. Šta zapravo nije loše, prva dva slova su od Benstona, a zadnja su od Rotmansa. Žena me gleda, kaže – jel vi ono Rotmans dugi kupujete ? Ma reko taj, da, kud me prebacilo u strip junake. Pred kućom se sjetim da nisam kupila ni kruh, sva sreća ostalo malo od jučer, preživjeću s tim do sutra ak se sjetim kud sam ga stavila.
Ne znam ni broja puta da mi se desilo da se krenem tuširat i prat kosu. Pa uđem u tuškabinu, smočim se, pa skužim da nisam uzela ni šampon ni regenerator ( prestala sam to držat u tuškabini jer ostanu one prazne bočice pa padaju pod noge, da ne slomim vrat usljed održavanja higijene ). Pa izađem iz tuškabine, pa skužim da nisam priredila ni ručnike. Pa se skliži po pločicama do ormarića po jebeni ručnik, pa se obrišem i krenem se oblačit. Pa skužim da mi je kosa suva; znači oprala je nisam, pa šta radim uopće ? E onda se tok svijesti malo pokrene pa se sjetim da sam izašla po šampon i regenerator, pa mi odma bude lakše.
I sad vi zamislite kad ja udarim na poso sa šezdesetpet.
Znači, dizanje u tri ujutro, najzad pola četri, da se stignem ustat iz kreveta, nać protezu ( šta zubnu, šta nožnu ), sjetit se zašto sam se kog vraga digla tak rano. Pa dok nađem sve tablete – za tlak, za srce, za protiv zaboravnosti, za očni tlak. Pa dok popijem kavu i nešta pojedem. Oblačenje će najduže trajat, prvo se treba sjetit koje je godišnje doba i gdje stoji recimo ljetna roba. Pa krenem, pa se vraćam barem triput – gasit svjetla po kući, gasit plin, zatvorit vodu na lavabou. Pa dok pogodim na koju stranu uopće trebam krenut da bi stigla do prijevoznog sredstva. I da ne nabrajam dalje, trebaće mi barem tri asistenta il njegovatelja da me otpute na poso, da me dovedu do radnog mjesta i spreme u krevet. U tim godinama Alchajmer je zapravo ko malo teži oblik viroze, možda je i prijelazan.
I sukladno tome, ja bi ukinula i beneficirani radni staž svima koji ga imaju. Kak pilot ne bi mogo letit u tim godinama ? Dok ga stjuardesa iste dobi naperi prema kokpitu pa dok sjedne, taman mu se piša. Pa ga mora odvest do vecea, pa traže ko blesavi dok ne pogode na prava vrata, i još se recimo budala zaključa pa se ne zna više otključat. Zovi bravare da razvaljuju vrata i vade ga iz vecea, jer avion kasni a nije još ni poletio. Pa ga takvog prestravljenog posjednu na radno mjesto, i objasne mu da leti za Berlin, a on tvrdi da nema tamo pošto ić jer nema familije u Njemačkoj. I pita jel može ić jest, jer nije jeo od prekjučer, žena zaboravila skuvat. Kirurga neću ni spominjat; krene operirat slijepo crijevo pa izvadi sve osim njega. Jer mu nije jasno kak crijevo može bit slijepo, to bi trebo očni doktor valjda rješavat.
Jao si ga nama.
Post je objavljen 05.11.2018. u 17:26 sati.