Druga je već četiri četiri mjeseca s nama. Proletjelo je poput munje. I dalje je samo na cici, a dobra vijest je ova: već neko vrijeme noću spava šest, sedam sati u komadu.
Loša vijest: budi se oko 4:15, a onda navali na cicu kao da sutra ne postoji.
Taman negdje kad prestane s hranjenjem, oko 6 i nešto, budi se Prva i tako moji planovi da još malo odspavam redovito padaju u vodu. Prva želi svoj crtić i čašu mlijeka, ponekad i mali zajutrak, a potom joj treba pomoći spremiti se za vrtić.
'Pomoći' u ovom slučaju znači ovo...
Pobrinuti se da ne šeće po stanu gola.
Da se takva ne valja po tepihu.
Da ne izađe van u skafanderu po vrućini ili u sandalama po kiši i hladnoći.
Da obriše lice koje je umrljala čokoladom koju je prethodno ugrabila u frižideru.
Da požuri. Prva je, naime, beskrajno inteligentno i šarmantno, ali vjerojatno i najsporije dijete na svijetu. Njena sposobnost odugovlačenja ponekad poprima epske razine. Ako je se ne ponuka u stanju je po nekih petnaestak minuta stajati mirno, usput nonšalantno gledajući televiziju, s polunavučenim gaćama.
Taj talent za odugovlačenjem posebno dolazi do izražaja onda kada Druga plače i traži cicu.
Općenito, ponekad mi dođe da pomislim da su njih dvoje sklopile neku vrstu tajnog zavjereništva.
Jedna zaplače za cicom, druga plače jer joj ne paše večera.
Jedna plače jer je grči želudac, druga plača jer joj ne dam bombone.
Jedna plače jer želi da je se nosi, druga plače da ni sama ne zna znašto.
Uglavnom, imaju talent za stereo-urlanje.
U duetu.
U toj buci i kaosu onda moraš odrediti kojoj ćeš prije posvetiti pažnju.
Druga je beba pa je to obično ona, ali naša obiteljska Meryl Streep Prva je ponekad tako uvjerljiva u svojoj izvedbi da te pokoleba...
Takvi trenuci usklađenog kaosa, srećom, traju kratko - svega nekoliko minuta - ali kada stupe na snagu testiraju moje majčinsko strpljenje. Ako negdje na ovom planetu doista postoji vječno smirena mama koja uvijek uspjeva zadržati blažen izraz lica i stoički podnijeti svaku suzu, svaki urlik i svaki tantrum, moram joj reći:
- Gospođo, svaka čast.
Al' eto, život bi bio dosadan da smo svi savršeni.
Ponekad i Prva prokuži moje slabosti. Tako je, recimo, u subotu bila odlično raspoložena i cijelo vrijeme je o nečemu brbljala. Nije se gasila satima. Vrlo je elokventna i ima ugodan glasić ali nakon što nekih dobrih osam sati slušaš njeno brbljanje, lagašno ti dodija. Pa sam osmislila 'cunning plan'.
Barem sam mislila da je lukav.
- Hej, Prva, ajmo se igrati Male sirene!
- Možeeeee! A kako ćemo se igrati?
- Evo, ti si Mala sirena Ariela i sada si izgubila glas...
Njen odgovor?
- Maaaaa daaaaj, baš ću ti se ja tako igrati, lukavice.
... i posprdan osmijeh.
Toliko o mom 'lukavom planu' da ušuti.
Prestala je tek neka dva, tri sata kasnije. Taman negdje kad sam pomislila da će mi mozak eksplodirati.
Srećom da je Druga taj dan provela relativno mirno pa kaos nije došao do punog izričaja.
Da, u načelu je najteže kad su zajedno i kad svaka vuče na svoju stranu.
Nekada, doduše, upravo to što su obje sa mnom ima i svojih prednosti. Tako sam ih nekih dan obje odvela na tehnički pregled auta. Čim su dečki u stanici ugledali Prvu u svojoj autosjedalici i čuli glas Druge koja je dobila neodovoljivu želju podojiti se 'SADA', otvorili su mi treći, zaseban red i uzeli mi auto na pregled dok ja podojim Drugu u prostoriji za prijavu tehničkog pregleda i plaćanje. Tako sam izbjegla čekanje pozamašnog reda i otimanje potencijalnog kaosa kontroli.
Eto, nekad se isplati uzeti klince sa sobom.
Stvari najčešće funkcioniraju negdje između blaženstva i kaosa.
Obično se u svojim potrebama i zahtjevima izmjenjuju.
Jednoj upravo pripremim užinu, druga pokenja pelenu.
Jednu okupam i spremam joj se sušiti kosu, druga plače jer je nešto boli.
Jedna traži cicu, druga se sjeti da bi da joj se pomogne crtati vodenim bojama...
Trenutak mira najčešće nastupa tamo negdje oko 9, 9 i 30 navečer, kad obje zaspe.
U tom trenutku sam obično premorena za bilo što osim za gledanje nečeg na Netflixu.
Zato i frekventnost pisanja ovog bloga trpi.
Umara, ali ne mogu reći da mi je žao.
Skupljam ponekad zamorna ali zapravo predivna iskustva.
Računalo je tu.
Jednom ću ih i zapisati.
Pamtim ih.
Post je objavljen 05.11.2018. u 13:08 sati.