Prvo, tko život ne voli, nema inspiraciju ni dovoljno eliksira, jer željama umišlja svašta i gubi razum; bez obzira na osjetila, gubi uvid u realnost, što je jedini put ili način da stvarno nevidljivo ili inteligentno u trenutku doživi i dalje služi kao slobodno znanje.
Čovjeku je u naravi da izvrće činjenice. Ako je bijelo, on će dokazivati suprotno i tako u svemu, kao slika u ogledalu.
Ako znam članove obitelji, datum rođenja, ime, mnoge druge stvari, zašto o njima moram misliti?
To je lukavstvo izazivanja ovisnosti, zbog negativne energije za logiku mišljenja. Tako navikneš u djetinjstvu, jer je to stil umovanja da se po svaku cijenu izazove samouništenje.
U svijetu nitko ne uvažava razumne osobe, nego se svatko poziva za ime čovjeka. Nitko ne ide za tim da se djeca odgajaju u skladu sa prirodom, nego to mora biti sistemskom psihologijom.
Dobro, većina čovječanstva je u tom duhu, pa neka bude sve sumorno, zastrašujuće, bolno, neizvjesno, nasilno.
Što je danas život u gradu? Utopija ovisnika, jer njima godi svjetlost od zračenja smeća. Nije im dovoljno smeća u gradu, nego zagađuju polja, šume, rijeke, mora, oceane, atmosferu. Kada je tijelo inficirano duhom uma, samo možeš očekivati nasilje od negativne sile gravitacije.
Može li se išta popraviti?
Sve stvoreno može se očistiti, međutim čovjeku nije zanimljiva Zemlja kao plavi planet izobilja. On je utopista i na svaki način umišlja sistem za masovno uništenje.
Uvijek ima podršku od većine sličnih idiota. No moram naglasiti to su fini, nalickani idioti, vanzemaljci, mjesečari, bogovi, duhovi, sotone, sve od čega imaš mučninu, ali je ipak to stvarno realnost; kako oni kažu božjom voljom.
Post je objavljen 04.11.2018. u 16:20 sati.