Počela sam spavati.
Još uvijek ne normalno, no ne budim se toliko polomljena kao mnogo drugih noći.
Noćne more još nisu stale, možda se samo bolje nosim s njima.
Možda ljubav liječi. Nekoliko puta sam zaspala njemu u zagrljaju. Moje sigurno mjesto.
Osjećam se toplo i voljeno. Osjećam mir.
Ima nešto u tome kako miriše. Kako isijava toplinu. U ritmu njegovog disanja i otkucajima njegovog srca.
Smiri me u trenu.
Sve bure koje se vrte u meni, stanu. Utihnu.
Nakon puno lutanja, nekako znam. Doma sam.
Post je objavljen 04.11.2018. u 18:30 sati.