U fotografiji se isti rezultat može dobiti na više različitih načina, tj. postoji puno načina da se dobije dobra fotografija. Pa tako svaki ozbiljni fotograf s vremenom razvije svoj stil snimanja (motiv, medij, kadar) i obrade (kolor, c/b..itd) i u stanju je na taj svoj omiljeni način proizvesti odličnu fotografiju.
Međutim, uvijek se među fotografima nađe pojedinaca koji tvrde da se do nekog rezultata "jedino ispravno" i "najbolje" dolazi samo onda ako se radi točno i isključivo na način kako to oni sami rade... U suprotnom "ne valja" ili u najboljem slučaju "nije (dovoljno) dobro", bez obzira što se u konačnici dobije isti rezultat...
Retorika je uglavnom:
"Ti za snimanje koristiš film A? Ali znaš, za to što ti snimaš je zapravo puno bolji film B, zbog toga što ja koristim film B i jako sam zadovoljan njegovim rezultatima, a film A mi nije baš nešto zbog [ubaci razlog po želji]."
"Ti razvijaš filmove u razvijaču X? Ali znaš taj razvijač nije dobar kao razvijač Y kojeg ja koristim zbog [ubaci razlog po želji]."
"Ti svoje slike obrađuješ u programu P? Ali znaš, bolji ti je program Q, jer ja u njemu mogu točno dobiti što želim, a program P nije dobar zbog [ubaci razlog po želji]."
"Ti si to kadrirao ovako? Ali znaš, bolje bi ti bilo da si kadrirao onako kako ja kadriram zbog [ubaci razlog po želji]."
A kada se takva retorika čuje od nekoga tko podučava fotografe, zapravo se samo dobiva dojam da takvima nije cilj stvoriti fotografa-umjetnika sa vlastitim stilom i izričajem, već - kopiju samog sebe.
Post je objavljen 03.11.2018. u 17:23 sati.