U mojoj Slavonije ( zašto kažem mojoj, zato što se gotovo od sela do sela razlikuju običaji) na dan Svih Svetih nije bilo darivanja, nije bilo posjećivanja po kućama nego se uglavnom susretalo na groblju u 15h pa se obilazilo grobove familije, susjeda, prijatelja i tada se kroz razgovor prisjećalo pokojnih. Svaka je kuća imala bašču pa se cvijeće uglavnom rezalo sa tih grmova krizantema. Nisu to bile ove velike krizanteme koje se danas uzgajaju i koštaju kao osrednji ručak za četveročlanu familiju ako imate dva tri ili više grobnih mjesta. Moja je mama voljela one tamno crvene sitne jer su bile manje osjetljive na mraz. Naše seoske žene same su plele vijenac od vrbovih šiba i upletale cvijeće i lišće. Danas se sve manje to na selu radi. Posvuda se mogu kupiti lončanice sa krizantemama pa i na selu. Meni to više nije onaj dan kojeg pamtim i kojeg bih voljela zadržati, ali u gradu nije moguće. Uz Sve Svete je bio važan i poseban ručak. Tada se prva tovljena guska pripremala, češće uz krumpir nego uz mlince. Krumpir se pekao u rolu zajedno sa guskom i bio je tako slasno dobar da mi sline poteku već na sjećanje.
KRIZANTEME SU
I LJUBAV I SJEĆANJE
NA NAŠU PROŠLOST
01.11.2018.
Post je objavljen 01.11.2018. u 09:53 sati.