IZBOR
Zapisah, jednom, tebi, sjetiti se više ne možeš koliko je davno bilo, a mladi smo bili i ljepota nas je na krilima svojim nosila sretna. Zapisah tek stih ili dva o ljubavi koja kraja nema i prevarih sebe, tebe, vrijeme. Svemu okrenuh leđa da svijet upoznam, a on, svijet, prevari mene. Nije sjetno jutro, nije dan za sjećanja, ipak ona me prate i korake moje odbrojavaju kao krvnik vrijeme, za sječu glava. Zapisah jednom i sada se samo tih stihova držim kao utopljenik slamke usred nabujale rijeke gdje su vrbe spustile kose srebrne pružajuć’mi spas kojeg sigurna nisam želim li više. I dok protičem tako bezvoljno mislima, tijelu prepuštam izbor. Mogu li podvojiti sebe, raščlaniti se? Mogu, mogu zbog tebe, moram zbog sebe, zbog stihova koje zapisah davno, toliko davno da sjetiti se ne možeš više.
(očito je došlo vrijeme i za malo pisanja)
Post je objavljen 31.10.2018. u 07:55 sati.