Još jedna godišnjica...
Godine prolaze, a mi to uopće ne osjećamo.. sve je kao i prvog dana..
Tvoj glas mi odzvanja u sjećanju i naši planovi kako ćemo provesti sljedeće dane..
Živjeti ovakav život velika je patnja. Sve što radimo i sve što proživljavamo prožeto je beskrajnom tugom jer si i ti trebala biti s nama.. i ti si trebala to sve doživjeti .. Život je samo jedan.. neprocjenjiv je i nema reprizu. I to je ono što razdire dušu.. tvoj život je tebi uskraćen.. Jednostavno prekinut i zaustavljen.. i nikome ništa.. Prepuna sam gorčine.. jer ništa to nema smisla. Ništa se ne može promijeniti i osuđeni smo na ovakav život do njegovog kraja. Dolazimo ti na grob i donosimo cvijeće.. gledamo u sliku tvojih blagih i toplih očiju.. očiju koje su se tako veselile svakom novom danu i svom odrastanju.. Ti si pjevala čim si otvorila oči.. bila si vesela i draga djevojčica. Ispunjavala si moje srce ljubavlju i srećom. Toliko mi nedostaješ djetešce moje.