Marketing
UNUTAR ZAGRADA
Ma što vas briga odakle sam stigla!?
Nije moja, još manje je vaša stvar
gdje postoje ćelije obnovljive.
Zasad je suvišan svaki komentar.
Moj je cijeli paralelni svijet.
Nad njime duboka tišina vlada.
Sve što se kreće i što je primamljivo,
ja posjedujem (unutar zagrada).
Prostranstva, na kojima rastu ruže,
muče dva gromovita zidna sata,
kao da nije dovoljno što drhtim,
dok stišćem trn da bih došla do cvata.
Pjesma je visoko, lebdi il visi,
ko da je omča za jagodičnu kost,
a ja se drhtavih dlanova hvatam
za riječi spasa, za održivost.
Smijem se. Poslije je sve smiješno.
Izvan zagrada obraz nije blijed.
A bol umanjuje ljepota ruže
i na trenutak zalječuje vrijed.
Poželim odmor od umna šušmura…
i, gle!, kaplja sam na propetom valu.
Bacam se moru, kojemu pripadam…
I bivam gost u zemaljskome gralu!
Po tko zna koji put zgrozi me mrmor,
bijes dubina, hladnoća i vrulje.
Idite k vragu! Imam zagrade
i čudesni planet ispod krabulje.
Post je objavljen 31.10.2018. u 00:32 sati.