Kad noć duboko zakorači u dan, a jesen, u svoj svojoj ljepoti na prolaznost podsjeti, tada , nije lako biti sam. I usamljen. I biti daleko.
-„I'm so lonely“- stigla mi je poruka.
Nazovem ju . Priča mi o jednoj šalici kave ,o jednom tanjuru na stolu.O dugim besanim noćima.O uspomenama.O samoći.Kaže kako se na samoću navikla, kaže kako usamljenost boli.
Pričamo dugo.Možda sam je utješila,ali usamljenost nisam izliječila.
Riječi tješe, zagrljaj liječi.
Kad život na obećanja zaboravi, naučimo....
„Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.“(i biti daleko,
dodajem ovih dana Tinovoj Svakidašnjoj jadikovki)
****
Ponekad, sve dok nas netko ne podsjeti, zaboravimo, kako male stvari čovjeka čine sretnim.
Post je objavljen 30.10.2018. u 23:49 sati.