Gledam te tišinom,
dodirujem prazninom,
iako si tu,
tik uz mene.
Šutim poput djeteta
tih bez glasa,
riječi usnulih
negdje na usnama.
Zarobljene lancima straha
jačeg od dječaka
što nervozno
u mjestu cupka.
Pričam ti bez daha,
gledam u čudu
dok pramen u kosi
s vjetrom se bori.
Nestajem lagano kopnim,
zarobljen u dubini
beskrajna carstva
tvog oka plava.
Dean "Poss" Plazonić