„Atomi su primarne i nedjeljive čestice stvari“, i „razumijeti ih u potpunosti bilo bi skoro kao shvatiti beskonačnost“. Ovo je zapisao američki autor (inače liječnik po struci, i jedan od najvećih autoriteta na području kromoterapije) Edwin D. Babbitt, u svojoj knjizi „Principles of Light and Color“. Od niza knjiga i članaka koji govore o eteru, koje sam imao priliku pročitati, čini se kao da je on nekako najdalje dospio u shvaćanju veze između atoma fizičkog svijeta, i finije supstance, etera, kojom su oni prožeti.
Najvažnijim fenomenom Babbitt smatra silu, bez koje nema kretanja, kemijskih veza, svih onih fenomena koje vezujemo uz svjetlo, boju, zvuk i gibanje, sve atrakcije i repulzije, i na koncu cjelokupnog života, pa ni impulsa misli ili osjećaja. Međuodnos spomenutih fenomena, dakle, čini suštinsku filozofiju materijalnog, a i duhovnog svijeta općenito.
Sila se očituje kao gradacija djelovanja, općeg zakona pozitivne snage, da se na grublje elemente djeluje sa finijih razina, a na ove sa još finijih itd. Što se ide sve prema suptilnijim razinama, dolazi se sve bliže Duhu [možemo ga poistovjetiti sa mentalnom, odnosno nebeskom razinom teozofije], koji je pozitivni princip cjelokupne sile. Ovaj Duh daje život veoma finim eterima, koji vitaliziraju one na grubljem nivou, kao primjerice elektricitet, svjetlo, pa zatim do gasova, tekućina i krutih tvari.
Dinamička teorija smatra da atom ima sam svoju, inherentnu silu, koja čini da on vibrira, fluidička teorija pak veli da je jedina sila tok finog etera kroz atome. Babbitt smatra da obje teorije moraju biti objedinjene, kako bi se poštovali principi prirode. U njegovo je vrijeme (druga polovina 19. stoljeća) prevladavala dinamička teorija, međutim on ističe kako „nema očitovanja sile bez fluidičkog djelovanja“.
Pozitivni i negativni elektricitet, frikcijski elektricitet (trenja), galvanski elektricitet, termo elektricitet, magnetizam i dijamagnetizam sačinjavaju različiti stupnjevi elektriciteta. Razni fenomeni nastaju od različitih načina na koji su atomi polarizirani i kombinirani. Fluidi sami, koji se mogu nazvati i elektro-eterom, ne čine sami za sebe elektricitet. Princip elektriciteta čini posebna vrsta atomske vibracije, dok fluid čini samo element elektriciteta. Elektricitet dakle sačinjavaju zajedno i vibracija atoma i eterski fluid, koji kroz njega protječe.
Taj eter ipak čini životnu snagu atoma. On protječe kroz kroz spirale i 'spirile' (kako ih Babbitt naziva) u obliku suptilnih, finih cjevčica. (Radi se o kanalima kojima protječe energija, odnosno sila u atomima.) Pozitivni kraj atoma ima veći intenzitet topline, hladnoće, repulzije i snage istjecanja. Negativni kraj jest točka najveće atrakcije, i snage utjecanja. Postoje vanjske spirale atoma, i unutarnje, intra-spirale. Ove potonje su aksijalne spirale.
Suptilna energija protječe atomom spiralno, od jednog atoma do narednog, s kojim je on u vezi. Ove 'spirile' su usklađene u vibracijama, specifičnog stupnja etera, te određenom veličinom spirila. Finije spirile, dakle, odgovaraju finijim stupnjevima etera. U atomima, vibratorno djelovanje primjerice spirile za crvenu boju predaje dalje struju etera, koja prolazi kroz vrtlog, koji je u harmoniji sa veličinom i oblikom spirile za crvenu boju slijedećeg atoma, zatim trećeg, četvrtog i tako dalje. Isti proces vrijedi i za spirile drugih boja, narančaste, žute ili bilo koje druge, tvoreći tako fundamentalni princip kemijskog djelovanja. Taj princip važi i za aksijalne spirale; linije sila uvijek predaju svoj sadržaj odgovarajućim spiralama slijedećeg atoma, plavi eter ponire u plavu spirilu slijedećeg, ljubičasti eter u ljubičastu spirilu slijedećeg, i tako dalje. Eteri su praktički istjecanja, kako istječu iz jednog atoma, ili serije atoma, te utjecanja, pošto također utječu u atom, ili pak seriju atoma.
U svoj poznatoj mehanici, bilo čovjeka ili prirode, sila se ne širi na drugačiji način, nego kroz fluidičko djelovanje neke vrste ili oblika. kao što mlin-vjetrenjača mora imati vjetar da bi se mogla pokretati, tako mora postojati i tok etera, da bi se pokretali vrtlozi sile u atomu.
Prema Edwinu Babbitt-u, postoje mnoge vrste i stupnjevi etera, tako da postoji recimo specifični eter za komunikaciju valova svjetlosti, elektriciteta, topline i dr. On razlikuje eter u gibanju, te statički eter (koji pak posjeduje i sposobnost, da postane fluidički, baš kao što voda može biti stajaća, ali i tekuća).
Termo eter teče kroz termo-spirile, i vezi s ovima tvori grublje stupnjeve topline. Elektro eter jest element elektriciteta trenja, u vezi sa spomenutim termo-spiralama, samo što koristi aksijalni dio atoma. Termo-lumino eter teče u unutarnjim spirilama, koje oblikuju termalne boje, drugim riječima termo-lumino spirilama. Kroz njih protječe crveni eter, narančasti eter, itd. Elektro-lumino eter jest onaj, koji povezuje spirile električnih boja - plavo-zeleni eter, plavi eter, indigo-plavi eter, sa ostale četiri boje, odnosno onima termalnih boja. Ove, također posjeduju fini, transmitirani stupanj etera, te grublji, reflektirani stupanj.
Na malo grubljem nivou, djeluju slijedeće vrste etera. Kemiko-eter, koji je niži stupanj kemijske sile, te teče kroz aksijalne spirile, koje odgovaraju plavo-zelenoj kod atoma boje. Galvano eter, kao element galvanskog elektriciteta odgovara eteru za plavu te indigo-plavu boju. Magneto-eter, koji se koristi kod magnetskog elektriciteta, te magnetizma; njegove spirile odgovaraju onima za ljubičasto-indigo, ljubičastu i tamno ljubičastu. Zatim imamo odilo-eter, temeljen na fluidu 'odičnog svjetla', koji je otkrio barun Reichenbach. Psiho-eter koristi se u vezi mentalnog djelovanja, i dvostruko je finiji od odilo-etera. Gravito-eter je nepojmljivo suptilan, i brz.
Dalje Babbitt navodi neke vrste statičkoga etera. Za razliku od prethodnih, oni završavaju na „ic“ (tj. u prijevodu, na „ički“, op.a.). Kozmički eter jest glavni, ogromni eter svemira, koji povezuje svjetove. Njegovi su atomi polarizirani svjetlom zvijezda. Odilički eter jest finija atmosfera unutar grublje, kroz koju odilo-eter nalazi svoj prirodni put. Psihički eter atmosfere još je finiji, kroz kojeg psiho-eter, sa svojim svjetlom i bojama prolazi. Još postoje razne vrste kojih Babbitt navodi: animo-eter [vjerojatno astralna materija], spiro-eter, ligo-eter.
Za razliku od Faradaya, Edwin Babbitt smatra da je eter mjerljiv (jer inače ne bi posjedovao moment). O ovome govore i sile u krutim tvarima, kemijski afinitet, kao kemiko-eter, lumino-eter i elektro-eter. Oni prožimaju atome i razvrstavaju u njihove različite rasporede i polarizacije, te shodno tome moraju posjedovati strahoviti moment. Postoje dvije vrste kohezije među atomima, polarna (u smjeru vlakana, zrna i dr.) i lateralna (pod pravim kutom u odnosu na prvu). Primjerice, staklo ima atomske linije polarizirane po različitim pravcima, jer inače ne bi bilo transparentno u svim smjerovima. Staklo i ostale nepravilno polarizirane materije su loši provodnici elektriciteta, njihove transverzalno polarizirane linije onemogućuju normalan tok električnog etera. (Dobri vodiči zahtijevaju neprekinute linije polariteta.)
Edwin Babbitt smatra da je „etersko-atomski zakon“ ključan za razrješavanje mnogih misterija znanosti, pošto on usvaja sistem dualnosti, koji je univerzalan u prirodi. On kombinira oblik i djelovanje atoma, kao temeljnog za materiju i vitalizirajući tok eterskog fluida, kao međupovezanih intrumenata sile, neodvojivih baš poput akcije i reakcije.
Atom je po Babbitt-u epitom univerzuma. On ima gradaciju eliptičnih i spiralnih orbita, kojima oponaša solarni sistem; ima aksijalni centar jedinstva oko kojeg se vanjske spirale okreću kao principi različitosti; on ima pozitivni kraj, gdje vlada repulzija, te negativni kraj, gdje je atrakcija dominantni princip. U svojoj formi atom nalikuje jajetu, koje se jednom davno smatralo 'startnom točkom' sveg života. William Harvey (engleski liječnik i fiziolog) zapisao je: „omne vivum ex ovo“. Atomi su zapravo jaja od kojih je cjelokupni univerzum sagrađen, veli Babbitt.
Post je objavljen 29.10.2018. u 11:25 sati.